Drugi dan dočekao nas je nešto zanimljiviji raspored a favorit je odmah u početku bio Terra stage. Kao što već svi znate, na tom stageu, taj dan redom su nastupali Gang of Four, Calexico i My Bloody Valentine. No, ovaj puta na početak se nije kasnilo jer smo cijeli dan proveli brčkajući se u pretoplom moru i spavajući u hladu. Tako je u biti svaki dan i počinjao. Ustajanje mamuran i natečen već iza 7h ujutro iz razloga jer je drugi dio crew-a (onaj ženski) odabirao mjesto za šatore. Uglavnom, sunce bi nas istjeralo van, pa bi preko dana skupljali energiju spavajući u miru hladovine i mora.
Prvi tog dana nastupali su susjedi Slovenci Icarus Down. Iako nisam preslušao njihov prijašnji rad, ugodno sam se iznenadio predstavljenim. Kako Pedja kaže, stvarno asociraju na Placebo, no kod njihove svirke to nisam smatrao kao zamjerku. Da ne znam da su Slovenci, nikad ne bih to pogodio. Odsvirali su set od nekih sat vremena u koji su ubacili i kompletan ovogodišnji EP. Šteta je bila da je sunce još lagano pržilo i pratilo ih je ponovno možda tek 20-30 ljudi, no Icarus Down su pružili odličan uvod u i ovako obećavajuću večer. U vrijeme kad su Icarus Down završavali, na Terra stageu počinjali su zadnjih dana često spominjani Bosnian Rainbows. Nastali prošle godine, a neki članovi su više-manje imali prste u Mars Volti i At-the-drive-in u. Nisam pratio nastup od početka već samo drugu polovicu no ono što su nam predstavili bilo je odlično. Veoma dobro izveden materijal sa debi albuma, netom izašlog i još vrućeg. Na trenutke bi me radi vokala mrvicu podsjetili na PJ Harvey, no generalno to je miks dosadašnjih bendova u kojima su članovi svirali, uz mrvicu elektronskih začina. Onima koji su ih propustili može biti samo žao.
Mjesta za odmor nije bilo jer na Aqua stageu Punčke su razarale. Početak nisam uspio uhvatiti i čuo sam kako su cure rekle da ih pere mala trema, no po izvedbi se to nije nimalo primjetilo. Lucija je izvela standardno energičan performans i makar je za vrijeme nastupa još bio dan, skupile su barem nešto publike. Nitko nezadovoljan. Niti Punčke, niti publika. Prijatelji koji su ih prvi puta gledali uživo ostali su ugodno iznenađeni. To nimalo ne čudi jer bend je gotovo na neprestanoj turneji, sa manjim ili većim pauzama, i sviraju veoma dobro. Odgledavši njihov nastup do kraja taman je bilo vrijeme da se premjestimo na stage do, jer Gang of Four su taman trebali početi. Bend je spao na to da je od originalne postave ostao još samo Andy Gill i to se u bendu dakako osjeti. Negdje sam pročitao kako je netko napisao da su to sad tek Gang of One. Koliko tu ima istine bolje bi znali presuditi oni koji su ih prije 5 godina gledali u Pauku. Ja nisam no ipak, po snimkama koje se mogu pronaći na netu, rekao bih da su, ako ne u vokalnom smislu, definitivno izgubili na scenskom nastupu. Novi pjevač sada je mlađahni John Sterry i teško da se ikako može uspoređivati sa Jonom Kingom. Bend svira dobro, nabrijani su i plesalo se na njihovom nastupu, no osobno mi je nedostajalo nešto da me još samo malo trgne. Samo toliko da ne poželim otići, no nije. Kasnije sam čuo i pozitivne i negativne kritike nastupa, no Go4 se isplatilo vidjeti, makar to bilo samo zbog onih pjesama na kojima pjeva sam Andy.
Usred zujanja festivalom, na kratko sam svratio pogledati kakva je situacija na pozornici gdje je trenutno nastupao Duncan Sheik i ubrzo sam se okrenuo jer nakon Go4, melankolija u obliku folk-pop-rocka nikako mi nije sjela. Tražili smo još energije a umjesto da smo je dobili, tokom Duncanovog nastupa, kao da su nam je isisali, stoga smo čim prije otrčali posjetiti Rakijarnicu.
Tamo se moglo popiti zbilja svakakvih likera i rakija a neke od njih bile su zbilja odlične.
Taman nam je ostalo vremena za nekoliko testiranja prije Calexica koji su ubrzo trebali početi na glavnom stageu. Dvije-tri na ex, i eto nas ispred bine. Spremno dočekujemo moguće favorite i već nakon prve stvari bivamo uvučeni u film kojim nas je bend vodio od prvog do zadnjeg komada kojeg su odsvirali. Nevjerojatno je bilo kako su se doslovce svi na nastupu zapalili i nasmijani dizali ruke u zrak na prve zvuke truba. Nedavno kad sam ih gledao u Pauku, stajali smo na mjestu na kojem sve cijeli bend vidio, ali čulo se tek pola njih, dok su ostali doimali kao da glume pored svojih instrumenata.
Normalno bend s time nije imao nikakve veze jer dvorana je odradila svoje. Ovdje je za razliku od Pauka kompletan bend zvučao fantastično. Nastup se nije bazirao samo na Algiersu, već su u tih sat i sitno prošarali dobar dio opusa.
Po završetku osjećao sam kako je ovo vjerojatno bio najbolji i najiskreniji nastup koji ćemo vidjeti i nevjerojatno mi je bilo da nije bilo bisa unatoč glasnom dozivanju, no eto.. uslijedila je kratka pauza pa na nastup Postolara Trippera. I PT i DK, koji su na Aqua stageu te večeri nastupali jedni iza drugih, imali su prostor gotovo u potpunosti ispunjen publikom unatoč tome što su se na glavni stage u jednom trenu popeli My Bloody Valentine. Gotovo sve pjesme pjevale su se zajedno s publikom i ta kombinacija bendova očekivano je zapalila razgaljenu masu.
Oba benda gledao sam puno puta i nije mi bila sila ponovno ih gledati ali dalo se zaključiti kako PT nisu nimalo odskakali od Dubiozine energije ili bilo čega drugoga.
Trbuh nas je u međuvremenu i prije nastupa MBV-a odvukao na jedan od fast foodova kojih je bilo nekoliko, i s obzirom na ostale domaće festivale, za 20 do 30 kuna se zbilja moglo najesti. Piva je vjerojatno bila nešto drugo jer žgaravica nas je redom ubijala svako jutro, no klopa je bila okej. No primjetio sam nešto što su organizatori možda previdjeli. A to su bili neki pripravljači hrane na kojima se sa kilometra vidlo da su malčice neprofesionalni i sendvič se slagao isto kako bi to uradio i pijani Štef iz gorica koji nakon nekolko gemišta sirovo mesari špek i skupa s lukom, trpa i gura u otrgnuti komad kruha. Zadnje koje smo na Terra stageu taj dan gledali bili su My Bloody Valentine. Čepića nigdje a nije da sam se i pretrgao tražeći ih, no bilo koji od Terraneo crew-a ili info pulta na kojem sam za njih pitao, nije ih imao. Kasnije sam čuo da ih je podijeljena količina od 1000komada, no dal to stoji ili ne, ne znam pa neću ništa tvrditi, no MBV bez tih usranih malih plastika, jednostavno mi nije bilo ugodno pratiti. A tek kad su usred ''You Made Me Realize'' opalili po žicama i proizveli buku koja je zvučala kao da sam vrag trenutno povraća, to nas je natjeralo da se sa MBV oprostimo za ovaj puta. Istu noć nastupali su još i Mambo Kurt, Rob Garza iz Thieverya i Pinkunoizu. Mambov show sam prije chekirao na netu i nije me niti malo impresionirao, Thievery si sa cd-a ili ploče mogu pustiti i sam, a zbog propuštanja Pinkunoizua mi je jedino žao što ih nismo uspjeli uloviti. Ostalo je još par sati prije zore i ranog ustajanja te smo to vrijeme potrošili na kakav-takav san i tu je drugi dan za nas završio.

mario m. // 12/08/2013

> vidi sve fotke // see all photos