Baš kao što je primjereno Terapiji prva recenzija nekog stripa je usko vezana sa glazbom. Rijeć je o izvrsnoj mini seriji u 6 nastavaka po imenom "Phonogram" izašlom prošle godine od autora Kieron Gillen-a i crtača Jamie McKelvie-a. Što god govorili ili koliko ga voljeli ili ne, britpop je od 1994 do 1997 vladao svijetom! Teško da će se išta osim Beatles-a još moći mjeriti sa pošasti koja su Oasis u to doba bili. "Phonogram" je strip o tom dijelu naše mladosti kada smo svi iz petnih žila pjevali "Live Forever" (Naravno neki od nas i dan danas to rade!:). Samu priču "Phonogram"-a je najlakše objasniti kao kombinaciju Hellblazer-a i Hornby-ijevog "Hi-Fi"-ja te on polazi od pretpostavke da je muzika u neku ruku magija. Mene sve to pomalo podsjeća i na Grant Morrisonove "Invisibles" a cijeli strip je kao stvoren za ljubitelje Vertiga. "Phonogram" predstavlja svojevrstan vodič kroz cijeli britpop i obiluje sa bezbroj referenci koje će oduševiti nas znalce. U kratkim crtama, glavni junak David Kohl, deset godina nakon navodnog kraja britpop-a kreće u potragu da bi otkrio što se dogodilo sa mob-božicom britpopa Britannijom te su tako u priču ukomponirani tekstovi bendova kao što su Oasis, Manic Street Prechers, Suede, Lush, Echobelly, omoti albuma kao što su Holy Bible, Definitely Maybe, manje više sve čega se možete sjetiti - nestanak Ritchey-a, te kompletna ikonografija, moda i sve ostalo što je pratilo britpop. Da to ne bude sve, Kieron Gillen se potrudio i napisati esej za svaki broj, objasniti sve reference koje su se pojavile za slučaj da smo nešto zaboravili. Ta ogromna količina informacija je u neku ruku i najveći problem stripa jer je on samo za istinske fanove britpop-a. Dok mi koji britpop dišemo možemo uživati u svakom komadiću i tražiti svaki clue, svi ostali će biti pretrpani informacijama koje im ne znače previše za samu radnju.

U svakom slučaju, bar meni genijalan strip i jedva čekam nastavak kojai bi trebao izači negdje dogodine.

ocjena djela [1-10]: 9

kris // 31/07/2007