Povodom dolaska ovog black death metala iz Austrije 9.IX u zagrebački Boogaloo gdje će nastupiti s Nile (USA) i Grave (Swe), predstavljamo vam njihov posljednji, sedmi album objavljen 15.IV 2008.

Odmah na samom startu, ranih '90-tih kada je ovaj band počeo rad pod imenom Betrayer (izdajnik), te imao samo dva demo materijala ("Kruzifixion", 1991. i "Bloodbath In Paradise"), bilo je jasno da se želi nametnuti krvavim, bogohulnim i satanističkim temama. Nakon promjene imena u Belphegor po ružnom demonu s rogovima, bradom i dugačkim šiljatim repom kojeg je iz pakla poslao Lucifer (ima nekoliko tumačenja imena), sastav 1994. objavljuje prvi album "The Last Supper" u sklopu Lethal Records za kojeg su objavili i naredna dva studijska ("Blutsabbath", 1997., "Necrodaemon Terrorsathan", 2000.) i jedan album uživo ("Infernal Live Orgasm", 2002). Albume "Lucifer Incestius" (2003.) i "Goatreich-Fleshcult" (2005) objavljuju za Napalm Records, ali kako band nije bio zadovoljan s odgovarajućom infrastrukturom i tretmanom njihovog statusa kod izdavača, 2006. potpisuju ugovor s Nuclear Blast Records za kojeg objavljuju dva naredna albuma "Pestapokalypse VI" (2006.) i "Bondage Goat Zombie" (2008). Sastav je tijekom 17 godina postojanja doživljavao niz personalnih promijena tako da je kroz postavu prošlo 12 glazbenika među kojima je jedno vrijeme bio i Marius Reverend Mausna, basist i pjevač nekadašnjih Pungent Stench i Collapse 7. Uz osnivača Helmutha (gitara i vokal) u sastavu su trenutno Serpenth (bas) i Morluch (gitara), dok je gitarist Sigurd prekinuo rad zbog operacije oka kojoj se morao podvrgnuti početkom 2008. Kao bubnjar za studijske potrebe pojavljuje se Nefastus, a za koncerte Lille Gruber. Također povremeno na snimkama band koristi i pripomoć klavijaturiste Benjamin Ieijena.

O albumu "Bondage Goat Zombie" se nema što mnogo polemizirati. Teatralne tekstualne teme na granici apsurda, podrugivanja i besmislica obavijenih u elemente crne magije i okultnih rituala nadahnutih sotonizmom, Helmuth je djelomično upotpunio sa seksualnim perverzijama i nastranostima uzetih iz opusa poročnog Marquis de Sadea. 'Ropstvo koze zombija' je ustvari smiješno nastran album gdje Lucifer seksualno operira, vrši selekciju na sudnji dan, pojavljuju se đavolje stigme na žrtvama orgija koje se namakaju u krv i svi skupa vrše slične blasfemne radnje pune seksa, krvi i perverzija. Glazba je brutalni death metal sa svim svojim 'black' poveznicama (dvostruke čekičarske bas pedale, hc ritam, gitarski riffovi, virtuozne skale na gitarama, crust vokali...), a to se posebno odnosi na uvodnu kompoziciju "Bondage goat zombie" koja naravno, počinje morbidnim crkvenim zvonima, te na skladbe "Armageddon's raid", "Shred for Satan", "Chronicles of crime". Tek u ponekim naslovima dopuštaju laganije tempove i harmonije, no i one su u funkciji kombinatorike brzine i rasplinutih gitarskih riffova (poput "Stigma diabolicum", "Justine: soaked in blood", "The Sukkubus Lustrate" ili "Sexdictator Lucifer" i završne "Der rutenmarsch" koje su otpjevane s njemačkim akcentom), tako da nekog mirnijeg ritma na ovom degutantno smiješnom albumu nema. S ovakvim albumom bi se mogla plašiti mala djeca koja su prestala vjerovati u baba rogu, vještice i vampire da nije tematski toliko obavijen crnim horor seks ambijentom. Sada su na redu zombiji, krampusi, demoni, đavoli i slična ikonografija s kojom obiluje suvremena kinematografija i metal scena unazad dvadesetak godina.

Perverzna crna bajka za odraslu djecu koju sam Helmuth naziva umjetnost nasilja. Ha, tko voli, nek' izvoli...

ocjena albuma [1-10]: 5

horvi // 20/08/2008