''Finally, the camera found the third man. He was the most beautiful man in the world. He stood there in a black leotard and black rubber pants, black rubber boots. Around his neck hung a thoroughly fucked guitar. His skin cleared to his bones, his scull was a utter disaster, scabbed and hacked, and his eyes bulged out of their orbits like a blind man's. And yet, the eyes stared at us as if to herald some divine visitation. Here stood a man on the trashold of greatness; here stood a Napoleon victorious amongst his spoils, a conquering Caesar parading his troops, a Christ akimbo an Calvary. Blixa Bargeld.''

Nick Cave "Thistles in the soul" (izvadak iz eseja)

Tako je Blixu Bargelda doživio Nick Cave, daleke 1982. godine ugledavši u svojoj hotelskoj sobi u Den Haagu na televiziji koncert Einstürzende Neubauten. Ljubav na prvi pogled. Njemačka underground ikona, vođa kultnih Einstürzende Neubauten i bivši gitarist Caveovih Bad Seedsa. Blixa Bargeld, ''Od skvotera do 'Bionade Biedermeiera'*'', tako se jednom prilikom našalio na svoj račun. ''Europa unakrsno (Litanija)'' je neka vrst dnevnika s ''Alles Wieder Offen'' turneje Einstürzende Neubautena iz 2008. godine. Kako Blixa sam ističe, to je prije svega litanija (izdavačka kuća Residenz Verlag, koja je izdala ovu knjigu, pokrenula je cijelu seriju 'litanija'), a onda sve ostalo. Zaboravite opise koncerata, prije i poslijekoncertnih druženja, pikanterija o ludim obožavateljima i obožavateljicama. U ''Europi unakrsno'' najvažnija stvar je hrana. Gdje je sljedeći vrhunski restoran, to zanima Blixu Bargelda. Monotonija putovanja i svakodnevnih tonskih proba i koncerata (za koje su nabrojane sve setliste, koje vrlo malo variraju) razbijena je potragom za dobrim restoranom. Neki su razočarali, neki oduševili, a neki bili toliko ekskluzivni da primaju rezervacije samo jedan dan godišnje. Uz setliste i pokoju pjesmu Einstürzende Neubautena, povremeno ćete naići na prijepis cijelih, vrlo zanimljivh, menija koji zvuče kao da će vam trebati uputstva za korištenje kad vam hrana konačno stigne na stol. Ono što će vam zasigurno trebati je duboki džep da to sve platite. Kako sam Blixa kaže, Einstürzende Neubauten su siromašni kao crkveni miševi, ali on ipak ima iza sebe 20 godina u Bad Seedsima, 50 izdanih albuma, nekoliko filmova i DVD-a i koječega drugoga, pa si takve gastronomske egzibicije može priuštiti. Zagreb, koji su Einstürzende Neubauten posjetili na ovoj turneji, i restoran Zinfandel hotela Regent Esplanade u kojem je bend odsjeo nije dobio baš pohvalnu gastonomsku kritiku. "…u pogledu kuharskog umijeća ne treba ga dalje spominjati" kaže Blixa. Možda mu organizator nekog sljedećeg zagrebačkog koncerta preporuči nešto bolje idući put. Osim restorana i dobre hrane, drugi izvor zadovoljstva u nepoznatim gradovima Blixi pričinjava posjećivanje muzeja. Treći je kupovanje cipela. Kavu pije samo u Italiji. Između sve te hrane i napornog putovanja i svakodnevice, izgubljenosti u vremenu i prostoru, u ''Europi unakrsno'' našlo se mjesta i za nekoliko crtica iz prošlosti, zanimljivih anegdota iz vremena komunizma i svirki, ili barem njihovih pokušaja, po Rusiji i Čehoslovačkoj. Tu i tamo poneki susret s prijateljima. Ostatak benda se spominje više-manje samo u prolazu.

Ispijeni skvoter u crnim gumenim hlačama s početka priče sada je fini gospodin u odijelima krojenim po mjeri, s nekretninama u San Franciscu, Berlinu i Šangaju, čiji su poroci vrhunski restorani i fina hrana. ''Europa unakrsno (Litanija)'' je zanimljiv i drugačiji pogled na dosadnu svakodnevicu turneje, a Blixa Bargeld se pokazao kao nepretenciozan pripovjedač koji spretno isprepliće stvarnost i fikciju do te mjere da više nije jasno gdje jedno završava, a drugo počinje. Ako i niste obožavatelj lika i djela Blixe Bargelda, ''Europa unakrsno (Litanija)'' vam neće biti dosadna.

ana // 17/09/2010

PS: * Bionade - organska limunada.
Biedermeier - povijesno razdoblje između 1815. i 1848. godine.
Bionade Biedermeier - izraz koji je skovao njemački tjednik ''Zeit'', a odnosi se na trend novih bogataša u Berlinu da zauzimaju stare berlinske kvartove (npr. Prenzlauer Berg) i uz oveću dozu arogancije i elitizma ih pretvaraju u pomodna mjesta, grad unutar grada. Omiljeno piće im je bionade, jer je moderno i ekološki korektno.