U godini u kojoj terapija.net slavi 11 godina rada, novoromantičari Duran Duran proslavljaju 34 godine svojeg djelovanja što je bio dobar povod da provjerimo formu ovih zvijezda prošlog stoljeća. Kao što je fanovima benda znano, Duranovci su u karijere prolazili kroz različite postave, a nakon ponovnog rijuniona originalne "Fab Five" petorke (Rhodes, Le Bon, John, Andy i Roger Taylor), danas nastupaju u sastavu Simon Le Bon, Nick Rhodes, John Taylor i Roger Taylor, uz Doma Browna kao studijskog i koncertnog gitaristu, te prateću pjevačicu i saksofonista u većini pjesama.

Kako mi je ovo bio prvi put u Gasometru, red je da ga malo i opišem - 4 su to velika stara ciglena spremišta plina izgrađena krajem 19. stoljeća i korištena u tu namjenu sve do 1984., koja su kasnije mudro iskorištena prenamjenom prostora. Nažalost, nisu tu neke umjetničke galerije ili slični prostori već neizbježni nam shopping centri, ali i klub Planet.tt u kojem se održavao naš koncert - poveći klub, odlične konfiguracije. Publike je tu večer bilo upravo toliko da se osjeti feeling velikog koncerta i zbornog pjevanja, ali ne toliko da bi vam otežalo kretanje ili đuskanje; jednom rječju: taman! Bez predgrupe i sa mrvicu zakašnjenja, koncert kreće sa laganijom "Before The Rain" sa posljednjeg albuma "All You Need Is Now" (2010), nastavak je nešto brža "Planet Earth" starijeg datum, publika se počinje sve više komešati, a treća stvar je već jedan od njihovih najvećih hitova: "A View to a Kill", napisan kao naslovna tema filma o Jamesu Bondu istoga imena iz 1985.

Već na početku dobivamo sliku benda koja će nas pratiti cijeli koncert - pjevač Simon Le Bon nam pokazuje da i dalje ima odličan glas, a stalnim skakanjem i koketiranjem s publikom uspješno vodi show u pravom smjeru. Nick Rhodes, pomalo skriven na klavijaturama u tami je kul kao što mu to već i pristoji, tek pokoji komentar u mikrofon (lagana kritika današnje umjetnosti koja se prečesto bazira samo na repeticiji i često ju izvode mašine, a ne ljudi, kao uvod u pjesmu "Blame the Machines"), smješak kameri i to je to. Rogera Taylora, ionako povučenog tipa, smo iza njegovih bubnjeva vidjeli najmanje, ali se zato basist John Taylor, uz samog Simona te gitarista, najviše zabavljao - barem ako mu je po smiješku na licu suditi. Kao uvod u slijedeći od najvećih hitova grupe, Simon silazi pred binu i traži kandidata koji će mu pomoći otpjevati uvod i "The Reflex" može početi! "The Man Who Stole a Leopard" i "Girl Panic" sa zadnjeg albuma pokazuju da su momci i dalje u dobroj formi što se pisanja pjesama u njihovom stilu tiče, a živa izvedba posljednje uz pozadinsko prikazivanje spota za tu stvar (u njihovom stilu, uloge članova benda igraju ženski supermodeli) je još jedan od glazbeno-vizualnih vrhunaca večeri, koji se odmah nastavio u slijedećeg - legendarnu "Notorious". Inače, Duranovci su oduvijek slovili kao napredan bend što se novih tehnologija tiče - jedan su od prvih bendova koji je zapošljavao filmske redatelje za snimanje videospotova na filmsku traku, te među pionirima upotrebe video tehnologije na koncertnim nastupima. I scena koju imaju na ovoj turneji je zapravo školski primjer odličnog scenskog nastupa. Šaroliki sastav publike je bio zanimljiv dokaz koliko je koncertni turizam jaka grana, što neki od naših lokalnih vlastodržaca, bojkotirajući određene koncertne ili festivalske inicijative nažalost nikako da shvate - od domaćih Austrijanaca, bilo je tu i Slovenaca, Hrvata, Čeha, Poljaka pa čak i Rumunja, a ne treba ni spominjati da svatko od njih potroši pokoji euro ne samo na koncertu, nego često i u gradu. Simpatično je bilo i Simonovo pozdravljanje pojedinih nacija u Gasometru, točnije, onih koji su transparentima i zastavama davali do znanja od kuda su sve potegli da bi vidjeli uživo svoje idole.

Do kraja oficijelnog dijela koncerta, dobivamo i neprocjenjivu živu izvedbu "Ordinary World", te legendarnu Hungry Like the Wolf, a eksplozivan kraj dobivamo s sjajnom "The Wild Boys" u koju ubacuju i refren pjesme "Relax" grupe Frankie Goes to Hollywood. Sada već emocijama i nostalgijom razjarena masa zahtjeva nastavak koji nam donosi još dva ogromna hita benda koji je u karijeri imao čak 30 top singlova u Engleskoj: produžena verzija "Girls on Film" nam donosi predstavljanje članova benda, a "Rio", ostavljen za kraj, kraj sat i 45 minutnog koncerta kakav su fanovi benda samo mogli poželjeti!

Sve u svemu, iako ne sudim u posebne fanove benda, pružena prilika da pogledam i fotografiram Duran Duran se pokazala i više nego uspješnom. Vrlo dobar nastup benda koji unatoč godinama na sceni, svejedno ne živi samo na staroj slavi, što je pokazao i feedback publike na novijim stvarima, a da o upotrebi scene kojom bi mogli mlađe kolege svašta naučiti, niti ne govorimo.

sale // 24/01/2012

> vidi sve fotke // see all photos