Novi radovi iz Zdenkovog kataloga su tri albuma ACTOOON-a koji se sada potpisuje punim imenom, zatim slovenski eksperimentalni post-punkeri BRŽJAST, neobični Slovenac TAN, sjajan mini album zagrebačkih SKRETNIČARA, te albumi BABILONACA, REVOLTS, CAMICIE NERE ZA PRIRODU BEZ LJUDI, iz naftalina izvađeni demo snimak zagrebačke skupine PESJI KAPUT i novi EP TEHAC-a. ACTOOON (Aleksandar Cepuš) - Cemetaryland 2 (2008, Slušaj najglasnije)

Premda slovenski mediji nisu nikako pozdravili ovog genijalca iz Celja jer im se zamjerio zbog čeprkanja po neslavnoj prošlosti, Actooon (prije je bio Actoon) je na nastavku svojeg bunta "Cemetaryland" isporučio ponovno gomilu atonalne glazbe koja je naoko nepovezana i sva u raspadu. Baš kao i teme koje obrađuje, a naslovi "Lava" s određenim nazivnikom predstavljaju dječji vrtić, školu, bunker, parkirališta, trgovine i ostalu gradsku infrastrukturu koja je sagrađena na bivšim grobilištima. Mada album nema svoj programski manifest, ipak je konceptualni prikaz koji je zbog Actonovog pristupa da sve snima 'od prve' izgubio artistički aranžman. Svirka je na zavidnom nivou ponovno potpomognuta Rottnesovom produkcijom, te uz najdulji i najteži za slušanje uvodni "Lava Celje 1945" (skoro 13 minuta) treba izdvojiti šašave posve raštimane vokalno improvizirane "Lava Celje may 1976" i "New flat lava agony". "The waltz of lava" je gotovo gothic industrial-rock u ritmu valcera koji traje 9 minuta, dok je ostatak materijala vidno pojačan psihodelijom pozadinskih klavijatura, neobičnim tretmanima ritam mašine i raznim gitarističkim eksperimentalnim minijaturama fretless basa i gitare gdje ima svega - od ekspresija, preko metala, hard-rocka, riffova, skala do eksperimentalne glazbe u obliku kraćih, uglavnom dvominutnih instrumentala.
Djelo u trajanju od 49 minuta koje pršti rastrganim minimalističkim rock atonalom je suviše težak materijal za prvo upoznavanje s ovim osobenjakom. Njegova vrlo raznolika kreacija ipak je prikazana, no čini se ne i na najjasniji način. S aspekta današnje eksperimentalne rock glazbe ovo je ipak na brzaka urađen album kome je trebalo posvetiti više vremena za njegov konačan izgled. Ideja odlična, no rezultat je pretanak.

1.Lava Celje 1945, 2.Lava Celje may 1976, 3.New flat lava agony, 4.The waltz of lava agony, 5.Delirium tremens lava, 6.Heavy metal lava, 7.Parkinghouse lava, 8.Supermarket lava, 9.Shelter lava, 10.Kindergardden lava, 11.School lava Celje

Ocjena (1-10): 5 ACTOOON (Aleksandar Cepuš) - Willy Vodka 0,6 44% i tvornica čokolade za sečeraše (2008, Slušaj najglasnije)

Još jedan od nemogućih Actonovih atonalnih instrumentalnih albuma koje je snimio u komadu, ali da ne bi bio pretežak za suočavnje (i slušanje), sve skladbe je razrezao na dijelove u trajanju od 6.32, izuzev posljednje "Springtime rectal prolapse" koja traje 6.11. Uh, ovo treba preživjeti... Glazba je nafilani dekorativni pejzaž gitarskih i bas improvizacija kako-ti-padne-na-pamet uz isto takve dionice na klavijaturama bez ritam mašine. Jest, ovo je pravi raritet ekspresije, eksperimenata i lucidnosti po pitanju avangardnog pristupa ka kreiranju rasplinutog rock albuma, ali samo autor zna šta bi ovo trebalo biti. Od prve do posljednje, 45. minute sve je isto i sve teče istim tokom bez ikakvog voznog reda. Kaos i totalni nered. Album koji vjerojatno govori o autorovom životu i stanju svijesti u vrijeme alkoholizma. Ako je tako, onda je pakleno pijana autobiografija koja nije niti metal, niti rock, a najmanje ambijentalna glazba. Ovo je čisti otrov snimljen koncem 2007. godine i valja ga kao takvo opisano stanje izbjegavati. Album bi jedino mogao poslužiti kao soundtrack za dokumentarac o alkoholizmu u onom najtežem ovisničkom obliku. Vrlo gadno i nepreporučljivo za slušanje... No, kada je riječ o ovakvom nezavisnom i posve slobodnom umjetniku kojeg baš živo briga za feedback, može si dozvoliti da napravi ovakav album.

Naslovi: 1.Persistent intumescence, 2.Protector, 3.Mistress of sodomy, 4.The fall and rise, 5.Dead and lone, 6.Nobody X, 7.Springtime rectal prolapse

Ocjena (1-10): 4 ACTOOON (Aleksandar Cepuš) & GREGA BEVC HAŠ - 1999 (2008, Slušaj najglasnije)

Stari materijal koji je snimljen 1999., Acton je napravio u suradnji sa Hašom (21.IX 1971.-28.IV 2003.) koji je u to vrijeme još bio na životu i pisao tekstove. Haš je ovdje vokal i autor tekstova, a informacije od Actona kažu da je mjesecima umirao na krevetu od alkoholizma pri čemu su mu se svi unutarnji organi raspadali.
Glazba prikazana na albumu je jednostavan bazičan metal-rock s Actonovim gitarskim distorziranim riffovima uz pratnju ritam mašine i prilično gnjevnim Hašovim vokalom koji je dosta sličan samom Actonu. Tekstovi su otpjevani prilično nerazumljivo s laganim naglaskom na crust i može se donekle zaključiti da se radi o paranojama bliskim tematici death i black metal izvođača. Kada bi ovom albumu bila dodana još bas gitara i poneke gitarističke sekvence uz prirodne akustične bubnjeve ovo bi mogao biti solidan death metal album pjevan na slovenskom. Ovako je ipak samo riječ o običnom demo snimku u trajanju od 35 minuta kojeg je Acton objavio u varijanti kako je i napravljen. Premršavo.

Naslovi: 1.Doživljavanje, 2.Privilegij noči, 3.Trga para grize, 4.Pekel v mraku noči, 5.Otroci tuje krvi, 6.Ne otpiraj vrat, 7.Med življenjem in smrtjo, 8.Prosim te ne

Ocjena (1-10): 3 BABILONCI - Odma snimaj! (2008, Slušaj najglasnije)

Ako se računa i album Umetnika "Kaj bi šteli ti umetniki" koji je došao do no.1 na američkom nezavisnom KZSU, ovo je sedmi album Babilonaca u roku od godine dana. Glazbeno fino dotjerani u minimalistički plesni rock (gitara, bas, klavijature, ritam mašina, elektronika, vokal), Babilonci su stvorili vlastiti prepoznatljivi stil kojeg predvodi glava zvučnog rada Hrvoje Stančina - Hrc. Međutim, nakon odličnog prošlogodišnjeg dvostrukog "Ko' je ubio Satana?" na tekstove Satan Panonskog, na novom radu je evidentno da Zdenku Franjiću (vokali i tekstovi) ponestaje mnogo odgovarajuće inspiracije u lirici. Gotovo polovica materijala je suhoparno ponavljanje jednog stiha ili teze ("Odma snimaj!", "That's the way, I like it", "Veruj! Uzmi ili ostavi", "Panki deli"), dok je tek u rijetkim iznimkama došao do nekog smislenijeg i dorečenog lirskog oblika. Primjer su skladbe "Kaj mi to delaš", "Uzimam" ('ne sećam se goreg sveta od ovog kojeg znam, niti gorih ljudi od ovih koje znam') i kratka "Nezavisni objavljivač" koja je Zdenkova osobna mini ego-trip minijatura na temu nezavisnog izdavaštva. Šteta, jer je Hrc u glazbu i produkciju uložio mnogo napora, odličnih plesnih ideja (trip-hop, blues, dance-rock...), različitih tretmana instrumenata i sjajno osmišljenih prostornih zahvata, posebice dubova i psihodelije. Polovičan album koji zvuči kao tek započeti rad Goribor. Čak niti gostovanje Peđe u "Ima noći" na vokalu ne podiže blijed lirski i nedorečen dojam. Previše dobre glazbe, a premalo tekstova za 72 minute.

Naslovi: 1.Odma snimaj!, 2.Bedovi, 3.Ima noći, 4.Kaj mi to delaš?, 5.That's the way, 6.Veruj! (uzmi ili ostavi), 7.Panki deli, 8.Walk! Talk!, 9.Uzimam, 10.Uši buši, 11.Dikson Vili, 12.To si ti meni (kaj si ti meni), 13.Nezavisni objavljivač, 14.Hrcst/ vok tok, 15.Gle! zvuk!

Ocijena (1-10): 6 BRŽJAST - Probus natruhi (2008, Slušaj najglasnije)

Neka mi ovi momci oproste, ali na omotu ne stoji kako se zove sastav, niti naziv albuma. Po riječima Zdene, ime banda je Bržjast. A na omotnici je bočica neke alkoholne tinkture koja nemam pojma čemu služi. Lijek ili alkoholno piće od 200 ml?
Radi se o vrlo dobrom i originalnom slovenskom rock triju koji praši kvalitetan alternativni neurotični rock blizak onome što su nekad radili otkačeni Žoambo Žoet Workestrao. Ritmički su čvrsti, bubnjar je vrlo dobar i praši isprekidane, rastrgane tempove, bas je melodičan uz mnogo slobodnih improvizacija, gitara je prilagođena post punk new-wave izrazu, vokali su ekspresivni i neurotični, a cijela svirka je kompaktna i podosta miriše na čuveni "Bistriji ili tuplji čovek biva kad..." Šarlo Akrobate s elementima Captain Beefheart & His Magic Band ili kraćih post-rock sintagmi Don Caballero bez noise i inih aranžmanskih dugačkih improvizacija. Tekstovi su im angažirani, orijentirani uglavnom na socijalno-politički akcent s dozom efektne ironije i očito je da ovi momci znaju o čemu govore i o zbog čega se šegače. Izdvojene skladbe koje upadaju u uho su društveno-politički angažirane "Izbrišite me" (dvije varijante), moralno ekspresivne "Same smeti" i "Čista duša", eksperimentalno programatska "Pismo Gandhi", te ironična "V gozdu" s blues dionicom. Da je materijal čišće snimljen, izdvojilo bi se još ponešto jer ima potencijala.
Vrlo dobar garažni lo-fi materijal. Ugodno slovensko iznenađenje koje bi bilo još bolje da je studijski producirano.

Naslovi: 1.Garaža, 2.Izbrišite me, 3.Izbrišite me, 4.Majco, 5.Vrnite majco nazaj!, 6.Same smeti, 7.Nemoralni potepuhi, 8.Čista duša, 9.Znoi, 10.Pismo Gandhi, 11.Bušman, 12.Kukirukikuki, 13.V gozdu, 14.Košček

Ocijena (1-10): 7 CAMICIE NERE ZA PRIRODU BEZ LJUDI - Guerra Termonucleare ili konačno rješenje ljudskog pitanja" (2008, Slušaj najglasnije)

Nekadašnji dio lucidnog sastava Školjke, vokal Tonči i gitarist Don Mario Marcello nakon katastrofalnog prošlogodišnjeg debakla "Camicie Nere" nastavili su raditi pod novim imenom Camicie Nere za prirodu bez ljudi. Ovaj puta na albumu nema onih eksperimentalnih elektronskih zavrzlama i napravljen je čisti gitaristički rock album. Dakako, produkcije nema, no barem su svi instrumenti odsvirani prirodno. Samo kako to biva kod ove ekipe, uz sav napor i energiju oko punk/rock-hard kompozicija vokal je teško razumljiv premda je riječ o tekstovima na hrvatskom jeziku. Naslućuje da je inspiracija i dalje bijes, sarkazam, politički anti-angažman i neizostavno obilje crnog humora, a tekstove možete pogledati na njihovim Internet blogovima www.camicienere.blog.hr i www.dietrich.blog.hr. Album traje 32 minute, ima 14 posve novih kompozicija i po svemu sudeći njima nadahnuća za nezadovoljstvo nikada ne manjka. Ovo je hvala Bogu solidan, ali ne i pretjerano oduševljavajući album kakav se očekivao nakon vrlo dobrog prošlogodišnjeg video zapisa "Cento In Bocca" potpisan kao Školjke.

Naslovi: 1.Sve je lako kad si lud, 2.SDP, 3.Parkirališta, 4.Kapitan moron, 5.Moda, 6.Kurcopopušivač (temelj demokracije), 7.Pribor, 8.Po kratkom postupku, 9.Djevojčica, 10.Elita, 11.Masakrena, 12.Rabin, 13.Bankar Mile (vlak za Auschwitz), 14.Marš od nivea-fašista

Ocijena (1-10): 6 PESJI KAPUT - Sjene (2008, Slušaj najglasnije)

Rock kvartet (vjerojatno s Trešnjevke?) u kome su Zvonko (gitara), Hombre (bas), Branko (bubnjevi) i Loki (vokal) odlučio se objaviti svoj stari materijal snimljen još 1994. kao demo materijal negdje u Rijeci. Trebalo bi prošvrljati po starim brojevima Heroine Nove i pregledati nije li kojim slučajem Viktor Vilić u svojoj rubrici Demo Raport pisao o ovom sastavu, ali gdje više pronaći te stare brojeve... Ne znam koji su ovo momci, ali na omotu je posve krivi poredak skladbi i pokušao sam ga dovesti u red s navedenim popisom naslova ispod teksta.
Sviraju rock s nabojem alternativnih stremljenja ranih '90-tih kombinirajući tadašnje aktualne utjecaje poput Messerschmitta, Partibrejkersa i Majki u naslovima "Sretni patuljak", "Pesji kaput", "Crtao sam te...", "Otrovnica", "Badelovi manekeni" (pljunuti riffovi "Krvarim od dosade"), ali i RHCP, Primus, Faith No More (skladbe "Ne znam ti ime" i "Mjesec na staklu"). Lirski su u onom uobičajenom kontekstu sex'n'drugs'n'r'n'r na relaciji muškarac-žena i u tome su sasvim ok, no jedina boljka ovog materijala je korištenje ritam mašine koja se nikako ne uklapa u njihovu otresitu i čvrstu svirku te stoga većina kompozicija zvuči tek kao demo predložak na koji je trebalo snimiti prave akustične bubnjeve. Uz nekoliko laganijih brojeva ("Sjene", "Ti", "Sve što želim..."), jedina skladba koja se posve izdvaja jest akustična "Moja voljena", posveta djevojci i trešnjevačkom kvartu jer u njoj nije korištena pomoć kibernetičkog ritma. Eh, da nije bilo te ritam mašine, ovo je mogao biti veoma dobar komercijalni rock sastav kakav se gutao kao alva sredinom '90-tih.

Naslovi: 1.Sretni patuljak, 2.Ne znam ti ime, 3.Badelovi manekeni, 4.Sjene, 5.Pesji kaput, 6.Moja voljena, 7.Crtao sam te..., 8.Ti, 9.Sve što želim..., 10.Mjesec na staklu, 11.Otrovnica

Ocijena (1-10): 5 REVOLTS - Početak (2008, Slušaj najglasnije)

Mladi rock duet koji je imao već nekoliko koncerata (Boogaloo, Novi zvuk u Saxu, Minival u Tvornici) odvažio se na snimanje materijala u znameniti Kramasonic studio kod Nikše. To su dva mlada pubertetska momka koji imaju uvjerenje svojih ex-hippy roditelja da r'n'r glazbom mogu promjeniti svijet i neka im je na čast, ali ipak nije tako. Momci u ovoj fazi imaju samo 15 godina i zovu se Borna Maksan (gitara, vokal) i Luka Presl (bubnjevi). Sviraju r'n'r na prljavi distorzirani način kojeg im je Nikša pokušao ukrotiti koliko je mogao, no neminovno je da sviraju glazbu koja nema veze s njihovom generacijom, već s generacijom njihovih roditelja koji im usađuju od malih nogu da će biti r'n'r zvijezde. Klinci relativno dobro sviraju za svoje godine, a sam Nikša je rekao da su mu razorili zvuk. Hm?! Ipak ova dvojica su napravila koliko-toliko kvalitetan materijal koji se zasniva na starom konglomeratu prljavog r'n'r/blues zvuka od Chuck Berrya, Hendrixa, Alvin Lee-ja i Claptona u vrijeme The Cream (uvodna skladba "Three days blues" i "Bumerang boy djeber") i isporučili su solidnih, ali predvidljivih 27 minuta albuma. Dobro, ovo im je tek "Početak". Imaju i malog šestogodišnjeg Juricu koji je lupao po djembama u "Divlji pas". Sviraju i brzi blues "Pero bluz"", ali to ništa nije dovoljno da zaokupi nekakavo buntovo razmišljanje o bluesu i rocku kao formatu koji je prije četrdesetak godina mijenjao svijet jer ništa novo nisu rekli. Aranžmani su im očajni i kreću se u filanju riffova od prvog do posljednjeg takta, a osim prljave distorzije koja se provlači tijekom čitavog albuma jedini izuzetak je nedistorzirana slide gitara u raspjesanoj "Ciganska" i promjenjivi tempo u "Ljubičasta kiša". No, svemu ipak manjka originalnosti koju su u ovakvim duet sastavima na zavidan nivo postavili domaći Gatuzo ili svjetske zvijezde The White Strips. Nikša je to lijepo napomenuo sa produkcijom u posljednjoj instrumentalnoj skladbi "Tvornica" koja je još najartikuliraniji dio albuma. Još puno vremena treba proći da ovaj dvojac stekne svoj autorski kreativan izraz.

Naslovi: 1.Three days blues, 2.Bumerang boy djeber, 3.Ciganska, 4.Divlji pas, 5.Ljubičasta kiša, 6.Pero bluz, 7.Pobjego, 8.Purpurna krila, 9.Tvornica

Ocijena (1-10): 4 SKRETNIČARI - Kratka putna (2008, Slušaj najglasnije)

Novi rad zagrebačkih punk-rockera nakon prošlogodišnjeg EP "Banda s Mažuranca" je nešto dulji, ovaj puta mini album u trajanju od 14 minuta. Šest kompozicija prikazuje Skretničare ponovno kao otkačene veseljake koji su bunt i angažiranost punk/hc izraza zamjenili nepretencioznim plesnim više rock nego punk evergreen skladbama sa šaljivim tekstovima o pijankama ("Trfo II", "Ivan"), emocijama i djevojkama ("Ziher" i ska/new wave "Glupačo"), te o lokalpatriotizmu (vesela punk-rock himna "Ja oduvijek volim Zagreb"). U postavi su i dalje ostali vokal Debeli, basist Švarc i gitarist Babke, dok je nekadašnji bubnjar Prada zamjenjen Zoidom. Snimak i produkcija su odlični (Sprle i Skretničari), čisti i fino ispeglani, te je primjetan prijatan napredak u radu. Može se slobodno reći da su dosegli sviračku formu i vokalni nivo koji imaju Kamo Sutra i Valungari. Zabavno, neopterećeno, vedro i sve skupa vrlo dobro.

Naslovi: 1.Beba (intro), 2.Trfo II, 3.Glupačo, 4.Ivan, 5.Ziher, 6.Ja oduvijek volim Zagreb (bonus track)

Ocijena (1-10): 8 TAN - Čičke čačke (2008, Slušaj najglasnije)

Nevjerojatan eksperimentalni lo-fi materijal kojeg je napravio stanoviti slovenski artist koji se potpisuje kao Tan. Na omotu stoji da mu je špic ime Bravo i da se koristio Cool Edit Pro programom, gitarom, bubnjevima, bas gitarom, X 180 efektom, mikrofonom, bongosima i krepljama. Međutim, i ovdje je evidentan jedan problem, a to je poredak kompozicija koji ne odgovara onome koji je na omotu. Osim toga na albumu ima 12 naslova, a ne 11 kako je navedeno na omotu. Uz nekoliko preslušavanja uspio sam ga srediti. Točan redosljed se nalazi ispod teksta (nadam se).
Elem ovako... Tan je glazbenik koji je u kućnoj radinosti osmislio, snimio i realizirao čudnovati album pun eksperimenata i dao mašti na volju da se izrazi kako god želi. Evidentno je da ne umije najspretnije baratati standardnim rock instrumentima, ali sve što je uspio zabilježiti je veoma intrigantan materijal s kojim se do mile volje igrao u post produkciji uobličivši ga u nevjerojatnu smjesu rocka, noisea i tvrdokorne eksperimentalne glazbe s mnogo kojekakvih samplova i neobičnih ubačenih dosjetki poput šumova, kratkovalnih radio smetnji, raznih škripova i lo-fi oscilacija. Kompozicije su odreda sve različitih aranžmana po čemu se vidi da je autor vrlo dobro naslušana i informirana osoba, a tekstovi, mada nerazumljivo snimljeni su na slovenskom jeziku. Neke skladbe su tko zna koliko stare snimke s audio kaseta poput "Kacja/ posoda" i "Neverni giboni" odsvirane na raštimanoj akustičnoj gitari gdje najbolje dolazi do izražaja činjenica da autor apsolutno ne poznaje akorde ili se namjerno šegači sa glazbenim postulatima. A hip-hop pokušaj u "Oda neumnosti" je čisto zavitlavanje s ovom urbanom scenom. Ha-ha-ha! Najprihvatljiviju sviračku spregu postigao je u jednoj od prvih skladbi na albumu "Dom" i pokušaju post-rocka u čudnovatom instrumentalu "Post" koji nije završen, već je grubo odrezan, a najbolji eksperimentalni domet u naslovima "Ajajjeja" punom čudnovatih zveketa, šumova i mumljanja, te u posljednjem naslovu koji bi trebao biti naslovljen kao "Tranz/ taun". Neobični smisao za aranžman pokazan je u nemogućoj smjesi noise-rocka, industriala i vraškog lo-fija u "Aroganca" i uvjetno rečeno plesnim "Čawčaw pokpok (trens za dens)" i "Muzika" koje podsjećaju na nekadašnje eksperimentalne post-punk čudake Pop Group. Sve skupa ovdje je riječ o fantastično hrabrom autoru i nemogućem albumu koji se preporuča isključivo ljubiteljima eksperimentalne glazbe s naglaskom na kućnu lo-fi produkciju, a tek onda onim odvažnim slušateljima koje zanima jedan od mnogobrojnih alternativnih načina za stvaranje čistog underground izraza. Svaka čestitka ovom nadahnuto otkačenom autoru!

Naslovi: 1.Govori slovensko mona (wer is d microfon), 2.Dom, 3.Ajajjeja, 4.Aroganca, 5.Čawčaw pokpok (trens za dens), 6.Kacja/ posoda, 7.Muzika, 8.Neverni giboni, 9.Nimam, nimam, 10.Oda neumnosti, 11.Post, 12.Tranz/ taun

Ocijena (1-10): 6 TEHAC - Voice Glitch Symphony EP (2008, Slušaj najglasnije)

Tehac se ponovno javio nakon neočekivanog prošlogodišnjeg uspjeha debi albuma "Edicius.tsXX" plasmanom na no.6 američke nezavisne KZSU ljestvice classical/experimental albuma. Novi album je u zraku, čeka ga se skoro dvije pune godine, a kao najava novog albuma objavljen je ovaj neobični EP s dvije skladbe - "Voice drunk glitch symphony" i obradom "Moja nova kuća" ("My new house") Mark E.Smitha i njegovih The Fall. Prva skladba je 16 minuta dugačak eksperimentalni komad s očiglednim utjecajima nove electro-glitch glazbe, dark-wavea i eksperimentalne scene (Throbbing Gristle, Lustmord, Timeless Pulse Quintet, VxPxC, 16 Bitch Pile Up...), ali i uz obavezno prisustvo jedinog Tehacovog instrumenta - vokala. To je namjerno uvrnuti lo-fi šašavi snimak pijanog razgovora o ispitivaču za namještanje satelitskih antena gdje su svi zvukovi proizvedeni isključivo vokalom i u skladbi nema melodija već samo ambijentalno-eksperimentalnih zvukova koji prate tijek razgovora. Druga skladba "Moja nova kuća" je također vokalna 'accapella' gdje su svi prateći elementi (uglavnom ritmovi) sastavljeni također od glasova, a tekst govori o dolasku pijanog i indisponiranog gosta u 6 sati ujutro s nekog tuluma. Skladba osim plesnom ritmikom i laganim melodičnim konotacijama inače nema nikakve autorske bliskosti sa originalom grupe The Fall.
Ovo je u globalu veoma pijanih 19 eksperimentalno ukroćenih minuta, što pokazuje i sam 'mamurluk' omot. Čeka se album...

Naslovi: 1.Vioce drunk glitch symphony, 2.Moja nova kuća

Ocijena (1-10): 5

horvi // 19/05/2008