home > koncert > AntiValentinovo, dan prvi @ Boćarski dom, Zagreb, 08/02/2019

kontakt | search |

AntiValentinovo, dan prvi @ Boćarski dom, Zagreb, 08/02/2019

U Zagrebu posljednje 4 godine postoje ta dva glavna zimska "rokenrol" mainstream eventa koja čine okosnicu koncertnih kalendara i vješto uskaču u momentu kad je ljudima već dopizdila tradicionalna siječanjska nestašica, i spremni su dati pokoju paru za par uvijek istih imena. Radi se, dakako, o Brijačnici i Antivalentinovu. Ne znam samo na koju je foru Kawasaki 3p ove godine uspio izbjeći oboje, ali znam da na Brijačnici OPET sviraju Partibrejkersi (nisu li svirali u Vintageu nekidan?), a na Antivalentinovu Let 3. Dobro, malo je ovo glupo od mene, jer Let 3 su, koliko mi je poznato, začetnici i osnivači cijelog koncepta, tako da je realno očekivati da će na tom Antivalentinovu svirati zauvijek. Ili barem dok se ne raspadnu. Iako, prije će se raspasti Antivalentinovo nego oni, po svoj prilici.

Od informacija koje bi još bilo logično napisati u uvodu, ističemo da je ove godine došlo do malih rotacija - Brijačnica se nakon Velesajma i dvije godine Boćarskog prebacuje u Tvornicu (te će se odviti u terminu kasnijem od uobičajenog, sredinom ožujka), a Antivalentinovo je nakon tri godine jednodnevnog malog Doma sportova uskočilo u taj upražnjeni dvodnevni Boćarski. Iako je u originalu bilo zamišljeno da se pohode oba dana, vašu je terapijsku ekspediciju nešto, ovaj, hm, znate, jel, kako da kažem, spriječilo u tome, pa vam u nastavku dostavljam report samo s prvoga. Radite s njime što god zaželite.

A čak i taj polovični će report biti još rastročetvrtinjen činjenicom da nisam bio na Saučešću. Znate, velika mi je averzija prema tom bendu, gotovo da ih smisliti ne mogu. Pa se procijenilo da je onaj neopisivo predivni cabernet iz Žapca (30 kuna litra, ali svakako se isplati) ipak stvar na koju je neusporedivo bolje trošiti vrijeme. Kasnije iz izvora poznatih redakciji saznajem da se skupilo tu bilo čak i petstotinjak ljudi, i da je bio i neki feedback, tako da - bravo, bravo.

Da ja Rambo Amadeus u krizi duha i inspiracije, to je valjda jasno svakome tko ga iole podrobnije prati. To govorim kao njegov dugogodišnji okorjeli fan, kao čovjek koji ga je doslovno štovao od djetinjstva. Ali, jebiga, usporio je zadnjih godina, tempo kojim nastaju nove pjesme je NEUSPOREDIVO sporiji, da ne kažem da uopće ne nastaju. A i humor koji ispoljava na bini je NEUSPOREDIVO slabiji, da ne kažem da ga uopće nema. Pa ipak, Rambo je i dalje, valjda, Rambo, i i dalje se na njegovu svirku, valjda, isplati otići. I dalje se tu može zbiti koješta neočekivano. Evo, recimo, ovaj je put bio jako pijan. Pijaniji nego što sam ga ikad vidio, a vidio sam ga toliko puta da me sram uopće reći. I to je bilo super. Jer mu je bilo do zajebancije. Dalo mu se. Trkeljao je smislice i besmislice, radio budalu od sebe na sto načina, prekidao i razvlačio pjesme unedogled, plesao i bacakao se uokolo kad bi mu bilo do toga, i rukama signalizirao bendu da se upuštaju u brojne nepredviđene pustolovine. Ukratko, radio sve ono zbog čega bi mu, da je koncert recimo bio u Saxu, publika jela iz ruke, i postepeno mu pomogla dovesti sve to skupa do stanja totalnog ludila.

Međutim, ovo nije bila Rambova publika. Ni blizu. Ne znam što su ovi ljudi tamo radili i čija su publika bili, ali morao bih prekopati jako duboko u folder s izvještajima da bih uspio izvući primjer gdje su ljudi bili mrtviji od ovog tamo tad. Nešto stvarno žestoko loše, toliko nikakvo i bezvezno da je automatski ubijalo u pojam svakoga tko se, ne daj bože, htio malo zabaviti. Hoću reći, Rambo i ekipa (bili su tu i puhači) su imali jebački težak posao. Dodatno otežan činjenicom da ga pijanog čak ni bend gdjekad nije uspio poloviti uvijek na licu mjesta, a znaju ga svi u dušu i ponajbolji su instrumentalisti u svemiru. Tako da je klimavo sve to skupa bilo, ali nije se Antonije dao. Konstantno nas je pokušavao angažirati i uvući, često nas i podjebavao zbog nedostatka rekacije. I tamo negdje u drugoj polovici svirke je konačno ubo, natjerao nas je da vičemo "Smisao, smisao, jebote smisao!", i tu su se, hvalim te Isukrste, napokon pojavili i neki osmijesi, i mrvicu su olabavili okovi kojima nam je prgavi sveti Valentin osobno bio vezao srca za pod, srdit što nas se toliko okupilo na skupu protiv njegove korporacije. Velim, od Ramba ništa nova što se tiče pjesama čuli nismo, ali je zato vrlo vjerojatno nov bio način na koji je spontano umio izmiješati deset pjesama u jednu. Nastup koji je u biti bio dosta bolji nego što se činio, sve u svemu. Osjećali smo da smo ostali dužni Rambu, ali nismo jadni mogli ni sanjati da to nije ni blizu sve od dotičnog za tu večer.

Ne pratim Porin, ali nadam se da je Elemental već dosad u tih svojih dvadeset godina dobio pokojeg za "bend kojeg ste najviše puta vidjeli uživo bez da ste to nužno htjeli". Nevjerojatan talent da, unatoč tome što su kritični, osviješteni i oštrih jezika, nikome nikad nigdje ne smetaju, i uvijek svugdje sviraju. Dobacio sam sad već sasvim sigurno do desetak tih "slučajnih" posjeta njihovim nastupima, i ovog bih uvrstio u gornju polovicu. I njima se dalo, dobre su volje bili. Općenito, izvođači su te večeri u prosjeku svakako bili masu nabrijaniji nego publika.
[ elemental ]

elemental   © jović

Počeli su s "Romantikom", a mene udario flashback na to doba, pa sam se malo pogubio u mislima. Glavni zaključak do kojega se došlo kad se glava razbistrila je taj da Remi sada, petnaest godina poslije, izgleda otprilike isto toliko puta bolje. Fakat je sjajila dosta žarko te večeri, nemoguće je bilo ne primijetiti. Best of setlista za satnicu koja predviđa sat vremena svirke dovede čovjeka do toga da svaki drugi refren pjevuši, iako je mislio da neće. U periodu prije samih koncerata (od 19 sati) su navodno okupljene, ako su takvi uopće postojali, zabavljali ljudi iz Studija smijeha, a Marinu Orsag je dopala i potpuno nepotrebna i teško shvatljiva dužnost da nas između svakog benda na 30 sekundi podsjeti da odemo na WC, cigaretu i pivu (dvadeset kuna, rek'o zajebi), te da se vidimo za deset minuta. Tako da je po mom mišljenju jedini čestiti upliv kojeg je Studio smijeha imao prve večeri bio moment kad je lik (pretpostavljam da je njihov član) obučen u super junaka kojeg ćemo zvati Antivalentino, skočio na stejdž sa dildom i par minuta se gore zajebavao s Elementalom. Dakako da se radilo o priprostom i banalnom humoru, ali meni se svidjelo.
[ elemental ]

elemental   © jović

Zvuk je ove godine, za razliku od onoga što čitam u reportovima s prijašnjih izdanja u Domu sportova, bio sve bolji kako je večer odmicala, iako za moj ukus nijansu pretih cijelo vrijeme. Tako da je, pod naletima vokala, malo u drugi plan pala cijela instrumentalna sekcija, jedva da ih se sjećamo. I s njima naravno pod ruku i ona cura na bekovima, teško da postoji nenametljivija scenska persona u državi.
[ elemental ]

elemental   © jović

Zabranjeno je pušenje, unatoč tome što se ne može reći da Rambo i Elemental inače previše zaostaju za njihovom popularnošću u Zagrebu, bilo zamišljeno kao headliner prve večeri. Kako je bilo zamišljeno, tako se i ostvarilo, atmosfera se napokon "otčepila" kad su doskočili gore. Jedini pomalo nepredvidljiv moment je bio onaj uvodni, solo točka Lane Škrgatić na "Pismo Elvisu". Ta je žena inače posljednjih godina unijela dosta živosti u bend - svira i klavijature, i saksofon, i flautu, i pjeva k'o velika. A uz sve to izgleda kao da prilično gušta u procesu, za razliku od pomalo rezigniranih starijih kolega.
[ zabranjeno pušenje ]

zabranjeno pušenje   © jović

Elem, uslijedila je još "Selena", a onda sve po starom dobrom provjerenom receptu. Bili su prošle godine u Vintageu u okviru onog "Sviraj stare" programa, a meni se sve nešto čini da bi setlista tad bila skoro ista i da se koncert nije tako zvao. "Poso, kuća, birtija", "Možeš imat' moje tijelo", "Yugo 45" i "Karabaja" su, uz spomenuto "Pismo" (iako je to, vjerujem, više iznimka) čini mi se jedine poslijeratne koje sviraju, što bi značilo da u posljednjih 18 godina nisu uradili ništa što je dobacilo do razine da zavrjeđuje biti odsvirano na jednom ovakvom koncertu. A to je dosta poražavajuće, pogotovo ako znamo da su u tom periodu izdali četiri albuma. Eto stoga prijateljski savjet, "Piccola storia de grande amore" je kriminalno dosadna pjesma, slobodno umjesto nje tutnete neku noviju, nitko normalan neće žaliti.
[ zabranjeno pušenje ]

zabranjeno pušenje   © jović

Nitko u publici naravno ionako ni za čim ne žali, nema se vremena da se rezonira na taj način, svima je dobro, i svi se grle i naslikavaju. Ok, ne nužno svima, ali u demokratskom društvu, "većina" i "svi" su sinonimi. Padne i pokoja simpatična šutkica, malo se i na ramena digne, skine se koja majica, i tako. Gura to. Meni će najupečatljiviji dio ostati činjenica da Sejo, ovaj put bez kape na glavi, u biti jako ćelavi. Sad je već na Boris Leiner razini ćelave dugokososti, a ja to nikad prije primijetio nisam. Svašta.
[ zabranjeno pušenje ]

zabranjeno pušenje   © jović

Bend se trenutno osjetno bolje snalazi u sporijim pjesmama, pa tako na "Seleni" i "Guzonjinom sinu" grozno nedostaje šusa i zamaha, i sve zvuči svadbarski i otužno. No, bude tu generalno gledano dovoljno singalong momenata i kolektivne razdraganosti, da na kraju čovjek ne zažali što je baš tamo i baš na njih utukao devedeset minuta. Taj osjećaj preraste u zadovoljstvo ako nadodamo, a umalo sam to zaboravio nadodati, budala, da im je mortus pijani Rambo svakih par minuta uletavao na pozornicu i pokušavao svirati, da ne kažem otimati, klavijature i gitaru, a i bend i zaštitari su stalno bili u nedoumici što da rade s njim. Definitivno je postao malo naporan, ali istovremeno je bilo dosta jebeno zabavno. U nekom se trenutku čak i uzverao na nosivi stup stejdža, i od gore nam malo mahao.
[ opija se čovik ]

opija se čovik   © jović

Ovakav jedan konfekcijski event kao što je Antivalentinovo će teško podbaciti ili oduševiti, zato su dobro došli bili Rambovi promili da malo začine stvar. Osim toga, sve po planu. Ja se pitam hoću li zaista cijeli život provesti posjećujući evente ovog tipa, i gledajući bendove koje sam vidio osamsto Isusovih puta? Krajnje bi neprikladno bilo okončati izvještaj konstatacijom da se iskreno nadam da je odgovor na to pitanje negativan. Stoga, neka ostane neodgovoreno zasad, barem do sljedećeg reporta s Antivalentinova.

ujak stanley // 12/02/2019

Share    

> koncert [last wanz]

cover: Noflipe, Martin Ladika @ Dva Osam, 21/03/2023

Noflipe, Martin Ladika @ Dva Osam, 21/03/2023

| 28/03/2024 | ujak stanley |

>> opširnije


cover: KING UBU + JEMBRELA, 24/03/2024, Močvara, Zagreb

KING UBU + JEMBRELA, 24/03/2024, Močvara, Zagreb

| 26/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Veja @ Vintage, 20/03/2024

Veja @ Vintage, 20/03/2024

| 24/03/2024 | dora p |

>> opširnije


cover: TUROBNI MOYER, 18/03/2024, Močvara, Zagreb

TUROBNI MOYER, 18/03/2024, Močvara, Zagreb

| 20/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Hania Rani@Cankarjev dom Ljubljana

Hania Rani@Cankarjev dom Ljubljana

| 20/03/2024 | bir |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*