Davši si malo oduška kad je bila pandemija i nije bilo koncerata, norveški Mayhem se osvrnuo na nekoliko neobjavljenih pjesama zadnjeg albuma "Daemon" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=29726 i studijskog sessiona zabavljajući se pri tome i s obradama punk legendi koje su ionako imale vitalan utjecaj na njihov zvuk. Nikako ne treba zaboraviti da su Atilla i Necrobutcher prije svega došli u black metal zahvaljujući najagresivnijem punku i hardcoreu 80-ih godina tražeći ekstremne temelje prije nego što su otkrili Venom. Dovoljno se sjetiti prvog EP-ija "Deathcrush" iz 1987. godine. Ovdje imamo jedan neodoljivo simpatičan EP od svega 23 minute, sirov i žestok koji bend prikazuje na iznenađujući način. Prve tri pjesme su klasičan Mayhem ostaci sa spomenutog albuma. "Voices ab alta" se čak mogao i utrpati na njega zahvaljujući odvažnoj veličanstvenosti i prijetećem režanju, te kompleksnijim gradacijama u standardnim black obligacijama od skoro 6 minuta, "Black glass communion" je rockerskiji black'n'roll uz neizostavne galope, a "Everlasting dying flame" unatoč energiji, sasvim opravdano nije našao mjesta na albumu jer previše eksperimentira.



Međutim, naredni slijed je vrsno urađena obrada Discharge "In defense of our future" u kojoj se black potpuno pretvara u čisti izvorni hardcore punk, a na vokalu je originalni frontmen Maniac (Sven Erik Kristiansen) kojeg su Mayhem netragom zagubili pojavom svevišnjeg Atille. Pjesma zvuči čak i bolje od originala iz 1982., te se nastavlja s Dead Kennedys "Hellnation", poprilično zapostavljenom pjesmom trećeg im albuma "Frankenchrist" (1985) imitirajući vibracijski vokal Jello Biafre, kako je god moguće, ali je dobro ispalo. Ubačena je čak i kraća 'catchy' solaža. "Only death" je najkraća (samo 1.18), a i sterilna verzija Rudimentari Peni, čak i nepotrebna, a zadnja "Commando" mnogo energičnija od sladunjavih Ramones s kojima se Johnny Rotten nikad nije našao na zajedničkoj relaciji. Fanovi Mayhem ovdje zasigurno ništa neće naći zapanjujućeg, a uostalom njima niti nije ovaj EP namijenjen. Ovdje se otkriva ta rana sklonost benda ka hardcore-punku tražeći i dalje kontraverznost novog kaosa u dramatičnom obliku, kao i odavanje počasti bendovima koji su im bili jako važni korijeni. Nepotrebno je spomenuti da je prvi black dio daleko bolji od obrada, ali bez tog drugog dijela teško bi se shvatilo što je ustvari inicijalna eksplozija ove velike ekipe koja praši, već, skoro će biti i 40 godina.

Naslovi: 1.Voices ab alta, 2.Black glass communion, 3.Everlasting dying flame, 4.In defense of our future, 5.Hellnation, 6.Only death, 7.Commando

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 15/07/2021