"Fade" počinje s Ohm, začinjenom distorziranom i pomalo nervoznom gitarom koja više paše njihovim ranim radovima nego onom što su snimali na zadnjih par albuma. Nakon glasnog početka slijedi Is That Enough, ugodna balada u country stilu s violinom i rijetko pogođenim muškoženskim vokalnim nadopunjavanjem. I upravo je u ove dvije pjesme sažeto sve što nas očekuje u narednom "školskom satu". Lagana psihodelija prožeta mirnijim tonovima, prebiranjem po gitari ili pak ugodnim orkestriranjem, što bi se nekom moglo učiniti kao novost.



Pogotovo ako Vam je poznato da su se na ovom albumu prvi put nakon 1993 odrekli su se producentskih usluga Rogera Moutenota i uzeli Johna McEntirea (Tortoise, The Sea and Cake). To zvuku nije niti naškodilo niti ga promijenilo u većini slučajeva. Možda lagani odmak prema orkestriranim dijelovima kao u Cornelia and Jane i završnoj Before we Run. No sve u svemu to je i dalje prepoznatljiv YLT zvuk.

Iako se nekom može učiniti da Yo La Tengo dolaze s 20 godina zakašnjenja tomu nije tako jer su početkom ove godine objavili najbolji album u posljednjih 10ak godina pa je to odlična prilika da čujemo kako zvuče nove pjesme uživo u kombinaciji sa starim prokušanim hitovima.

ocjena albuma [1-10]: 8

pedja // 11/10/2013