Evo nas opet! Jednu godinu stariji, iskusniji ali ne i pametniji! Vratili smo se na Josipovu tvrđavu. Izbjegli Oluju za nekih šesto sedamdeset kilometara zračne linije i poprilično turistički podigli utvrdu par dana ranije. A sve zbog dva benda!

Popis je zapravo bio više nego dostojan jubilarke samo je meni taj manji dio ostao neuknjižen.

Remek djelo vojnog građevinarstva osamnaestog vijeka zjapilo je prazno. Sve je izgledalo sumnjivo. Čak i slučajni prolaznici. Još uvijek vjerujem kako ih je netko platio da glume tamošnji život.

To isto remek djelo odigralo je važnu ulogu u vojnim strategijama svog vremena. Navodno je grad nekoliko puta bio u stanju uzbune, ali nitko nije uspio pošteno protresti negove temelje. Ipak, brutalna se vojska pokazala puno jačom od one pruske. Preko noći preplivala Labu i opkolila utvrdu. Točno u podne su pala gradska vrata! I to po dvadeseti put! Iskreno, mislim da je vrijeme za nove pantove!

DAN NULTI - srijeda, 5. kolovoza 2015.

Kročivši kroz vrata pakla kilometarskim redovima stigli smo do Mezopotamije. Uz Melechesh i puno mašte, naravno! Pri čemu se izraelski black pokazao kao prigodan intro u trodnevni spektakl. Sve je krenulo savršeno. Zato sam od jednog Nuclear Assaulta i očekivala puno više. Ali s Keanu Reeves gitaristom i dreletroničkim vokalom došlo mi je da si nabijem čavel v glavu. Realno! Nećemo se lagati! Laganu depresiju liječila sam kozelom. A i trebalo se pripremiti za Triptykon. Naime, majice su nestale nekoliko sati ranije. Očito Vanja Slajh nije jedini razlog gledanja tog benda uživo. Zanimljivo! Recimo da je i Soulfly bio sasvim solidan u usporedbi s Nuclear Assaultom, ali za razliku od njihovih standardnih nastupa - prilično su se smekšali. Stoga nije čudno što se Attila podigao iz mrtvih. Pa i morao je!

DAN PRVI - četvrtak, 6. kolovoza 2015.

U višednevnoj rekonstrukciji Josipovog doba s pomalo izmijenjenim ulogama, svrhom i sadržajem zasjala je zvijezda sjevernjača te mi obasjala put na Arcturus. Kao izrezana iz nekog avangardnog filma gdje glavnu ulogu imaju Borknagar i Mayhem, prepunog smiješnih slika postavlja se pitanje - "Did Hellhammer actually eat Dead's brains?" Cijela stvar uopće nebi imala smisla da se nije umiješao Asphyx sa svojim mrkim i podjarmljenim tonovima koji izazivaju osjećaj zdrobljenosti među napuštenim zidinama habsburške monarhije. No, kad se nekoliko porobljenih opustilo na stageu, dvorska zabava je konačno otpočela. Cjelokupna produkcija zvuka i glazbe bila je odlična, a upravo takav bio je i Enslaved. U tom izgubljenom gotičkom raju gdje Holmes ne zaboravlja tekstove, namaškaran da ga rođena mater ne prepoznje, Nick i Bloodbath su odradili vraški dobar posao. Ništa dugoročno jedinstveno i inovativno, a opet uzbudljivo. Bacila sam pogled na Cannibal Corpse dok se s druge strane tvrđave spremao Agalloch. Bio je to prvi od ona dva razloga mog dolaska. Potpuno izbezumljena pala sam u trans i jedva ovjekovječiti taj sudbonosni trenutak. Nakon pedesetominutne ekstaze nastupilo je ogromno razočaranje pa žaljenje što sam propustila dobar dio Kreatora nije dugo trajalo. Iako s velikom sumnjom u Jeffa Watersa, Annihilator je brzo popravio novonastalu štetu. Tresla se tvrđava, rodio se miš!

DAN DRUGI - petak, 7. kolovoza 2015.

Moja aristokratska put nije trpila popodnevne bendove pa sam to vrijeme koristila na turističke rute. Čuda se kriju ispod te jaroměřske tvrđave! Moram priznati da je Marija Terezija bila iznimno pametna žena jer je još za onog vremena dobro znala što je klima. Navodno je vodič bio jako duhovit budući da se ostatak neprestano smijurio. Na češkom! Neka! Bazeni su divni! I knedle su fine! Laki muškarci i jeftina cuga! Odmah se zaplesalo je na stage skočila Brujerija! Nažalost, Lantlôs sam propustila zbog preklapanja satnica. Radije sam jednim udarcem ubila Primordial i Napalm Death. Oba benda odradila su vrhunski posao, ali posebno moram pohvaliti ovaj drugi što je unatoč svim tehničkim poteškoćama ostao dosljedan. Navodno se neki bend nije odazvao što mi je bilo iznimno drago jer je Candlemass konačno dobio tretman kakav zaslužuje. S druge strane utvrde vrijeme kao da nije postojalo. Tako to obično biva uz Skepticism. Nešto kao izvanredna prilika da se uredno dobijemo prije nego na pozornicu izađe Toxic Holocaust, uzme zraka, obavi nuždu, okrene rundu, popriča o smislu života, spusti pokoju suzu, odspava ili potpuno zamrači uz Marduk. A možda i sve to!

DAN TREĆI - subota, 8. kolovoza 2015.

Kao i uvijek, to je dan kad na repertoaru stoji najmanje bendova za pogledati pa čovjek ispoštuje nešto kao Suicide Silence. To je dan kad se duže spava. Dan kad se druži s ljudima. Ili ubija dosada prije nego pozorničke daske zatrese Sólstafir. Ne znam. Jedino znam da je drugi razlog moga dolaska potpuno opravdan. Veoma islandski. Kako god to zvučalo. Vjerujem da ih nitko živ nije razumio, ali su u konačnici svi bili sretni i zadovoljni. Nastala je preduga pauza u kojoj sam prekrižila gomilu bendova, a potom ovu brutalnu sezonu okončala uz Vader. Konačno je onaj višegodišnji slogan "Polska kurwa" sjeo na svoje mjesto. Zato, "Halleluyah!!! God Is Dead!" Dogodine, jel'?!

veda // 10/08/2015

> vidi sve fotke // see all photos