Marilyn Manson je rođen 5. siječnja 1969. u Cantonu, Ohio (SAD), kao Brian Hugh Warner. S 18 godina se preselio na Floridu gdje je neko vrijeme radio kao glazbeni kritičar. Prvi bend 'Marilyn Manson and the Spooky Kids' je osnovao 1989. godine s misijom da istraže granice cenzure. Svaki član benda je si je izabrao novo ime - prezime serijskog ubojice i ime ženske ikone pop-kulture. Tako je Brian postao Marilyn Manson. Bend su jos sačinjavali basist Olivia Newton-Bundy (kojeg je kasnije zamijenio Gidget Gein), gitarist Daisy Berkowitz, klavijaturist Zsa Zsa Speck (kasnije ga zamjenjuje Madonna Wayne Gacy), i bubnjar Sara Lee Lucas. Bend je ubrzo postao jedan od najpopularnijih u Južnoj Floridi s prepoznatljivim nastupima i specijalnim efektima. 1993. g. Trent Raznor (Nine Inch Nails) im nudi ugovor s njegovom izdavačkom kućom Nothing Records i priliku da budu predgrupa NIN na turneji. Manson je prihvatio obje ponude, odbacio 'Spooky Kids' iz imena benda i 1994. objavio svoj prvi službeni album 'Portrait of an American Family' koji je dosegao zlatnu nakladu. Basistu Gidget Gain je zamijenio Twiggy Ramirez, a već zloglasni image benda jača. Tijekom nastupa u Salt Lake Cityju Manson je rastrgao primjerak Mormonske knjige. Anton LaVey, osnivač Sotonističke crkve, mu je dodijelio titulu svećenika.
Popularnost benda raste, a dio mainstreama su definitivno postali 1995. g. izdavanjem EP-ja 'Smells Like Children' na kojem se nalazila obrada velikog hita grupe Eurythmics 'Sweet Dreams'. EP je postigao dvostruku platinastu nakladu i to je možda bio trenutak u kojem je Amerika shvatila u kolikoj mjeri njezina djeca kupuju Mansonove albume i koliki utjecaj on ima na njih. Roditelji su započeli s protestima na Mansonovim koncertima i ostalim javnim nastupima.

Iz benda odlazi i gitarist Daisy Berkowitz kojeg zamjenjuje Zim Zum.
Uspjeh 'Smells Like Children' su nastavili albumom 'Antichrist Superstar' iz 1996. koji je ušao izravno na 3. mjesto američke top liste. Album je iznjedrio hit 'The Beautifull People', a Classic Rock Magazine ga je proglasio jednim od 30 najbolje koncipiranih albuma svih vremena. Unatoč rastućem bijesu okoline album je dobio dobre kritike, a Manson je otišao na rasprodanu svjetsku turneju na kojoj su koncerti vrlo često bili pod povećalom raznih građanskih aktivista. Dok su Mansonovu glazbu napadali svi, od desničara do religijskih udruga, 1997. g. svoj glas su konačno našli u senatoru, i budućem kandidatu za podpredsjednika SAD-a, Josephu Liebermanu koji je 'Antichrist Superstar' proglasio ''možda najbolesnijom grupom koju je ikada promovirala neka velika izdavačka kuća''.
1998. izlazi 'Mechanical Animals' inspiriran glam rockom, koji opet dostiže platinastu nakladu i ulazi direktno na 1. mjesto Billboardove top liste albuma. Zbog golotinje na coveru album je povučen iz prodaje diljem svijeta. Uslijedila je turneja 'Last Tour On Earth'.
'Holy Wood (In the Shadow of the Valley of Death)' izlazi 2000. g. Slijedi turneja 2001. g. na kojoj je u srpnju u Michiganu član osiguranja na koncertu optužio Mansona za seksualni napad, a u prosincu je uslijedila još jedna tužba čuvara koji je tvrdio da je Manson protrljao svoju zdjelicu o njegovu glavu. Ta optužba je odbačena, dok je napad smanjen na prekršaj. Obrada hita Soft Cell 'Tainted Love' se pojavila na soundtracku filma 'Not Another Teen Movie'.

'Golden Age of Grotesque' izlazi 2003. i tjedan dana se nalazi na vrhu top lista albuma. 2004. izlazi 'Lest We Forget' kolekcija najvećih hitova, sa singlom, obradom 'Pesonal Jesus', velikim hitom Depeche Mode.

Svoje nastupe i imidž Manson koristi za privlačenje pažnje jer ispod svega toga krije se iznimno inteligentna i razumna osoba, što se najbolje može vidjeti u njegovim intervjuima, kao i nagrađivanom dokumentarcu Michaela Moorea "Bowling for Columbine" u kojem se Manson čini kao jedna od rijetkih normalni osoba. Kada je upitan što bi rekao dvojici učenika koji su počinili ubojstva, za koja je i sam Manson prozivan da ih je potencirao svojom glazbom, Manson je odgovorio: ''Ne bih im rekao ništa, slušao bih što oni imaju za reći, a to je ono što nitko nije učinio.'' Diskografija:

1994. - Portrait of an American Family (Nothing/Inters)
1995. - Smells Like Children (Nothing/Inters)
1996. - Antichrist Superstar (Nothing/Inters)
1998. - Mechanical Animals Nothing/Inters)
1999 . - The Last Tour on Earth [live] (Nothing/Inters)
2000. - Holy Wood (In the Shadow of the Valley of Of Death (Nothing/Inters)
2003. - The Golden Age of Grotesque (Interscope)
2004. - Lest We Forget: Greatest Hits (Interscope)

ana // 01/08/2005