Prvo je došao "Orange" i s tog sam albuma najviše volio uzvikivati "Breeeeeeenda!!!" (vjerojatno pod utjecajem "Beverly Hillsa"). Pa onda "Now I Got Worry", na kojem me se jako dojmio "Chicken Dog". Tek poslije su došli na red "Crypt Style", "Extra Width" i "Mo' Width".

Onda su JSBX došli u ljubljanski K4 i odsvirali nezaboravan koncert, pun gitara, znoja, te sam po ko zna koji put i ko zna koliko puta vriskao "BLUES EXPLOSION IS NO. 1!!!" (ovajput uživo). Neki je "bolesnik" jednom izbrojao da Jon uzvikuje "BLUES EXPLOSION" na "Orange" albumu preko 30 puta. To je bilo (i ostalo) najviše što se jedna/dvije riječi spominju na jednom albumu, uopće.

E, onda je bila mala stanka i došao je "Acme", koji uopće nisam volio slušati. Nadao sam se da će uskoro doći bolje vrijeme i bolja glazba.
Došao je "She Said", singl, pravi predstavnik JSBX pokreta koji je vratio osmijeh na moje lice. No, s preslušavanjem albuma "Plastic Fang" uslijedilo je lagano razočaranje. Jer što očekivati od producentskog para Steve Jordana i Don Smitha, koji su radili s BLUES BROTHERSima, ROLLING STONESima, TOM PETTYem..., nego malo mekši i komercijalniji zvuk, koji u ovom trenutku, u najezdi kojekakvih STROKESa, WHITE STRIPESa i ostalih, nimalo JSBX-u nije trebao. U većini pjesama nema "šusa", nema energije a uzvik "BLUES EXPLOSION" pojavljuje se tek u šestoj pjesmi "Hold On".

Nešto takvo dogodilo se IGGY POP-u, kojem je BOWIE upropastio "Raw Power", pa je kasnije odlučio izdati verziju "Rough Power", koja je nosila naljepnicu "BOWIE FREE!!!". Mislim da će se tako nešto uskoro dogoditi i s ovim JSBX albumom, a nešto slično već im se dogodilo i sa "Extra Acme" verzijom albuma "Acme".

Ovo sigurno nije najbolja JSBX ploča, ali prolaznu ocjenu ovom albumu daju već spomenute, pa "Sweet'n'Sour", "Money Rock'n'Roll" i "Shakin' Rock'n'Roll Tonight".

Ipak, kad su oni u pitanju vrijedi tvrdnja s početka texta - "BLUES EXPLOSION IS NO. 1!!!". A ako se nađu u vašoj blizini, ne propustite priliku pogledati ih uživo.

pedja // 25/04/2002