Yo La Tengo su jedan od kultnih američkih bendova alternativne scene (uvjetno alternativne, jerbo, ako izuzmemo malo gitarskih noise efekata s kojima nas počaste s vremena na vrijeme, YLT u biti imaju dosta slušljiv zvuk, pogotovo zadnjih par godina) koji iza sebe imaju skoro 20 godina teškog rada, pretočenih u 10tak albuma, od kojih su neki pravi mali biseri. (drugim riječima, apsulutno zahtijevaju jedan puno duži uvod od ovog!). Jedna od zanimljivosti vezana uz njih (a takvih je zanimljivosti mnogo, npr. često ih uspoređuju s njihovim uzorima "The Velvet Underground", i to ne samo zato jer im žena sjedi za bubnjevima te se ravnopravno izmjenjuje na vokalu sa suprugom Irom) je da su oni u svojoj dugotrajnoj i plodnoj karijeri proharali različitim stilovima glazbe - od indie i alter rocka ("Ride The Tiger") i nekakvih surf rocka elemenata ("President Yo La Tengo"), preko noisy ispada, ultra laganih i ljubavnih momenata (fenomenalan "And Then Nothing Turned Itself Inside-Out"), čisto instrumentalnih uradaka za potrebe filma (cijeli album " The Sounds of the Sounds of Science" je sniman za dokumentarac o podvodnom životu - ovako zvuči odlično, da mi je to barem vidjeti!), do svojih tipičnih, čisto yolatengovskih momenata, što u prevodu znači repetativne i nadograđene harmonije s često krasnim melodijama i odličnim, posebno ljubavnim textovima. Osobno, jedan od mojih najdražih bendova....

Njihov najnoviji album čekah, kao što se uostalom albumi dragih bendova i čekaju, s velikim iščekivanjem, no... Ukratko rečeno, jer nemam srca reći to prebrutalno, album nije ništa posebno za grupu koja iza sebe ima takve albume kakve ima YLT; ocjena bi mu u numeričkom smislu bila oko zlatne sredine. Od 13 pjesama, nekoliko ih pogađa direktno "u sridu", baš na onaj način kako to kod YLT i volim ("Georgia Vs. Yo La Tengo", "Winter A-Go-Go", "Moonrock Mambo",...) i to su najbolji momenti albuma, dok je ostatak, na žalost - prosječan... Onima kojima YLT znače mnogo u životu, laganije i ljubavnom lirikom obojeno "Ljetno sunce" će naći svoje privatne trenutke (kao što je meni, uz već spomenute, i "How to make a Baby Elephant Float"), dok "YLT početnicima" radije preporučam neke njihove ranije radove.

U nadi da je to samo kreativna krizica koja će proći već do narednog albuma, napominjem fanovima da YLT sviraju krajem mjeseca u susjednoj Italiji i to:

26/05 Turin
27/05 Rimini
28/05 Bologna

Kako ja vrlo vjerojatno neću biti u mogućnosti da ih doživim uživo, javite mi kako je bilo pa da budem još više u bedu...

sale // 25/05/2003