home > koncert > Suffocation, Belphegor, Hate, Carnifliate @ Močvara, 07/03/2020

kontakt | search |

Suffocation, Belphegor, Hate, Carnifliate @ Močvara, 07/03/2020

Uvijek se tijekom pisanja uvoda za report s metal koncerta sjetim ranih 2000-ih kada sam s ekipom na koncerte voljenih stranih death metal bendova dolazio prije svih ostalih, ponekad i prije samih bendova. Na dan koncerta bi odjebali sva predavanja na faksu, pojeli pileći file i pomfrit u brzoj menzi, kupili alkohol i nacrtali se ispred mjesta događanja oko 13h. Dan kada nastupa Immolation, Vader ili Malevolent Creation nije bio još jedan večernji izlazak na koncert u nizu, to je bio praznik, dan svetkovanja death metala. Imali smo čak i praznički slogan koji je glasio "celebrate death before you die", hahahah! Immolation smo intervjuirali za Radio Moslavina, Rebaelliun smo gledali kako na nasipu igraju nogomet (čitaj: jebeno, Brazilci su), s ekipom iz Rotten Sound smo pili finsku votku i slušali muziku u frendovoj studentskoj sobi na Savi...i tako svašta nešto na tu temu. Za Vader (2000.) i Immolation (2001.) smo čak i na bijelim majicama imali markerom iscrtane logotipe bendova i spomenuti slogan ispod kojih su se svi iz bendova potpisali na prednju stranu, a razna ekipa iz publike na stražnju i te smo majice nakon koncerta pospremili kao suvenire. Okupljali bi se ranije tokom dana čak i kada nisu nastupali neki nama prebitni bendovi poput npr. južnoafričkih grindkoraša Groinchurn ili Total Fucking Destruction (side projekta od lika iz Brutal Truth) ili bilo kojeg benda s repertoara ranih Oluja festivala. Na koncerte u Pulu (Cryptopsy) i Metelkovu (Dying Fetus, Macabre...) smo kretali rano ujutro kako bi čim prije bili ispred mjesta događanja.

Ne želim reći da smo zbog toga bili veći fanovi bendova nego što su vršnjaci ovog desetljeća danas, ali ipak se zapitam zašto oni nemaju takve običaje. Jesmo li mi zaista bili posebne individue kako si volimo tepati ili su bila drugačija vremena? Jesmo li bili nabrijaniji na koncerte jer su se rjeđe održavali? Jesmo li si to mogli dopustiti jer predavanja na faksu u predbolonjskom sustavu nisu bila obavezna? Je li zato što ni na stolnim računalima, a kamoli na ondašnjim Nokiama 3310 i Siemensima C25 nije bilo socijalnih mreža koje bi nam razvodnile želju za socijalizacijom? Bilo je manje metalaca, pa je kohezija između njih bila veća? Ulaznice, alkohol i putovanja su bila jeftinija, a životni standard bolji? Sve je to utjecalo, ali mislim da povrh toga ipak jesmo bili malo skloniji ekscentrizmu nego što je prosječni metal supkulturnjak danas.

U to vrijeme kada nije bilo moguće za minutu skinuti diskografiju benda ili preko Youtubea na brzaka dobiti konkretnu zvučnu informaciju o nama nepoznatom bendu, kada smo čak i na koncerte dolazili prvi put čuti bend, jer nije bilo druge lako dostupne opcije, oko 15h su ispred mjesta zbivanja već počeli pristizati i ostali iz ekipe, a ubrzo bi se u parkiću pred Močvarom počela lagano okupljati i ekipa koja je potegnula radi koncerta iz drugih gradova. Do 16h bi ispred kluba već bilo 20-ak ljudi koji bi brijali skupa. U istom parkiću ih je isto toliko bilo ove subote, ali u 18:30h i u skupinama po 3-5 ljudi koji briju zasebno. Ja sam pristigao sam, jer ekipe koja brije na metal više i nemam, barem ne u onom najčešćem stalnom postavu iste. Imam par ljudi "sa strane" na koje mogu računati kao na metal suputništvo, ali nisu to više oni koji bi dolazili na koncert u jedan popodne. Nisam to više ni ja, iako je za današnje pojmove ispao vrlo "nadobudnim" i moj dolazak pred klub u 18h radi koncerta zakazanog u 19h.

Ipak, okupilo se doskora dosta ljudi meni poznatih iz raznih životnih faza, pa se druženje otegnulo na račun propuštanja slovenskih death/grindera Carnifliate. Tješim se da nisam propustio ništa posebno, šablonske predstavnike pravca s mizoginim tekstovima. Nije to ništa novo još od prvih tekstova Cannibal Corpsea, ali zašto i danas u 2020. to forsirati kada više nije ni provokativno, ni smiješno, samo isprazno i može proizvesti loše konotacije o seksualnom životu tekstopisca. Ne kažu džabe da je dobro u death metalu što se tekstovi najčešće ne mogu razumijeti. Zato mi je Gorgasm s istim liričkim problemom uživo u Medici ljetos bio bombastičan. Ako ne znaš ili ne razumiješ o čemu govore, onda ti tekstovi ne postoje. Solipsizam je vrlo praktičan za primjenu na mnoge death metal bendove, meni je pomogao da ne odbijem mnoge radi tekstova. No Carnifliate mi prosto ni muzički nije zanimljiv. Nekakav old school s modernom produkcijom. Premonotono za death metal, ali ne i zabavno da bi se uklopilo u montipajtonovski grindcore cirkus poput onog kakvog viđamo na Obscene Extreme festivalu. Zapravo, tamo bi čak možda i prošli. Tamo sve prolazi kao podloga za jahanje gumenih dinosaura i vitlanje plažnim asortimanom.

Bugari Grimaze su zapeli na granici, pa nisu ni svirali. Za njih sam saznao, jer mi je Youtube prije gledanja nekih metal videa (Jared Dines, full album ovaj ili onaj...) uvaljivao njihov spot kao reklamu. Nakon četiri preskakanja, peti put sam ga odlučio pogledati do kraja, jer je akustični uvod bio catchy. Ostatak pjesme i ne tako impresivan.

Poljski Hate je počeo kao brutal death, da bi kasnijim albumima sve više išao u smjeru black/death metala stilski bliskog zemljacima iz Behemoth nakon "Thelema 6" albuma, iako sporijeg u tempu i ne toliko baziranog oko blastbeatova. Nastup su odradili korektno i mrzim tu riječ koja trivijalizira nečije napore uložene u dobru usviranost, ali zaista se scenski nisu istaknuli ni po čemu drugom. Belphegor također zvuči slično i jednima i drugima. Sve je to black metal teističko-satanističke provenijencije s pripadajućom okultnom ikonografijom obogaćen muzičkim tekovinama death metala. U death metal momentima mogu zazvučati pomalo kao Hate Eternal ili pak Angelcorpse, a u blackerskim segmentima sofisticiranije od jednih Dark Funerala ili Marduka. Rezultat je mnogo zavodljivih riffova i melodija ceremonijalnog ugođaja. Taman za one kojima su trve i kvlt bendovi prekrljavi i tehnički poražavajući, a Children of Bodom ili Amon Amarth prekičasti. Uživo su zvučali skoro kao u studiju, možda čak i preupeglano. Ne odobravam da se ijedan instrument u živoj svirci pušta na matricu. Belphegor je imao nasnimljene dionice nedistorziranih gitara. I tijekom njih gitarist se okrene prema pojačalu, pravi se kao da nešto pimpla i ponovo okrene prema publici kada plejbek završi. Nakon takvim momenata posumnjam da su i ostale gitare na playbacku. Ne znam zašto je teško stisnuti nogom jednu pedalu i odsvirati taj clean dio. Ako mi na lajvu muljaš s matricama, radije ću te slušati kod kuće nego navodno uživo. "Studijska magija" mi je prihvatljiva jedino ako dopire do mojih ušiju s kućnih zvučnika. Dvorana je bila dosta popunjena, ali ljudi su bili neskloni divljanju, što i nije tako neobično za bilo koju glazbu koja ima veze s black metalom. Nije to party muzika, ali nije baš ni meditativna, već više onako za fantaziranje, za sakriti se u tamu zamišljajući kako je tamo ljepše i poetičnije nego u stvarnom svijetu, iako taj eskapizam može imati i katarzični učinak. Sve sam to bolje objasnio u ovom reportu: http://www.terapija.net/koncert.asp?ID=27201, da sada ne ponavljam baš sve.

Belphegor je na kraju odnio pobjedu po broju okupljenih ljudi, a i prebacili su ih da sviraju zadnji što im je učvrstilo legitimitet da ih većina smatra headlinerima. Čak su i predkoncertne ankete na FB eventu pokazale da se ljudi više raduju njima nego Suffocationu. No za mene su Suffocation bili headlineri i glavni razlog dolaska. To je bend koji je prvim albumom "Effigy of the Forgotten" definirao ono što se danas naziva brutal death metal. Brojni bendovi ih nakon toga počinju slijediti, a prema jednom Youtube "analitičaru" scene je onaj čuveni palm mjutani break iz "Liege of Inveracity" definirao "slam" kao podvrstu brutal deatha. No Suffocation su već s trećim albumom otišli korak dalje. "Pierced from Within" je svijetu death metala osim brutalnosti ponudio iskorak u tehnički sofisticiraniji stil muziciranja, čime se bend osigurao da ih više nitko ne može klonirati. Ako je Atheist prvi progressive death metal bend, Suffocation je definitivno preteča onoga što je ususret novom mileniju Necrophagist plasirao kao prvi technical death metal. Ja bih Suffocation odredio kao "technicalized" brutal death. Tehnički su, ali ne i sterilni, brutalni su, ali ne i kakofonični. Ima li bolje kombinacije.

Neki bendovi sjedaju na prvu, a nekima treba pokloniti malo više strpljenja i pažnje. Back in the days sam imao poteškoće da provarim "Effigy" i "Pierced". Poslušam albume 10 puta i ni sjedaju mi. Sve je nekako monotono, preduboko, progutano bass frekvencijama. Ali svakim novim slušanjem osjećam da tu ima nešto više i raste mi neodoljiva želja da ih "skontam". I onda nakon 11. puta skužim svu ljepotu i bogatstvo koje šiklja iz tih "nabacanih" riffova, čudnih atonalnih solaža, pucketavog basa i dozlaboga dubokog, ali začudo razumljivog Frankovog growla. Suffocation mi je doskora postao toliko dobar da više nisam vidio smisla u slušanju svih tih pustih Dimmu Borgira i Cradle of Filtha koji "zavodljivo" sjedaju iz prve. Suffocation mi je i dan danas jedan od najdražih death metal bendova, a radi Borgira i Krejdla se osjećam i malo krindž kad se sjetim da sam u njihovom nakaradnom prenemaganju vidio umjetnost.

Nisam od onih koji su po defaultu skeptični prema bendovima koji više nemaju dugogodišnje članove u novoj postavi. Album Suffocationa iz 2017. je pokazao da su 28-godišnjaci Charlie Errigo i Eric Morotti dostojne zamjene čak i za veličine poput Guy-ja Marchaisa i legendarnog bubnjarskog inovatora i multiinstrumentalista Mikea Smitha, pa i za virtuoza na palicama kao što je Dave Culross. Nastup uživo je to potvrdio, a također se čini da su i Ricky-ju Martinu...pardon, Myersu fanovi dali zeleno svjetlo za najnezahvalniju poziciju, zamjenu Franka Mullena. Glasovno je Ricky dosta sličan Franku, ne znam je li zato što ga pokušava oponašati ili naprosto imaju sličnu boju glasa i ekspresiju. Kako god da bilo, Myers nije nametljiv u svojoj frontmanskoj pojavi kao što je to, recimo, u svojoj zamjeni Jella Biafre Ron Greer koji zna biti simpatičan, ali i pomalo iritantan na način da se postavlja kao da vodi grupu od samih početaka.

Radujem se albumu koji će biti snimljen s Myersom na vokalu. Osim ako se Frank ne sjeti da bi ipak on htio biti na albumu, baš kao što ima potrebu nastupiti na ovogodišnjem Brutal Assaultu iako je službeno raskinuo s bendom. Jer to je kao velik i važan festival, jebeš ove male klubove na turnejici. I baš kao što dugo godina prije ovog odlaska nije bio redovit član na live nastupima, ali je uredno snimao albume s bendom. Bit će da je nečim jako zadužio gazdu Hobbsa kad mu čini tolike ustupke. Ako se prisjetimo starih vijesti, Frank je prvi put napustio grupu i uzrokovao njezin privremeni raspad nakon što se krajem 90-ih oženio (s prvom ženom ima i kćerku Rainu Mullen koja danas ima 26 godina te pjeva i svira folk/country/pop glazbu ili tako nešto). Kada mu je taj brak propao, poželio se vratiti u bend i Terrance je to prihvatio, ali Doug Cerrito, Doug Bohn i Chris Richards nisu, jer zašto bi imali više posla s tim "papučarom" i "prevrtljivcem". Dobro, malo sam nategnuo, vjerojatno nisu to baš tako rekli, ali u svakom slučaju je dotična trojka s "Pierceda" tvrdila da je Frank zapostavljao bend radi braka i da misle da nakon razvoda ulazi ponovo u bend iz pogrešnih razloga (a.k.a. popunjavanja novonastale praznine u životu). Pored toga su izjavili i da sumnjaju da će Suffocation bez njih napraviti išta dobro kao prva tri albuma. Ok, to je njihovo mišljenje (vjerojatno i mnogih fanova ranih radova grupe), ja mislim da su se prevarili. Na sreću smo Franka u toj fazi imali prilike vidjeti u Močvari 2005. na "Souls to Deny" turneji. Ali koliko vidim, iste godine kada je objavio svoj drugi definitivni odlazak iz benda (2019.) oženio se za stanovitu Natalie Henriquez (kojoj je na svadbi "pjevao" milozvučnu ljubavnu baladu "Entrails of You"). Mladencima želim puno sreće. Trebat će im da ne pomislimo kako se Frankova povijest opet može ponoviti, tj. da se nedajbože opet razvede, pa poželi opet biti full time u bendu (hmmm...ili bi neki/mnogi možda baš to htjeli?).

Toliko o "tračevima" koje niste znali, a sada još nešto o koncertu za koji vam je lako pretpostaviti što sljedi u idućim retcima. Ono standardno: svirali su presjek karijere s naglaskom na prve i zadnji uradak, navukli par biseva, publika je povremeno ulazila u pogo, bilo je i nešto stagea divinga, ali ne onoliko koliko se Myers nadao kada je prvi put pozvao ljude da se ne srame popeti na binu. Circle pit nije pao, iako je Ricky vjerojatno i to priželjkivao kada je gotovo nakon svake pauze između pjesme govorio "c'mon!" radeći krugove kažiprstom. Zvuk je bio dosta dobar, osobito mi se svidjelo sočno pucketanje Derekovog basa koje nije toliko izraženo na studijskim snimkama. Lijepo izgleda i njegovo specifično držanje bas gitare postavljene pod pravim kutom s rubom oslonjenim na daske pozornice. Hobbs se nakon koncerta među ljudima malo i za travicu raspitivao, ne znam da li ju je uspio naći. Kad vidiš tog lika kako je skuliran i nasmiješen, jasno ti je koja supstanca mu je glavno pogonsko gorivo za kreaciju.

Suffocation je neuništiv dokle god će Terrance Hobbs imati volje držati družinu na okupu. Tko god svirao s njim u bendu, čini se da će nakon odlaska biti nezamjenjiv, ali lik svaki put nađe dostojne nasljednike koji se vrlo brzo kreativno ušeme u brižljivo izgrađen stil benda. Teško će mi nakon Suffocationa biti otići na bilo koji drugi death metal bend i ostati oduševljen. Jedino ako nam opet dođu Immolation ili nas po prvi put iznenadi Decrepit Birth. Volio bih vidjeti i Deeds of Flesh ili Spawn of Possession, ali čini se da je s njima gotovo.

ognjen bašić // 09/03/2020

Share    

> koncert [last wanz]

cover: TBF - 20 godina MAxon Universala @ Tvornica Kulture, Zagreb, 23/11/2024

TBF - 20 godina MAxon Universala @ Tvornica Kulture, Zagreb, 23/11/2024

| 24/11/2024 | beer baron |

>> opširnije


cover: ALCEST, SVALBARD, DOODSESKADER @ Kino Šiška, Ljubljana, 18/11/2024

ALCEST, SVALBARD, DOODSESKADER @ Kino Šiška, Ljubljana, 18/11/2024

| 19/11/2024 | pedja |

>> opširnije


cover: Buika @ Lisinski, 11/11/2024

Buika @ Lisinski, 11/11/2024

| 15/11/2024 | jan vržina |

>> opširnije


cover: 41. Brucošijada FER-a @ SC 9/11/2024

41. Brucošijada FER-a @ SC 9/11/2024

| 12/11/2024 | jan vržina |

>> opširnije


cover: Ulcerate & Selbst @ Močvara, Zagreb, 08/11/2024

Ulcerate & Selbst @ Močvara, Zagreb, 08/11/2024

| 10/11/2024 | terapija |

>> opširnije


> chek us aut!
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net
> najawe [blitz]

>> sve blitz najawe


well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*