EINSTURZENDE NEUBAUTEN - Kollaps (1981, Mute records)

Dokaz o permanentnoj postojanosti tvrdog glazbenog underground izraza u Njemačkoj tijekom sedamdesetih dali su mnogi značajni, ali i komercijalno neuspješni sastavi poput Can, Faust, Neu i D.A.F. uz iznimno uspješne radove Kraftwerk i Tangerine Dream. Svi su oni krenuli otprilike s istog polazišta koje je uključivalo kaos, košmar, buku, psihodeliju, eksperimente, minimalizam, umjetnost i modernu klasičnu glazbu koja se prije svega ogledala u radovima znamenitih kompozitora elektro-akustike, izuzev D.A.F. koji su stvorili jednoobrazni electro-pop pretinac po uzoru na Kraftwerk koji je bio spojem punka, elektronike i disco ritmova. Oni su kumovali mnogim transžanrovskim promjenama u rock glazbi otprilike istom snagom kao što je country i rhythm'n'blues djelovao na sam početak rock and rolla sredinom pedesetih godina. Time je ova malena i u početku od kritike ismijana njemačka scena posprdno nazvana kraut rock (kupusarski rock) postala vodećom perjanicom evropskog zvuka rock scene koja je bitno utjecala na new wave, new romantics i post-punk izvođače, posebno na Cabaret Voltaire, Japan, Peter Gabriela, Suicide, XTC, Wire, Human League, Ultravox, Gary Newmana, Simple Minds, Yello, Depeche Mode, Yazoo, Siouxsie And The Banshees, P.I.L., Joy Division, Bauhaus, The Cure, Pop Group, Psychic TV, Throbbing Gristle i još mnoga znamenita imena na prijelazu dva desetljeća u kojima su se granice rocka bitno pomaknule ka sofisticiranim obrascima i vrlo slojevitoj glazbi. Dakako, s ovakvim utjecajima koji su proizašli iz ostavštine kraut-rocka bitno se poremetila dotadašnja uloga rock'n'roll svjetonazora u kojem je vladalo načelo "sex'n'drugs'n'rock and roll" u američkom kontekstu shvaćanja okružja rock scene, što je bilo vrlo bitnom spoznajom da se rock može živjeti i tretirati na sasvim drugačijim osnovama. No, malo tko može osporiti da su svi oni skupa izostavljali i droge, alkohol, različite stimulanse, da nisu bili okruženi mnogim perverzijama i seksom, te da nisu bili upućeni u dio konvencionalne rock scene koju je tijekom sedamdesetih diktirao tempo albuma Led Zeppelin, Deep Purple, Pink Floyda, te još mnogim značajnih protagonista tog vremena. S pojavom kraut-rocka i bitnom ulogom osnovnih katalizatora - Roxy Music i Bowievih kameleonskih mimikrija, počela je sasvim nova era u tretmanu rocka u kojem je naglo počela faza kada se smisao samog zabavnog segmenta kojeg je rock do tada imao pretvorila u naoko hladni umjetnički prostor koji je prije svega zagovarao jednostavne plesne ritmove i minimalizam kao glazbenu strukturu, vrlo sofisticiranu liriku koja je bila uglavnom bazirana na vlastitim preokupacijama, te vrlo bizarnom imageu koji je ponekad došao i do granica heteroseksualnosti, posebice u slučajevima David Sylviana, Gary Newmana, Phil Oakeya, Siouxsie, Peter Murphya, Toyah i Robert Smitha. S komercijalnog aspekta čitava ova nova scena nije bila niti izbliza toliko uspješna kao scena flower-power generacije koja je uz The Beatles, The Rolling Stones, The Doors, Jimi Hendrixa, The Mamas And the Papas, Crosby Stills Nash & Young i ostale prodavala milijunske naklade ploča. Jedini značajniji uspjesi bili su povremeni hitovi koji su protumačeni kao pomodarni hir dotične sezone, primjerice "Are friends electric?" Gary Newmana, "Vienna" Ultravoxa, "Don't you want me?" Human League ili "The model" Kraftwerka koji su se na kraju pokazali vrlo bitnim singlovima u povijesti elektronskog rocka koji će se vrlo brzo pretvoriti u jedan posve novi glazbeni oblik. Sve ovo je vrlo važno u shvaćanju glazbe i sasvim nove scene koju su svojim radovima pokrenuli albumi Einsturzende Neubauten koji su cijeloj novo nastaloj glazbenoj i vizualnoj prirodi rocka dodali radikalan korak u kreiranju novog zvuka.
Prvi koraci Einsturzende Neubauten kreću iz Zapadnog Berlina u drugoj polovici sedamdesetih godina 20. stoljeća gdje se ova ekipa okuplja oko ideje Blixe Bargelda (pravo ime Christian Emmerich) i Alexander Hackea (ili Alexander von Borsig) koji su željeli osnovati prototip umjetničke skupine koja će objediniti sve bitne odrednice undergrounda s teatrom, kazalištem i cijelim nizom nadasve neobičnih ideja koje su bitno vezne uz pojam suvremenog književno-kazališnog teatra apsurda i nekih ekstremnih oblika performansa. Uloga Blixe u svemu ovome je bila najznačajnija jer je uspio definitivno katalizirati sve moguće utjecaje u jedinstvenu cjelinu kakve gotovo da i nije bilo u pojmovniku rock industrije i popularne glazbe. Rođen je 1959. godine u Berlinu gdje je i odrastao, a za glazbu se počeo interesirati ranih sedamdesetih kada je kupio svoje prve ploče "Atom Heart Mother" Pink Floyda (1970.), te prve albume grupa Can i Kraftwerk koje su mu stvorile vrlo važnu opsesiju koju će detaljno analizirati kroz buduće godine. Sam tvrdi da tko zna što bi se dogodilo s njegovim glazbenim afinitetima u slučaju da je počeo slušati glam-rock, blues, flower power ili The Rolling Stones, Deep Purple i Led Zeppelin na koje su u svojem ranom djetinjstvu otkidali neki od članova sastava. U vrijeme punka i new wavea na kraju sedamdesetih kada je već postojala jezgra ove ekipe prvi radovi koje su pokušavali "svirati" bilo je mahnito lupanje po metalnim bačvama, različitom željeznom otpadu, puhanje kroz plastične cijevi, vrištanje i mikrofonija tako da su stvarali neslušljivu buku u kojoj praktički nisu ostvarili niti jedan konvencionalan ton pa je ime "einsturzende neubauten" (razrušena novogradnja) došlo samo po sebi od činjenice da su pokušavali stvoriti novu glazbu koja je bila potpuno lišena bilo kakvih do tada poznatih zakonitosti u svijetu rock scene. Blixa sam tvrdi da Berlinska scena u to doba praktički na njega nije ostavila nikakav veći utjecaj premda su u to doba djelovali Tangerine Dream koji su bili veliko ime te scene, a tu se privremeno smjestio i David Bowie koji je tih godina stvorio svoju značajnu trilogiju, albume "Low", "Heroes" i "Lodger", te Iggy Pop koji je neko vrijeme s njime zajedno i stanovao. Često ih je znao viđati na ulicama, u trgovinama i po klubovima, no njih dvojica na njega nisu praktički ostavili nikakav utjecaj budući da je Blixa već tada želio biti čista suprotnost ne samo njima već i cjelokupnoj glazbenoj rock sceni. Sam sastav uopće nije znao svirati niti jedan instrument, a kako nitko i nije pokazivao nikakav afinitet prema klasičnom rock instrumentariju, sama ideja oko korištenja različitog otpada u svrhu stvaranja glazbe se pokazala ogromnim mamcem tako da su prije realiziranja debi albuma "Kollaps" skoro tri pune godine uvježbavali baratanje sa neobičnim zvukovima koje su dobivali od "instrumenata". Međutim, nakon izvjesnog vremena kada su odradili nekoliko prvih nastupa u Berlinu i potpuno zbunili publiku, shvatili su da im je zvuk previše "šuplji" i linearan, da samim kompozicijama manjka harmonije i nekakve melodije, pa stoga počinju koristiti električnu gitaru i klavijature za popunu onih mjesta u glazbi koja su uglavnom bila ogoljena. Ti njihovi prvi pokušaji uključivanja ova dva instrumenta su se svodili tek na puke harmonije i pozadinu jer uopće nisu poznavali niti jedan akord. Otprilike u to vrijeme je izašao prvi rad njujorškog sastava Sonic Youth (mini album na nezavisnoj američkoj etiketi Neutral, a objavljen je i na berlinskoj mini etiketi Zensor) koji je na vrlo sličan način koristio konvencionalne instrumente (bubnjevi, bas i gitare) u svrhu prikazivanja buke, eksperimenata i minimalizma, pa se i Neubauteni sasvim sporadično počinju koristiti na vrlo sličan način s baratanjem buke i kaosa barem preko korištenja gitare. Također u zvuk dodaju i bas gitaru, no ona nema funkciju melodijsko ritmičkog akcenta, već je njena uloga u sasvim prilagođenim efektima ispuštanja nadasve neobičnih zvučnih struktura. Interesantna je činjenica da sastav nikada nije pokazivao sklonost i afinitet prema punku i new waveu, a u stvari njihovu prvu publiku su činili upravo punkeri, hardcoraši, skinheadsi i poklonici alternativnog zvuka (Joy Division, Bauhaus, Gang Of Four, Pere Ubu, Throbbing Gristle, Devo…), tako da će narednih godina Neubauteni biti sasvim logično tumačeni kao predstavnici "industrijskog rocka" prvenstveno zbog publike koja ih je pratila. Prvu postavu činili su uz Blixu i Hackea dvije djevojke Beate Bartel (bas) i Gudrun Gut (klavijature), te jedan momak na improviziranim udaraljkama N.U.Unruh (pravo ime Andrew Chudy). Ove dvije djevojke su u sastavu boravile vrlo kratko vrijeme, te su kasnije osnovale sastav Mania D. Prvi nastup održali su 1.IV 1980. u "Moon Clubu" u Berlinu, a nakon odlaska Beate i Gudrun u sastav dolazi udaraljkaš F.M.Einheit (pravim imenom Frank Martin Strauss) iz Hamburga gdje je napustio svoj dotadašnji sastav Abwarts.
Kada je objavljen debi album "Kollaps" 1981. godine, kritike su gotovo sasjekle sastav zbog nekonvencionalnog instrumentarija i općeg nerazumijevanja koje je proizašlo radi trendovskih načela u kojima je vladao new romantics, funky, new wave i elektronika. Tek poneki pronicljivi kritičari primijetili su određene paralele s kraut-rockom i radovima tada već priznatih pomaknutih glazbenih granica koje su zacrtali prije svega The Residents i Tuxedo Moon. "Kollaps" je izuzetna zbirka sastavljena od neobičnih kompozicija kakve nikada prije nisu nigdje zabilježene. Album svjedoči o iskonskom i nadasve bizarnom umjetničkom svjetonazoru Berlina kao izuzetno moćnom poligonu za kreiranje podsvjesnih zamisli koje nikada prije nitko nije uspio uobličiti u okvir rock glazbe. Premda glazba Neubautena praktički nema ništa sa zakonitostima rocka, ipak se ne može shvatiti kao neki drugačiji segment. U svakom slučaju ovo nije klasična ili etno glazba, a ponajmanje jazz ili bilo kakva improvizacija na zadanu temu, a najmanje pop. Zbog toga su svi koji su slušali ovaj album ispočetka ostali zgranuti činjenicom da su Neubauteni potpuno pomaknuli standarde konvencionalnog poimanja rocka i prilagodili ga nevjerojatnoj umješnosti baratanja sa različitim metalnim profilima, cijevima, bušilicama, brusilicama, metalnim žičanim kolicima, plastičnim predmetima… i sve to prilagodili jednostavnoj ritmičkoj glazbi koja se prvenstveno bazira na minimalizmu. Njihove kompozicije pokazuju konvencionalan rock sistem u kojem vlada načelo - uvod, pjevani dio, kitica, refren, solaža, završetak, samo što su proporcije sasvim drugačije prirode isto kao što to pokazuju slučajevi kompozitorskog stvaralaštva kod Can, The Velvet Underground, Kraftwerk ili Sonic Youth. U tom pogledu Neubauteni na posve isti način kreiraju svoje kompozicije. Samo za razliku od njih, Neubauteni koriste posve drugačiju liriku koja se bazira na mnogim sitnim detaljima koji su sastavljeni od posve artističkih preokupacija koje izgledaju kao skup naoko sastavljenih pridjeva, rečenica i riječi koje nemaju nikakvu zajedničku tematsku povezanost, a posve se uklapaju u zadanu temu. (Svi njihovi tekstovi su "otpjevani" na njemačkom jeziku.) Primjerice u naslovnoj "Kollaps" spominju teško stanje svijesti i tijela, obamrlost, "molim kolaps", Džingis Khana. U glazbeno najdorađenijoj (i vrlo kratkoj kompoziciji) "Sehnsuch" Blixa pogledom traži energiju, što nedvojbeno proizlazi iz njegovih umjetničkih preokupacija gdje se razina svijesti podiže na nivo transcedentalne meditacije. Kada se pažljivo preslušava ovaj album može se uvidjeti niz iznimnih glazbenih detalja koji su naoko prikriveni s cijelim skupom nadasve frustriranih ritmova (lupanja po kojekakvim predmetima), poput funkcioniranja gitare u "Helga" koja ima osnovnu funkciju opisivanja Blixinog teksta. Premda ti gitarski tonovi nisu niti izbliza slika i prilika uobičajene rock solo-dionice, oni su najprije smišljeni kao dio sastavne glazbe avangardnih i eksperimentalnih kompozitora klasične glazbe koji su na vrlo sličan način rabili preparirani klavir i različite instrumente koje su podvrgli najneobičnijim tretmanima koji posve izlaze iz konvencionalnog poimanja baratanja tih 'alata'. I doslovce, u slučaju ovog albuma ne može se govoriti o uobičajenim glazbenim načelima i vještini baratanja samim instrumentima, već je sve prilagođeno neobičnim osnovama koje su zacrtane polifonijom, dodekafonijom i mjestimičnom kakofonijom uz repetativne minimalističke ritmove. Bez ikakve sumnje, već ovaj prvijenac Neubautena je najavio izuzetno bogatu kreativnu karijeru sastava koji će se oprobati čak parodirati i veliki evergreen - "Jet'aime" na ovom albumu kroz korištenje melodije na klavijaturama i ritma koji je napravljen udaranjem po… hm, tko zna čemu. Također je važno spomenuti da su na ovome albumu veliki doprinos dale i trake (samplovi) sa različitim kratkim zvučnim zapisima koji daju bogatiju pozadinsku strukturu Blixinim tekstovima.
Od provjerenih kritičara jedino su se s pozitivnim mišljenjima oglasili čuveni Andy Gill i John Peel koji su ih prokomentirali kao potpuno radikalan sastav koji će sasvim promijeniti svijest oko činjenice da alternativna rock glazba nije samo pomaknuta tekstura, ritmika, vokali ili neobično baratanje s gitarama, već i ovakav posve drugačiji stil u kojemu je doslovce sav rock and roll zakon okrenut naopačke.
Zauvijek ostaje zapamćeno ovih 10 brojeva: "Draussen ist feindlieh", "Herren mit schmerzen", "Jet'm", "Kollaps", "Sehnsucht", "Vorm krieg", "Hirnsage", "Abstieg/Zerfall", "Helga".

EINSTURZENDE NEUBAUTEN - Zeichnungen Des Patient O.T. (1983, Some Bizzare)

Drugi album Neubautena nakon potpunog komercijalnog debakla debija koji je prodan u vrlo bijednom tiražu kojeg bi se posramio i najgori demo hard-core band, grupa je proniknula doslovce u vlastitu strukturu i napravila novo remek-djelo bez obzira na njegovo tržišno dostignuće. Ovdje su Neubauteni ušli u sasvim nov glazbeni teritorij u kome prije svega vlada izniman red i punoća zvuka koji je manjkao na debiju. Uvodna "Vanadium-I-Ching" je repetativna buka koja je sastavljena od hipnotičkog basa koji asocira na otkucaje srca i mnoštvom improvizacija (lupkanje po različitim metalima, staklu, lancima…) uz fantastičan Blixin tekst i vokal, te nevjerojatno dobru produkciju. "Hospitalstiche kinder / engel der" počinje neobičnim glasovima dječaka na što se nadovezuje isprekidana ritmička kohezija neobičnih taktova koji su čas brži, a čas sporiji, odnosno nemaju pravilnu kronometarsku točnost. Blixa se iz petnih žila trudi vokalima doslovce izraziti sav umjetnički dojam tako da šapuće i prijeti kao sam đavol iz pakla. Sa kompozicijom "Abfackeln" počinje faza u kojoj su ih kritičari proglasili lučonošama "industrijskog rocka"; ovdje je uz mehanički minimalistički ritam bas gitare i udaraca nabacana izuzetna improvizacija po željezariji sve moguće vrste i od sve te buke stvorena je melodija koju nisu imali na debiju. Blixin vokal je fantastičan - pjeva, vrišti, stenja… "Neun arme" zvuči kao psihodelični ostatak The Birthday Party po čemu je sasvim jasno zašto se ovaj sastav svidio Nick Caveu kada je s bandom gostovao u Amsterdamu 1983.godine. Cave je prvi puta vidio Neubautene sasvim slučajno kada je silazio stepenicama u predvorje hotela gdje je na nizozemskoj televiziji bila najava njihovog koncerta. Vidio je mršavog plavokosog momka obučenog u crni triko i gumene čizme kako puše u cijev i mrmlja neki tekst na njemačkom jeziku uz neobičnu glazbu kakvu je samo sanjao u svojim najluđim drogiranim snovima. Strahovito ga je impresioniralo baratanje banda sa metalurgijom koja je cijeloj kompoziciji dala njemu neobičan šarm, te je istog momenta potražio klub u kojem su Neubauteni svirali. Prvi koncert su održali The Birthday Party na kojeg je Blixu odveo promoter pod paskom "ovo moraš vidjeti", a sutradan su Neubauteni održali svoj. Tom prilikom su se svi međusobno upoznali i pokazali su se kao ljudi koji imaju itekakve zajedničke glazbene paralele. Cave je napisao detaljni izvještaj s koncerta Neubautena izjavivši između ostaloga da nikada u životu nije vidio ljepšeg momka od Blixe koji ga je zapanjio svojim imageom, odjećom i profinjenošću koja je manjkala i samom Bryan Ferryu! Već tada je Cave počeo da snima cjelokupnu situaciju The Birthday Party i zaključio da je Blixa izuzetan momak kojeg mora imati u sastavu. To je uglavnom bio jedan od vrlo važnih detalja zbog čega su se The Birthday Party vrlo brzo i raspali, te je Cave počeo vrlo plodnu karijeru sa novim sastavom The Bad Seeds u kojeg je uključio i Blixu. No, da ne skrenemo sa teme, vraćamo se na album "Zeichnungen Des Patient O.T.". U kompozicijama "Merle (die elektrik)", "Zeichnungen des patient o.t." i "Finger und zahne" Neubauteni su pokazali nadasve bizaran i brutalan svjetonazor koji je sastavljen od buke, lomova i pomaknutih ritmova, dok je najbizarnija kompozicija sastavljena od izuzetnih samplova gudača koje prate repetativni ritmovi distorziranog basa i Bliksinih urlika koji proizlaze iz samog pakla. No, ovdje nikako nije prisutan sotonizam ili nekakva magija, obred ili slične bedastoće već potpuni umjetnički dekor kojeg su godinama pokušavali stvoriti The Residents. Najneobičnija kompozicija je "Herde" koja imitira ambijentalnu glazbu Brian Enoa i Djivan Gaspariana u kojem se koriste neobični zvukovi dobiveni uglavnom preko nekakvih duhačkih sprava. (tko zna kakvih). Ako se na ovome albumu nešto ikako može proglasiti konvencionalnom pjesmom, onda je to samo završna "Die genavue 2e. 7" koja se poigrava s repetativnim ritmom na koju se u 3/4 taktu nadovezuje zvuk distorzirane gitare uz pratnju neobičnih (avangardnih) zvukova s traka i samim Blixinim vokalom. Čak se negdje u daljini može prepoznati i bas dionica koju će vrlo često koristiti Rage Against The Machine, no to je samo sitna prispodoba samog pisca ovih redaka.

EINSTURZENDE NEUBAUTEN - Halber Mensch (1985, Mute)

Tek na trećem albumu Neubauteni ukroćuju svoj sada već standardan oblik buke i kakofonije u posve dotjeranu i dorečenu glazbenu cjelinu. Također se i u lirskom pogledu tu izmjenilo štošta - više nisu to nabacane riječi, izvikivane fraze i krikovi, već posve art dotjerana poezija otpjevana s mnogo melodija. Dakle došavši u kulminacijski fokus prve faze djelovanja, Blixa i ekipa su shvatili da su promjene očigledne, te kao prvu skladbu koja otvara album stavljaju naslovnu "Halber mensch" u kojoj je cijelokupni zvučni dekor napravljen i komponiran isključivo od desetak različitih vokala kroz posve jednostavnu minimalističku art strukturu. Čitav album je obuhvaćen kreativnim konceptom kroz svojevrsno razmatranje Nitscheovog 'nadčovjeka' u inverzijama i metaforama, te je album kao takav dokumentiran i filmskim jednosatnim zapisom u režiji Sogo Ishiija kada su 1985. posjetili Japan. Singl "Yu gung (futter mein ego)" je pravi plesni industrial-rock gdje su striktno rasporedili ritmičke detalje na minimalistički i repetativni zbir najrafiniranijih zvukova s kojima su do tada raspolagali. Također vrlo sličan ritmički komad je "Z.n.s. (zentral nervous system)" gdje se umjesto uobičajenog 'doboša' koristi pljeskanje dlanovima, dok su gotovo sve preostale skladbe na albumu pun eksperimentalno-industrial/ noise pogodak. Posebno je opaka "Seele brennt" gdje Blixa šapće gotovo nećujno, te se poput vriskova iz pakla dere, vrišti i ciće. Kroz čitav album uz konciznu svirku koriste se i neki konvencionalniji instrumenti koji su na prethodnim radovima bili posve potisnuti u pozadinu (klavijature, synth, gitara i bas ). Album je doživio prvorazredne kritike i pohvale, te se Neubauteni po prvi puta otiskuju u Ameriku gdje u USA (na Manhattanu) i Kanadi (u Vancouveru) održavaju senzacionalne nastupe sa pirotehnikom koji su im uvelike pomogli za uspjeh narednih albuma. Njihove performance sponzorirao je njemački Goethe Institute, te su nastupili i u sklopu Expo 86 sa Test Department i Skinny Puppy. Koncem 1985. po prvi puta nastupaju i u Zagrebu.
Drugo izdanje albuma 1995. obuhvatilo je još kasnije objavljen singl "Das schaben" i kompoziciju "Sand", prvu skladbu otpjevanu na engleskom jeziku koja je bila očigledan utjecaj početka rada s Nick Caveom And The Bad Seeds.

EINSTURZENDE NEUBAUTEN - Funf Auf Der Nach Oben Offenen Richterskala (1987, Some Bizzare)

Slijed konceptualnog rada na prethodnom "Halber Mensch" Neubauteni nastavljaju na nešto mirnijem albumu "Funf Auf der Nach Oben Offenen Richterskala" kojeg otvara vrlo ekspresivna i eksperimentalna skladba "Zerstorte zelle", te se po prvi puta na albumima pojavljuje i jedna pjesma na engleskom jeziku - "Morning dew", obrada skladbe Bobson-Rose s kojom djelomično Blixa nastavlja uspješan paralelan rad s The Bad Seeds. Skladbe "Ich bin's" i "Mo di mi do fr sa so" su plesni industrial rock komadi gdje se pojavljuje sve veća količina konvencionalnih instrumenata (između ostalog i akustična gitara), kao i samplova gudača i duhača, dok je posljednji dio albuma eksperimentalnog industrial noise izraza (naslovi "12 stadte", "Kelne schonheit" i "Kein bestandteil") gdje se prelamaju zvukovi tišine i buke.

EINSTURZENDE NEUBAUTEN - Haus der Luge (1989, Mute records)

Svoj konceptualni opus u '80-tim Einsturzende završavaju s ovim albumom kojim su zaokružili sjajnu kreativnu trilogiju. Pošto im je prethodni album bio poprilično tiši i mirniji nego je to uobičajeno, odmah na startu ga otvaraju s dvije odlične noise kompozicije - "Prolog" u kome Blixa recitira vrlo bizaran tekst uz obilje upadica industrial buke, dok se u "Feurio!" po prvi puta u njihovom zvuku pojavljuje gotovo elektronski industrial/ noise dance-rock. Naslovna "Haus der luge" je sada već gotovo rafinirani plesni alternativni industrial rock, "Schwindel" je svojevrsni slow-down tempo, dok su naslovi "Der kuss", "Ein stuhl in der hoelle" i "Partymucke" njihovi uobičajeni izleti u eksperiment i probijanje nekih novih stilskih odrednica industrial žanra. Kao točku na 'i' u svezi konceptualnog rada na posljednja tri ostvarenja, album sadrži i trilogijsku kompoziciju "Fiat lux/ Maifestspiele/ Hirnlego" što su u stvari tri kompozicije spojene u jedan uvjetno rečeno medley. To su ambijentalne, avangardne i eksperimentalne sfere koje su bile glavni pokretači njihove inspiracije rada na ovoj završnoj albumskoj trilogiji.
Album je zajedno s prethodnim "Funf Auf der Nach Oben Offenen Richterskala" pokupio odličan uspjeh u USA i Japanu, te se sastav privremeno povlači na kraći odmor. U prvom desetljeću rada, Einsturzende Neubauten objavili su još pet albuma, a radi se o kompilacijama, live albumima i demo-snimcima. To su "Stahlmusik" (1980), "Stahldubversions" (1982, re-izdanje albuma "Kollaps"), "1981/1982 Livematerial alias Liveaufnahmen 07/81 bis 02/82" (1982), "Strategien Gegen Architekturen 80-83 (1984, kompilacija) i "2x4" (1984, live).

EINSTURZENDE NEUBAUTEN - Tabula Rasa (1993, Mute records)

Prije izlaska ovog albuma objavljena je kompilacija "Strategien Gegen Architekturen II" (1990, dupli album) i "Die Hamletmaschine" (1991) koji je bio soundtrack za djelo režisera Heiner Mullera. Shodno rapidnom razvoju sastava tokom '80-tih, na prvom albumu u '90-tim osjetile su se velike zvučne promijene. Industrial zvukovi zamjenili su soft elektonikom, no neke stare opsesije poput metalurških udaraljki su im ipak ostale u nekoliko sitnijih detalja. Kao singlovi objavljene su dvije skladbe - plesna "Die interimsliebden" i lagana, gotovo ambijentalna "Zebulon" koje su se s uspjehom vrtjele čak i na MTV. Od starijih industrial sintagmi još nešto je ostalo u završnici pjesme "Zebulon", a od eksperimentalnog pristupa tu su prazninu popunile neke dionice naslova "12305 te nacht", "Sie" i odlična završna "Headcleaner" koja je podijeljena na čak 10 stavaka - "Zentrifuge", "Stabs", "Rotlichtachse", "Propaganda", "Aufmarsch", "Einhorn", "Marschhlied", "Das Gleissen", "Schlacht" i "Lyrischer Rückzug". Premda je naslov albuma "Tabula Rasa" (prazna ploča) ponovno govorio konceptualnim jezikom, izdaleka se vidjelo i osjetilo da Neubauteni počinju posve novu eru u kojoj se tvrdi alternativni leksik počinje pretvarati u samodopadljive i kultivirane oblike gdje ima sve manje korova i metalurškog otpada koji im je u '80-tim bio jedan od zaštitnih znakova porušene novogradnje. Kao dokument, snimljen je i video materijal "Liebeslieder", te će Neubauteni za svaki budući album nastaviti praksu objavljivanja i pratećeg dokumentarnog video materijala.

EINSTURZENDE NEUBAUTEN - Ende Neu (1996, Mute records)

Budući da je Nick Cave And The Bad Seeds doživljavao svoj istinski komercijalni preporod i ogroman svjetski uspjeh sa posljednjih nekoliko albuma ("The Good Soon", "Henry's Dreams", "Let Love In" i "Murder Ballads"), studijski rad Neubautena bio je potisnut gotovo na samu marginu zbog Blixinog angažmana. Albumi su počeli stizati sve rijeđe, a kad su i objavljeni o njima se govorilo sve manje i manje. Tako je ovaj album označen odlaskom dugogodišnjeg člana basiste i vokala Mark Chunga koji je sudjelovao na snimanju djela "Fustmuzik" za radio program i na samo jednoj skladbi, uvodnoj "Was ist ist" koja je još koliko-toliko donosila duh starog industrial zvuka. Nakon odlaska iz sastava, Chung nastavlja rad u glazbenoj industriji, a nakon svađe s Blixom band također napušta i F.M. Einheit koji je bio zadužen za tehničke stvari, te se posvećuje radu na glazbi za teatar i kazalište kolaborirajući sa imenima poput Andreas Ammera, KMFDM i Gray And Pan Sonic. Zbog toga je album donio najsiromašnije izdanje Neubautena do tada, no posve se okrenuo ka sofisticiranom electro-techno aranžmanu koji se najbolje osjetio u rasplesanom singlu "Nnnaaamm", te skladbama "Installation no.1". U zvuku je gotovo nestao eksperimentalni i industrial/noise pristup, a skladbe su počele debelo nalikovati na ono što je Blixa više od deset godina naučio radeći s Nick Caveom. Drugi singl "Stella Maris" i "The garden" (na engleskom jeziku) više bi odgovarao Bad Seedsima koji su radili otprilike slične skladbe u minimalističkom gothic-ambijentalnom okružju pojačanom sa zvukovima gudača i klavijatura nego li nekada jakom i značanjom eksperimentalnom alternativnom sastavu poput Neubautena. Na albumu se čak pojavljuju i prateći ženski vokali Meret Becker (supruga Alexandar Hackea), te fine laganice koje su najavljene još na prethodnom albumu "Tabula Rasa". Ako se povećalom traži eksperimentalni ostatak, on se jedino može pronaći u naslovu "Die explosion im festspielhaus" i naslovnoj "Ende neu", no to je toliko malo i nedovoljno za utemeljitelje žanra kao da je i sam Blixa javno želio obznaniti da je kraj 'novoga' i počinje samo 'gradnja'. Video materijal nosi naslov "Stella Maris".
Iduće 1997. godine album je objavljen i kao "Ende Neu Remixes" album, te se u međuvremenu sastavu priključuju gitarist Jochen Arbeit i Rudi Moser, majstor za specijalno izrađene instrumente i udaraljke (oba su članovi banda Die Haut), te Roland Wolf na klavijaturama i bas gitari koji je nedugo nakon dolaska u sastav nesretno poginuo u jednom kiosku.

EINSTURZENDE NEUBAUTEN - Silence Is Sexy (2000, Mute records)

Svojih 20 godina rada band je obilježio turnejom koja je trajala dva mjeseca (od 27.III do 23.V), a specijalni rođendan proslavljen je 1.IV u Columbiahalle dvorani u Berlinu, točno na datum kada su održali svoj prvi koncert u karijeri. Tom prilikom objavljen je i video snimak koncerta pod naslovom "20th Anniversary Concert".
Međutim, novi studijski album nije donio ništa novo izuzev dugačkog izdanja u trajanju od gotovo punih 90 minuta i konceptualni, sada već pretenciozni zalogaj na temu fizikalnih zakonitosti provučenih kroz prizmu uvjetno rečeno alternativnih svjetonazora banda koji se iz albuma u album počeo pretvarati u prosječnost. Tu su ponovno prisutne laganice koje su gotovo sve otpjevane na engleskom jeziku - "Sabrina", "Slience is sexy", tipična Caveovska "Heaven is of honey", "Dingsaller", singl "Total eclipse of the sun", zatim interes za soft-electro/ tech ("Newtons gravitatlichkeit", "Zampano"), kao i sada već potpuno razmekšani oblik industrial-rocka ("Die befindlichkeit des landes", "Alles", "Redukt"). Tek na sredini albuma zalaze u nešto avangardniji teritorij kroz kompoziciju "Sonnenbarke" gdje koriste obilje kompjuterskih zvukova na način novih klasičnih modernista poput primjerice David Sylviana, dok je prva i velika neobičnost u njihovom zvuku interes za klasični tradicionalni tango i folk glazbu u pjesmi "Musentango" koji je po svemu sudeći ipak samo obična šala što se može zaključiti po smijehu na kraju kompozicije. Posljednja kompozicija "Pelikanol" koja traje nemogućih 18 minuta hipnotički je repetativni minimalizam jednog te istog sampla u kome samo ponavljaju sve dosadašnje glasovne fraze koristeći se obiljem vokalnih efekata (šapati, ciktanje, prigušeni krikovi i melodijska višeglasja). Povremeni efektni upadi na ovom albumu tek na trenutke prizivaju sjećanje duha eksperimentalne glazbe, no sve je više to počelo nalikovati na dobro odmjeren odnos artističkih ambicija i komercijalne radiofonične strukture.
Neubauteni u ovoj fazi rada počinju i ozbiljan rad na web stranicama koje radi Blixova supruga Erhin Zhu, a nakon albuma objavljeno je još četiri izdanja - kompilacija "Strategies Gegen Architekturen III" (2001), dva albuma uživo "09-15-2000, Brussels (2001) i "Gemini" (2003, dostupno samo kao download) i limitirani album iz prve faze ranih '80-tih "Supporter Album No.1" (2003).

EINSTURZENDE NEUBAUTEN - Perpetuum Mobile (2004, Mute records)

Već 2002. kada su Neubauteni počeli raditi novi album, Blixa je najavio mogući odlazak iz Caveovih The Bad Seeds jer se gotovo punih desetak godina osjetio manjak novih i svježih ideja zbog čega su ga napustili dugogodišnji članovi Mark Chung i F.M. Einheit, te je Neubautenima prijetio raspad. Stoga je Blixa odradio svoj posljednji tour sa The Bad Seeds i 2003. definitivno napustio Cavea. Kako bi ponovno vratio svoj stari kreativni naboj, album shodno tome naziva "Perpetuum Mobile" kao samoobnavljajući stroj koji ima neuništivi izvor energije. Da bi sve bilo kako je bilo nekad, potpuno se izbacuje ideja komponiranja na engleskom jeziku i sve se ponovno vraća na strogu upotrebu njemačkog.
Zbog konzekventnih poteza album je daleko dorečeniji i kreativniji, te je ponovno vratio vjeru u novi izdanak Neubautena koji su se tokom prethodne decenije poprilično zacementirali u vlastitoj stagnacijskoj neinventivnosti. Vrlo dobre skladbe su naslovna "Perpetuum mobile", plesna "Selbstportrait mit kater", te atmosferično-eksperimentalne "Boreas" i "Ozean und brandung" koje na nešto smireniji, no ipak zadovoljavajući način vraćaju duh stare metalurgije, eksperimenata i industrial-rock zvuka u svježem i revitaliziranom izdanju, no niz utjecaja koje je Blixa svijesno ili ne pokupio radeći s Caveom je ipak ostalo. Prije svega to su i dalje prisutne tipične laganice i konstantna upotreba jednostavnih i prepoznatljivih ambijenata (naslovi "Ich gehe jetz", "Ein leichtes leises sauseln", "Ein seltener vogel"), no oni su sada vidljivo dorađeniji i daleko smisleniji nego li je to bio slučaj kada je Blixa gotovo više od desetak mjeseci godišnje provodio vremena s The Bad Seeds. Novina u zvuku je korištenje violine, te ponovno korištenje plastičnih cijevi u koje je prije dvadesetak godina zdušno puhao Blixa, te upotreba zgnječenih limova i još nekih nekad tipičnih Neubauten detalja.
Nakon 19 godina, ponovno su nastupili u Zagrebu, 4. ožujka 2004. u Pauku. Tom prilikom su predstavili svoj najnoviji anti tradicionalni pristup prema glazbenoj sceni koji se svodi na snimanje samog koncerta u audio i video obliku i prodavanje samog nosača zvuka i slike u obliku DVD i Dvx medija koji obuhvaća snimak s više kamera, montažu i omot koji je napravljen na samom koncertu. Sa sobom su doveli i višebrojnu prateću ekipu koja je njihov nastup snimala, obradila i 15 minuta nakon završetka koncerta odmah ga i prodavala. Takav način su prakticirali tokom čitave turneje, no na nesreću, po tvrdnjama mnogih koji su takve cd-ove kupili oni sadrže vrlo loše snimke pune errora i neobjašnjivih rezova.
Kako su se intenzivno bacili i na rad s Internetom, tako su u svoj diskografski katalog uvrstili čitav niz izdanja - reizdanje ranih singlova "Kalte Sterne - early recordings" (2004), limitirani album druge faze rada "Grundstuck" (2005, isti naslov nosi i DVD video), dva albuma koja su distribuirali samo na turneji "Musterhaus: Anarchitektur" (2005) i "Musterhaus: Unglaublicher Larm" (2005), te između ostalih i nekoliko albuma dostupnih samo kao download, primjerice "Jewels" (2006) i "Alles Was Irgendwie Nutzt" (2006), kao i još jedan album uživo "Palast der republik" (2007) koji je objavljen i kao video DVD. "Musterhaus" je ustvari zbirka individualnih snimaka svih članova banda, tako da ih je do 2007. godine objavljeno 8 komada pod različitim nazivima.

EINSTURZENDE NEUBAUTEN

Članovi: F.M.Einheit, Alexander Hacke, N.U.Unruh, Mark Chung, Blixa Bargeld, Beate Bartel, Gudrun Gut, Roland Wolf, Jochen Arbeit, Rudi Moser
Žanr: alternativa, industrial-rock, gothic, minimalizam, avangarda, art

Utjecaji: Can, Neu, Faust, Kraftwerk, Pink Floyd, The Residents, Suicide, Karl Heinz Stockhausen, John Cage, Philip Glass, Sonic Youth

Utjecali na: Clock DVA, Yello, Throbbing Gristle, Depeche Mode, Test Department, Neon Judgement, Front 242, Foetus, Laibach, SPK, Borghesia, The Sisters Of Mercy, The Young Gods, Philip Boa & The Voodoo Club, Pankow, Normal, Insect, Sloppy Wrenchbody, Tehac, Blueman Group, Liars, Tomahawk, Savage Aural Hotbed, Yuri Landman, Stomp...

horvi // 12/12/2007