Dubioza kolektiv živi najbolje godine otkad postoji. Sviraju najveće festivale i legendarne klubove. Samo u prošloj godini odsvirali su 90ak koncerata u 25 europskih zemalja, a ove godine smiješi im se odlazak na turneju po "ju es of ej". Naravno, uz koncerte na velikim festivalima, stižu i priznanja i upoznavanja s legendama i idolima, pa su tako dijelili pozornicu, i to ponekad u isto vrijeme s Manu Chaom i mnogim drugima.



Uz sve to, uspjeli su snimiti i novi album, a na njemu ugostiti i neke sebi drage ljude. Kako to obično biva kod njih, nakon albuma na "domaćem jeziku", ovaj je snimljen na engleskom i još ponekom. Prethodnica albumu bio je digitalni EP "Happy Machine" s tri pjesme, od kojih je najpoznatija postala Free, koja propagira besplatno "skidanje" muzike na internetu i još štošta. Da ne bi samo pjevali o tome, Dubioza kolektiv to i radi, pa se tako svi njihovi dosadašnji albumi, pa i ovaj novi, mogu "skinuti za džaba" na njihovom sajtu njihovom sajtu.

Uz Free, pjesma koja nosi EP, pa i album je No Escape (From Balkan), koja pjeva o teškom gastarbajterskom životu ljudi iz naših krajeva na obećanom Zapadu u kojoj su spojeni zapadnjački teškaški rifovi i "domaće" trube. Treća otprije poznata pjesma je Hay Libertad, u kojoj dominiraju harmonika i trube, otpjevana na španjolskom uz pomoć španjolskog benda La Pegatina, čime su otvorili poglavlje gostovanja.

Sigurno najveća zvijezda na ovom albumu, već je spomenuti Manu Chao, koji im se pridružio na Red Carpet i potpuno prilagodio ovu pjesmu sebi i svome standardnom furioznom ritmu, u koji su se Dubiozini svirači morali uklopiti. Srećom im to nije teško palo. Talijanski trubač pojačao je bras sekciju benda u obradi Celentanove pjesme 24000 Baci , koje će se neki stariji sjetiti iz jednog popularnog ex-yu filma. U Boom! Trubačka sekcija im je još jača, ako je to uopće moguće, a pojačanje je stiglo iz Makedonije od strane poznatog trubača Džambo Aguševa.

Benji Webbe iz srodnih im Skindred, dao je svoj obol u Riot Fire, koja, uz No Escape (From Balkan), ima najviše gitara, a na kojima im se od prošle godine pridružio Jernej Šavel (ex-Psycho-Path, Lollobrigida). No, ni tu lista gostiju nije gotova. Za kraj je ostavljen punjabi pjevač, ali ne MC, nego BEE2, koji im je pomogao na All Equal, još jednoj pjesmi koja obrađuje vruće političke teme. Ovoga puta na tapeti su istambulski protesti iz 2013.

Od pjesama koje su još ostale, a nisu imale "sreće" ugostiti nekog, tu su One More Time u kojoj se najžešće bore gitare i trube, te ska(kačka) Alarm Song, definitivno najbolja pjesma na ovome albumu, koja je fino spojila ska, dub, jungle i štošta drugo i podsjetila me na jedne od velikana - Jazz Jamaica.

Kao rezime,priznajem da su mi dubiozine pjesme draže kad pjevaju "po naški", da su mi starije pjesme draže od novijih, ali isto tako priznajem da cijela njihova priča drži vodu, ima glavu i rep i na tome im treba čestitati. Postali su veliki bend, a pritom nisu previše odstupili od načela koja su zacrtali na samom početku.

ocjena albuma [1-10]: 8

pedja // 28/02/2016