Nakon što je koncem 2018. uhićen zbog bizarne tragedije s vrlo čudnom i dugačkom pričom, gitarist Pat O'Brien je prestao biti članom ovih ljudoždera što je njihovom dugogodišnjem prijatelju Eriku Rutanu (Morbid Angel, Hate Eternal) dalo šansu za novu avanturu, između ostalog, moglo ga se vidjeti i na zadnjem zagrebačkom koncertu 20.VI 2019. u Boogaloo www.terapija.net/koncert.asp?ID=29367. I relativno je jasno da bi Briena malo tko mogao zamijeniti na ovakav način, te se savršeno dobro uklopiti u ekipu. Stoga je ovaj 15. studijski album u određenu ruku dio nove faze s ubrizgavanjem svježe krvi dodavanjem prepoznatljivog zvučnog sloja što se očitava posebice u tri stvari koje je upravo Rutan napisao: "Condemnation contagion" o proživljavanju globalne pandemije, "Overtorture", a napose i u jednoj od najzanimljivijih na cijelom materijalu, "Ritual annihilation" u kojoj se na sporedan način pokazuje kako bi funkcionirao Hate Eternal da je na mikrofonu frontmen Corpsegrinder u srazu neobično sročene lirike o bogu rata. Katapultiraju se vratolomne brzine, ukusni akordi i uspijeva se unijeti dostatna količina novina u obilježeni karakter Kanibala. Tradicija je ostala na neumoljivim napadima od uvodne "Murderous rampage", "Necrogenic ressurection" jasno fiksirajući fabulu na aspekt serijskog ubojice s uravnoteženim balansima u "Inhumane harvest" o prodaji dijelova tijela umjerenim tempovima donoseći blaži kontrast početnom toku albuma generirajući dinamiku, te nastavljajući kontrastima poput "Surround, kill, devour" o personifikaciji uma žrtve koja zna da će umrijeti na najnasilniji i najužasniji način, a potom i groove injekcije "Bound and burned". Uočljivo jest da se drži uobičajena shema izbrušenih akorda, brzih tremola i povremenih, kraćih melodija sa šarenim tonovima u izvedbi visokog kalibra. Manje koherentne "Follow the blood" i završna "Cerements of the flayed" su popune koje ne odgovaraju kreativnim dosezima ostatka materijala, no nikako mu ne oduzimaju vrijednost.



A ona redovita poetska manijakalnost s hrpom leševa, pokolja, sodomije, nekrofilije i inih psihopatskih nastranosti toliko je impresivna da niti pasivan promatrač ne može ostati ravnodušan pa makar si htio dati namjernu dozu noćne more uoči spavanja. Uzmimo li "Slowly sawn" u kojoj se opisuje tortura vezanog za stol dok ga se nježno reže mesarskom pilom za kosti i koriste različiti alati za nanošenje bola pri čemu žrtva čak ne može niti vrištati… ali, bezbroj puta su vođene rasprave o njihovim nastranim tekstovima s mnoštvo kontradiktornih razmatranja koje, kako god ih tumačili, imaju osnovnu svrhu predočavanja najbizarnijeg i najokrutnijeg horrora punog agresivnog iživljavanja.

Naslovi: 1.Murderous rampage, 2.Necrogenic ressurection, 3.Inhumane harvest, 4.Condemnation contagion, 5.Surround, kill, devour, 6.Ritual annihilation, 7.Follow the blood, 8.Bound and burned, 9.Slowly sawn, 10.Overtorture, 11.Cerements of the flayed

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 23/04/2021