home > koncert > Regius Festival #5 @ Pristanište TEF-a, Šibenik, 03-04/07/2015

kontakt | search |

Regius Festival #5 @ Pristanište TEF-a, Šibenik, 03-04/07/2015

Dok je prijašnjih nekoliko godina u mom malom životu omiljeni mali festival Regius funkcionirao kao "točka na i" ljetnih putešestvija, pružao mi zadnja ljetna pijanstva i kupanja nakon kojih bih se vraćao u (ne tako jako) surovu svakodnevicu, ovoga je puta priča bila potpuno suprotna. Festival je, naime, potpuno promijenio identitet. U medije je bila plasirana priča o tome kako se radi o rebrandingu povodom pete obljetnice, ali bit će ipak da su razlozi bili u tome što se posljednje dvije godine dogodio osjetan pad u broju uzvanika pa su organizatori shvatili da je vrag odnio šalu. Promijenjeni su, dakle, lokacija i termin. Osobno sam bio jako tužan zbog te činjenice, poglavito zato što mi se Jadrija uvukla pod kožu i smatrao sam je izvrsnim mjestom za takvu manifestaciju. Ove se godine sve odražavalo na pristaništu TEF-a, odmah iza gradske plaže Banj. Takva je lokacija, iako neupitno pristupačnija od prošle (do koje morate Taxi Boatom), ipak oduzela dio duše festivalu, poglavito zbog činjenice da nije bilo nikakvog oraniziranog kampa. To mi je naročito teško palo jer su prijašnji Regius kampovi, iako nikad prekrcani šatorima, pokazivali zavidan koeficijent demencije i pružili nezaboravna iskustva, zvukove i scene. No, ne valja plakati za prolivenim mlijekom. Očito je da fest u onakvom obliku više nije mogao funkcionirati, tako da je puno bolje da su se odlučili za ovakav potez, nego da ih je snašla sudbina Martinske i Skavillea.

Kad god se otputim u Šibenik, znam da će mi biti prejebeno. Jednostavno, ponekad se tvoja energija i energija nekog mjesta tako savršeno poklope da ti tamo ne može biti loše ni da se trudiš. Konačna je dakle ocjena ovog cjelokupnog iskustva, i prije nego što se upustim u detaljnije raščlanjivanje, čista desetka. Ne možda toliko zbog fenomenalnih nastupa glazbenika (iako daleko od toga da ni taj dio nije bio zadovoljavajuć), koliko zbog svakog drugog "popratnog sadržaja" kojeg možete zamisliti. Od lika koji nam je, deset sekundi nakon što smo na Lučkom digli palčeve u zrak, stao i odvezao nas direktno do festivalske lokacije, preko spontanog masovnog opijanja (zaista, ljudi su samo dolazili i pridruživali se) u hladu šibenskih brodova, do spavanja u travi ispred Azimuta, jednostavno je sve teklo kao po svili. Bilo je mekano, lako, tečno, nerealno ugodno živjeti ta tri dana u Šibeniku. Kao i uvijek. Kriste, kako obožavam taj grad. Vraćam mu se već 5 godina zaredom kad god uhvatim priliku, i još mi nije pružio ništa osim divnih uspomena. Mogao bih vam sad još pričati o tome kako smo, poglavito zahvaljujući vašoj snalažljivoj fotografkinji Lejipeji, svaku večer popili po desetak besplatnih pivi, ali to ne bi imalo previše smisla budući da sam ipak ovdje da vam kažem tko je kako svirao i slične stvari.

Znači, prvi su nastupili Jonathan. Uvijek je zanimljivo vidjeti kako ljudi koji u Zagrebu pune veliku Tvornicu, u Šibeniku ne mogu privući više od pedesetak ljudi. Dobro, možda je to zbog termina nastupa. Ali svejedno. Jonathan je neupitno kvalitetan bend, s pjesmama vrlo mudro skladanim na način da privuku čim širu potencijalnu publiku. Nije to ništa loše, dapače - da je bar svaki srednjestrujaški bend ovako dobar. Stvari su im cathy, pune zgodnih hookova i, u domaćim okvirima, relativno specifične. Samo, nekako imam dojam da bendovi poput Jonathana u Šibeniku nikad neće imati neku posebnu prođu. Dobro, sigurno da će ih na nekim sljedećim SuperUho i(li) Terraneo festivalima publika dočekati s oduševljenjem, ali to je zato što na te festivale dolazi ekipa iz drugih ("urbanijih") sredina. Regius nije takav festival, i tu se moglo jasno vidjeti kako gotovo nitko od malobrojnih prisutnih nije bio upoznat s repertoarom benda čije tekstove u Zagrebu i Rijeci ljudi pjevaju u glas. Ove to nije pretjerano omelo da nam pruže solidan nastup, naročito pjevača koji po pokretima malo podsjeća na lika iz Future Islands, što ne mora nužno biti kompliment. Jonathan je bilo neloše poslušati i respektiram to što rade, ali im nikad neću postati fan iz jednostavnog razloga što ih podsvjesno smatram bendom zbog kojeg Pasi (dijele članove) neće nikad snimiti novi abum, pa ni uraditi novu pjesmu. Vjerojatno neutemeljeno i sigurno krajnje neprofesionalno, ali što da se radi.
[ publika ]

publika   © lejapeja

Prije bloka domaćih hip hop velikana, svirao je još Atheist Rap. Bend je to koji već jako dugi niz godina puni klubove po Jugoslaviji, tako da su vjerojatno ipak bili iznenađeni slabašnim odazivom na njihov nastup ovdje. Osobno sam oduvijek iz nekog razloga zaobilazio njihovu pjesmaricu i koncerte, ali moram reći da su me ovdje kupili. Prije svega zaraznom opuštenošću i ležernošću koja je došla u kombinaciji s neopisivom usviranošću. Zaista, rijetko se kad čuje da neki punk bend ovako tehnički perfektno odsvira koncert, i to bez da su se oznojili. A bilo je vruće, bajdvej. Bilo je jako vruće. Ozvučenje je na cijelom festivalu bilo vrlo dobro (čestitke toncu!), jedino se na Atheist Rapu možda bas preglasno čuo, ali ajde - neka se i to jednom dogodilo. Atheist Rap je baš nekako ostavljao dojam ljudi koji su sretni što su došli na more i totalno uživaju u cijeloj stvari, i to se osjetilo. Naročito je simpatično bilo kad je jedan on članova sišao u publiku i pio pive ljudi iz prvih redova, pravi crowdpleaser. Sve što još mogu reći o ovom nastupu i bendu jest da ću sa zadovoljstvom izvjestiti i sa prve njihove sljedeće svirke u Zagrebu.
[ atheist rap ]

atheist rap   © lejapeja

Kad smo već kod koncerata u gradu pod Sljemenom, Dječaci su nedavno imali jedan u Tvornici. Nije prošao najbolje, novi album je bio prilično hladno prihvaćen. Za ovu su priliku zato odlučili odjebati promoviranje albuma i uravnotežili su setlistu. Bilo je, dakako, tu novih stvari, ali ne u prevelikoj mjeri. Osim toga, generalno su se njih trojica činila bolje volje, a naročito Zondo koji je bio vrlo rasplesan i baš u elementu. U jednom je trenutku (za vrijeme nekih tehničkih problema manjih, ako se ne varam) lik rekao nešto za što ja više nemam blage veze što je bilo ali se sjećam da sam u tom trenutku to bio smatrao neopisivom mudrošću, baš ono spektakularnom izjavom, tako da ovom prilikom molim nekoga od cijenjenih čitatelja da me prosvijetli tom informacijom. Ono što ću još jednom napomenuti što se tiče Dječaka je činjenica da imaju najneprimjetniji bend na svijetu, dakle ti ljudi nemaju jednu jedinu muzičku dionicu vrijednu spomena. Prijedlog - neka na budućim koncertima Ivo, Zondo i Vojko uzmu kratku pauzu i puste bend da na pet minuta malo jama, čisto da pokažu da znaju svirati. Poanta priče oko ovog nastupa je da se čini da Dječaci shvaćaju da im zadnji album nije remek-djelo, i da se pomiruju s tim da će ubuduće s njega live izvoditi svega 3-4, najviše 5 pjesama. Što prije oni budu u stanju prihvatiti tu činjenicu, to će manje dugoročne biti posljedice trenutne krize na njihovu karijeru. Jer Meko Sranje i Punjene Paprike će uvijek bii evergreenovi, za to nema straha.
[ dječaci ]

dječaci   © lejapeja

Ne puni veliki pogon Tvornice samo Jonathan, rade to i Dječaci. Dok Edo Maajka ima problema s punjenjem KSET-a. Ali zato u Šibeniku vrijede neka druga pravila, tamo je još uvijek 2005. I neka je tako, jer to znači da Edo, povratnik u grad nakon dugog niza godina, ima uvjerljivo najviše ljudi i najbolju atmosferu cijelog prvog dana. O kojoj se točno brojci ljudi radi, to je na otvorenim prostorima uvijek teško procijeniti, ali ja ću se drznuti baciti brojku od cirka 500-600 uzvanika. Što nije spektakularno, ali nije ni loše. Ono što je u svakom slučaju bilo bliže spektakularnom nego lošem, to je nastup Ede, Frenkija i DJ Indiga (kojeg se ne smije zaboraviti, više vrijedi on nego cijeli bend Dječaka) koji su napravili pravi tulum, od prve do zadnje sekunde. A ta je zadnja sekunda bila, ako me sjećanje dobro služi, negdje oko četiri ujutro. I umjesto da bude obilježena nekom Edinom pjesmom, orio se Bob Marley, baš kao i uvijek. I Maajka je točno u tim trenutcima skinuo majicu, baš kao i uvijek. Tako da to malo narušava privid spontanosti nama koji nismo prvi put na njihovom gigu, ali imajući u vidu da je većina ipak vjerojatno bila prvi put (kažem, nije ga bilo u gradu 12 godina), može mu se oprostiti. Ono što mu ne mogu oprostiti i što smatram zaista bizarnim je da je čovjek osamdeset posto pjesama izveo do prvog refrena pa ih prekinuo. Ne vidim način kako bi se to moglo opravdati i zaista sam potpuno zbunjen. Mogli bismo objašnjenje tražiti u tome da se radilo o festivalskoj skraćenoj setlisti, ali kao headliner je nastupao sigurno sat i po, tako da ta priča ne drži vodu. Ekipi to nije smetalo, atmosfera je bila izvrsna i sigurno ga neće morati čekati novih 12 godina.
[ edo maajka ]

edo maajka   © lejapeja

Drugi je dan bio obilježen izletom na Jadriju iz nostalgičnih pobuda i raspravama o tome je li nam Vranac pokvaren ili nije. Ipak ga se na kraju s lakoćom iskapilo, tako da ima biti da je bio dobar. U takvim shemama večer stigne i prije nego ju očekuješ, tako da smo nešto sitno okasnili na Debeli Precjednik. Iskreno, smatram da bend takvog renomea nije trebao svirati prvi. No, to je ujedno i jedina mala zamjerka na organizaciju, sve drugo je prošlo bez problema. Čak su i redari bili vrlo uviđavni i korektni. Za razliku od totalnih divljaštava koja njihove pojave znaju izazvati na klupskim koncertima u metropoli (znam, dosadan sam već s ovim usporedbama), ovdje su prošli gotovo neprimjećeno. Ne redari, nego Debeljaci. Ni poga, ni plesa, ni plljeska čak. Jebiga, tako je to kad na festivalu imaš osam podjednako velikih imena, netko mora ispaštati. Ovoga su puta to bili Debeljaci koji bi, da su svirali posljednji, jamačno uradili kaos. Ovako su zvučali i izgledali blijedo, sasvim je sigurno da oni to mogu i bolje. Naročito je Kocin vokal bio problematičan u par navrata. I sve bi skupa zavrijedilo dosta niske ocjene da se na kraju nije dogodilo Farmersko Srce na kojem su se iz čista mira upalile bengalke, narod pohrlio u prvi red, Koca sišao u publiku, žene se popele na ramena i odjednom je sve sličilo na pravi gig. Rijetko viđen obrat. Inače, ono što se Debelom Precjedniku mora priznati, to je da ostavljaju dojam prave klape, ljudi koji su prije prijatelji a tek onda kolege iz benda, a to je uvijek lijepo vidjeti.
[ debeli precjednik ]

debeli precjednik   © lejapeja

Ono što je uslijedilo nakon Debelih bih najradije preskočio. Ali ne mogu. Tako da onda moram pljuvati. Svirao je taj neki bend Sopot, i sve što vam o tom mogu reći je da sam se toliko raspizdio zbog toga koliko su očajni da sam se umalo rasplakao. Uzeli su sve ono najgore iz ispraznih "mijenjamo svijet jer mi to možemo i želimo" lupetala tipa Zoster, Stillness i Dubioza i pomiješali s odvratnim, generičnim drum and bassom što sve skupa rezultira muzikom koja tjera na kontempliranje suicida. Ničeg originalnog, ničeg zanimljivog, ničeg vrijednog spomena, samo odvratno isprazne parole o beskonačnosti svega, zajedničkoj energiji i sličnim hipi sranjima koja ne puše ni osnovnoškolci. I još nam ih servira lik koji izgleda i ponaša se kao da pjeva u Fall Out Boy. Ma daj molim te. Eto, zbilja sam bio na bezbroj koncerata u životu, ali ovo smatram najgorim bendom koji sam ikad vidio. Toliko.
[ sopot ]

sopot   © lejapeja

Kao melem na ranu došao je Repetitor. Ovom se bendu vaša mala ZG ekspedicija najviše radovala prije polaska, a oni su nam po tko zna koji put pokazali da smo imali i zašto. Unatoč tome što nisu izdali nikakav novi materijal, odsvirali su nam pregršt novih pjesama, i na prvu su sjele fenomenalno. A to je rijetkost, obično ne sjedne to sve baš tako na svoje mjesto isprve. No, Repetitor kao da je pronašao čarobnu formulu i sada ne mogu pogriješiti. Jednostavno, ti ljudi nemaju lošu stvar. I neopisivo mi je drago da to narod sve više shvaća. Evo, na ovogodišnjem Regiusu im je bilo doslovno deset puta više ljudi nego na istom festivalu prije dvije godine. A i sljedeći će im put doći još barem duplo više, jer to je bend koji svakim novim nastupom stvara novu hordu okorjelih fanova. Pitajte koga god hoćete, svi će vam reći da je Repetitor bio uvjerljivo najbolji bend na ovom festivalu. To je jednostavno neosporno. Količina strasti, istinske energije, srca koju to troje ljudi ispoljava je nešto što ima predispozicije zasjeniti cijelu ovdašnju scenu, a ne samo ovih sedam izvođača koji su imali (ne)sreću da sviraju s njima na istom festivalu. Moram primijetiti kako je Boris bio uvjerljivo najbolje raspoložen od svih koncerata na kojima sam ih gledao, imao je fore u stilu da oni u biti sviraju pjesme Let 3-a koje ovima nisu upale na albume i slično. Dobra fora, što ne? Meni je dobra. Publika je bila u totalnoj ekstazi, ali to ne treba više ni spominjati kad ništa drugo nije ni moguće. Kaže kolegica Lejapeja da joj se još nikad u životu nije dogodilo da se ježi na pjesme koje nikad prije nije čula. To je to, da. O tom vam pričam.
[ repetitor ]

repetitor   © lejapeja

Za zatvaranje festivala su bili zaduženi Let 3. To je bilo najavljivano kao predstavljanje novog materijala, novog koncepta, novog svega živog, ali jebomepas meni se činilo da su to opet velikom većinom iste stare stvari. Jedino su kostimi bili novi, ali koga u biti uopće briga za kostime više? I, ajmo iskreno, koga briga za Let 3 više? Deset godina se već koprcaju u istim forama i dopizdili su i bogu i narodu. To jest, bogu sasvim sigurno, narodu možda malo manje. Jer narod voli plitke fore i bezopasne klaunove, tako da će Let 3 sigurno nastaviti peglati po istoj ovoj briji barem dok si ne osiguraju lagodnu starost. Njihov je nastup bio točno onakav kakav inače bude, osim što su novi kostimi onemogućili da ugledamo iti jedno spolovilo. Ajde, bar smo toga bili pošteđeni. Nakon Repetitorove rasturačine, kvazi-šokantna gospoda iz Leta 3 su se činila kao da gledamo probu crkevnog zbora. Pri izvještavanju sa svačijeg koncerta, mora se uzeti u obzir širi kontekst. Da je Let 3 novi mladi bend, sasvim bih sigurno prema ovakvoj njihovoj svirci bio puno blagonakloniji. No, ako pretendiraš na ulogu ponajvećeg rock dinosaura u državi, onda se trebaš malo više potruditi, a ne izlizavati već izlizane fore. Ne možeš prevariti publiku, dobili su neusporedivo slabiji feedback od Repetitora. Nemojte krivo shvatiti, nisu razočarali. Oni su odavno izgubili mogućnost da razočaraju ili oduševe. Oni su jednostavno Let 3, pa tko voli nek izvoli.
[ let 3 ]

let 3   © lejapeja

Oba su dana, nakon što bi bendovi završili, nastupali i neki DJ-evi, ali taj dio nismo dočekali, prije svega zbog količine promila koja je zahtijevala rušenje pod neko stablo. Zaboravio sam do sad reći -moram komplimentirati i osobu koja je puštala pjesme između bendova, imamo sličan glazbeni ukus. Što se tiče rezimea samih bendova, izgleda da su Srbi odnijeli pobjedu na gostujućem terenu - Repetitor i Atheist Rap su nekako dali najviše. Mislim da je posjećenost festivala ipak ove godine bila nešto veća, nadam se da je financijska konstrukcija uspješno zatvorena i da ću vam dogodine pisati izvještaj sa šestog Regiusa. Toliko o ovogodišnjem.

ujak stanley // 07/07/2015

Share    

> koncert [last wanz]

cover: Noflipe, Martin Ladika @ Dva Osam, 21/03/2023

Noflipe, Martin Ladika @ Dva Osam, 21/03/2023

| 28/03/2024 | ujak stanley |

>> opširnije


cover: KING UBU + JEMBRELA, 24/03/2024, Močvara, Zagreb

KING UBU + JEMBRELA, 24/03/2024, Močvara, Zagreb

| 26/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Veja @ Vintage, 20/03/2024

Veja @ Vintage, 20/03/2024

| 24/03/2024 | dora p |

>> opširnije


cover: TUROBNI MOYER, 18/03/2024, Močvara, Zagreb

TUROBNI MOYER, 18/03/2024, Močvara, Zagreb

| 20/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Hania Rani@Cankarjev dom Ljubljana

Hania Rani@Cankarjev dom Ljubljana

| 20/03/2024 | bir |

>> opširnije


> chek us aut!
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net
> najawe [blitz]

>> sve blitz najawe


well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*