Završava vrlo uspješna godina za Slušaj najglasnije koji se obreo na izuzetnom američkom KZSU radio programu (Stanford, California, USA) koji je pogurao cijeli niz albuma, izvođača i pjesama s ove etikete. Predstavljamo vam posljednji katalog nanovijih izdanja sa 12 albuma koji su jedan bolji od drugoga (kako koji) - slovenski Actooon, Electric Fish i Rehab Group, bosanski Infra-Red i Machina, srpske Mršavi pas, Pionir 10, obrenovački Krcko Oraščić, novi rad Kodagain iz Knjaževca, te hrvatske predstavnike Babilonce (sa uvijek prisutnim gostom St iz Goribor), Etui Etui Soniczoil i skrenimo vam pažnju na nevjerojatno hrabri rad Jura Klavijature. Činiti će vam se... (ha-ha-ha!).
Na kraju recenzija možete abecednim redom pogledati svih 68 albuma Slušaj najglasnije za 2007. godinu. ACTON - Celje (2007, Slušaj najglasnije)

Deveti ovogodišnji album s potpisom Actona iz Celja (ima još jedan u projekt sastavu Rehab Group) je zbirka njegova dva albuma ljubavno-emotivnog "Bajs in suhec" (1992.) i dječjeg "Škratek Solatek" (1994.) koji su bili objavljeni kao kazetna izdanja. Radi se o njegovim akustičnim radovima otpjevanih na slovenskom jeziku gdje je tek u nekoliko navrata korišteno nešto više od akustične gitare i vokala. U skladbi "Češpljica" iskorišteni su zvukovi zbora, a u instrumentalu "B6" klavijature koje je odsvirao Zvonko Tepeš. Bas samog Actona pojavljuje se tek od polovine albuma "Celje", odnosno na materijalu za album "Škratek Solatek" koji je namjenjen za najmlađu populaciju. Budući da je čitav materijal digitaliziran s obične audio kazete, ne možete očekivati ekstra kvalitetan snimak. Posljednje četiri skladbe su djelo 'nevidljivog' banda Actona gdje je svirao električnu gitaru, fretless bas, klavijature i programirao ritam mašine, a sve su izuzev posljednje "Padli angeli" (2005.) snimljene 1998., te po kvaliteti potpuno odskaču od preostalih dvadesetak kompozicija.

Naslovi: 1.Bajsi in suhec, 2.Rosne kaplje, 3.Češpljica, 4.Enkrat ko, 5.Sestrica, 6.Hudič, 7.Aleksandra, 8.Drugo dekle, 9.Zadnji odcep, 10.Pozabi me, 11.B6, 12.Šktarek Solatek, 13.Mali Marko, 14.Na podstrešju, 15.Številke, 16.Hobotnica, 17.Ura urica, 18.Peti otrok, 19.Pridi, povodni mož, 20.Čuden svet, 21.Muren muzikant, 22.Stari frend, 23.Moški tvojih sanj, 24.Napolni prostor v mojem srcu, 25.Padli angeli

Ocijena (1-10): 6 BABILONCI - Ko' je ubio Satana? (2007, Slušaj najglasnije)

Opa! Dvostruki album, novo izdanje Babilonaca (Hrc - bas, gitara, elektronika, St iz Goribor - gitara, bas i Zdena - vokal) je peti ovogodišnji album neumornih boraca za jednostavan indie-rock izraz. Album je napravljen na tekstove Satan Panonskog, te je pun pogodak u svim pogledima. U uvodnoj i veoma rasplesanoj minimalističkoj "Ko je ubil Satana" gostuju Tričke sa vokalima. S glazbenog pogleda puno utjecaja Joy Division nalazi se u također plesnoj "Vrijeme svinja", new waveom obojenoj "Križarski rat" (odličan tekst), laganijoj blues tempom nabijenoj "U subotu", tužnoj pejzažnoj elegiji "U magli" dugačkoj gotovo 12 minuta gdje se ponovno pojavljuju Tričke. Elektronski dance-rock pojavljuje se u naslovu "Slova" (poput Kraftwerk frakcije Electric Music, album "Esperanto", 1993.). Drugi cd je daleko tvrđi, eksperimentalniji i okrenut ka elektronici, a otvara ga još jedna lagana, slow-down tema "Da znaš" sa inovativnim zvukovima Bušove elektronike koja se nastavlja u plesnoj, odličnoj i bijesnoj "Sanjah?". "Kamikaza" je vrstan prodor u rane eksperimentalne dane electro-popa (Cabaret Voltaire, Throbbing Gristle, Suicide...), a na njemu se kao vodeći vokal pojavljuje St. "Drugu" je također eskapada ka teškom i olovnom elektronskom eksperimentu, dok se tek u "Prkosna moć" Babilonci ponovno vraćaju ka plesnom zvuku Joy Division, te ga spuštaju u tekstualno posve pomaknutoj "Rad astro gusarske monarhije". Posljednja je "Panonski Satan" u rasplesanom dance-rocku poput The Fall gdje su ponovno gošće Tričke. Tekstovi su veoma sofisticirani minimalistički komadi koje je napisao sam Satan tako da se kroz metafore i alegorije nameće mnogo individualnih opsesija koje su bile sastavni dio svjetonazora ovog nerazjašnjivo poginulog ekscentrika. Odličan i jedan od najboljih albuma Babilonaca.

Naslovi: CD1 1.Ko je ubil Satana?, 2.Vrijeme svinja, 3.U subotu, 4.Križarski rat, 5.U magli, 6.Slova,
CD 2 7.Da znaš, 8.Sanjah?, 9.Kamikaza, 10.Drugu, 11.Prkosna moć, 12.Rad astro gusarske monarhije, 13.Panonski Satan

Ocijena (1-10): 9 ELECTRIC FISH - Electric Field (2007, Slušaj najglasnije)

Šest instrumentalnih elektronskih kompozicija u 45 minuta djelo je individualca iz Celja (nije Actooon) kome je ime Matjaž. On je još sredinom '80-tih bio aktivan stvarajući elektronsku glazbu, te je između ostalog održao koncert na talijanskom stadionu u Udinama. Ovaj album je ambijentalno-eksperimentalne prirode gdje Electric Fish samo uz pomoć syntha (bez udaraca ritam mašine) pravi vrlo dobru i zanimljivu glazbu u kojoj prevladava minimalistički odnos melodija otprilike sukladan sa sistemom moderne elektronske glazbe. Ne zalazi u techno područja, no u nekim kompozicijama je vrlo blizak rubnim područjima trance i progressive stvaralaštva koje se svodi na samu strukturu i način korištenja tonova i zvukova. Tehnika koju predstavlja jest svojevrsni minimalizam koji odudara od pionira poput Philip Glassa, no u nekim detaljima se vrlo dobro može u njega uklopiti (kao i u stvalateljski opus Vangelisa, Jean Michel Jarrea i Kitara). Kompozicije su bogatih aranžmana, vrlo dobro razrađene i očito je da Electric Fish veoma uspješno korespondira sa zahtjevnim tretmanima polifonije i dodekafonije u koju zbog osobite prirode kompozicija često ulazi u psihodelične sfere sa dalekim i jedva čujnim zvukovima koji se nalaze duboko potisnuti na samu marginu što glazbi donosi vrlo osebujnu čar. Jedina zamjerka su grubo i naprasno odrezani završetci nekih kompozicija koji su možda sticajem okolnosti loše sprženi na cd. Ne vjerujem da bi ovakav glazbenik dopustio samom sebi ovakve amaterske kardinalne pogreške. Izuzmemo li nekoliko takvih 'isključivanja struje', ovo je kompozitorsko remek djelo u obliku vrlo snenog elektronskog albuma.

Naslovi: 1.Manifest, 2.Bios, 3.September, 4.But I never know, 5.Lok, 6.X32

Ocijena (1-10): 9 ETUI ETUI SONICZOIL - Svašta svašta stvarno svašta (2007, Slušaj najglasnije)

Debi album ovog neobičnog izvođača iz Zagreba (drugi projekt sastav im se zove Etuiiowie (www.myspace.com/etuiiowie ) nastajao je kroz protekle tri godine u kome su prolazili kroz nekoliko razvojnih faza, te su shodno svojem bizarnom ekscentrizmu na omotu napisali 'vrsta muzike baš: Škripzik'. Vrlo dobro ime za njihov prijatni glazbeni eskapizam (obratite pažnju na omot) u kome ima zaista svega. Od hip-hopa, reggaea, electro-popa, dubova, electro bodya, dance-rocka, d'n'b-a, housea iz '90-tih, jungle ritmova, scratcheva, lo-fi detalja, elemenata tex-mexa i surfa sve do nevjerojatnih remixeva i eksperimentalne glazbe, a u cjelokupnom pogledu radi se o odličnoj smjesi elektronskog rocka otprilike u onoj mjeri kako su to učinili na sjajnom ovogodišnjem albumu Von Sudenfed - "Tromatic Reflexxions" (projekt Mark E.Smitha iz The Fall i dvojca iz Mouse On Mars).
Skladbe su satkane obiljem tekstualnog humora, živih i slijepljenih vokalnih samplova (Skvr, Banditi, Slaviša i njegovi dripci, Baka s placa, Branko Kockica...), te su duhovite humoreske o naizgled šašavim stvarima koje na 'crtić' način Ramonesa, Butthole Surfersa, Disciplina kičme, Rambo Amadeusa i sl. metaforički govore o daleko dubljim kako individualnim, tako i društvenim svjetonazorima.
Sjajni komadi su "Banda, banda", "Skeptik u sobi", "Gizmo", "Svašta svašta stvarno svašta" i "Priča o čovjeku kojemu je glava prirasla za stol (Malv rmx)", a posebna zanimljivost albuma je sjajni crno bijeli video-spot "Child with ten or eleven faces" gdje se najbolje uočava sva njihova sposobnost za otkačeni šaljivi art. Čestitke režiseru koji je genijalac za animaciju i humor, a Etui Etui Soniczoil za još boljih 50-tak minuta albuma. Odlično!

Naslovi: 1.Baš svašta, 2.Nemoj tamo, nemoj tu si!, 3.Banda, banda, 4.Child with ten or eleven faces, 5.Skeptik u sobi, 6.Haš, 7.Gizmo, 8.Svašta svašta stvarno svašta, 9.Nekoliko lica mrvi svoju večeru dok se stvari u sobi pokreću, 10.Blueberry hill (today's adventures), 11.Priča o čovjeku kojemu je glava prirasla za stol (Malv rmx), 12.Ocean rmx (Thee Knuckleheads), 13.Surfin' bird rmx (Ramones) + video Child with ten or eleven faces (red: Viski)

Ocijena (1-10): 9
Web: www.myspace.com/etuietuisoniczoil INFRA-RED - Intenzivna crna (2007, Slušaj najglasnije)

Potpuno sukladno s paralelno vrlo bliskim Viva Glorio koji su također objavili svoj prvijenac, ovaj sastav iz Bosanskog Novog konačno je upisan na diskografskoj listi premda se band već čitavu godinu raspada, ponovno okuplja i ponovno razilazi. Materijal albuma sniman je u nekoliko navrata u kućnom studiju 2006. i 2007. godine u sastavu Siniša Bajić - Bajs (vokal, gitara, ritam mašina), Branislav Glušac - Brane (gitara) i Siniša Kostić - Koja (bas). Bubnjara su imali privremeno tek za potrebe koncertne promocije, a na tom mjestu je boravio Darko Đurić koji se početkom 2007. preselio u potrazi za zaposlenjem i boljim životom u Beograd.
Sve što je do sada izrečeno i ispisano u svezi ovih modernih rockera potvrđuje i ovaj više nego blistavi buntovno obojeni romantično depresivan album na kome se nalazi 12 bisera najsuvremenijeg indie-rocka s primjesama Muse, Interpol, Placebo, QOTSA, Radiohead... Premda su za potrebe ritma korištene ritam mašine, glazbeno i produkcijski ovo je jedan od najboljih i najkreativnijih BiH albuma u posljednje vrijeme tako da će te ovdje pronaći obilje hitova, veličanstvenih tekstova i savršene trendly rock glazbe. Nastupni video spot "Koma" realiziran je još 2006. godine kada je izgledalo da će Infra-Red isplivati iz statusa demo-izvođača, no odlaskom bubnjara Darka sve je krenulo naopačke. Bez obzira na to, album je ovdje (mada je mogao biti objavljen prije godinu dana), te na njemu nema niti jednog trenutka u kome bi stvaralački i kreativni integritet lidera Bajsa opao. Svatko će ponaosob ovdje pronaći niz omiljenih kompozicija koje su nabijene snažnim gitarističkim riffovima, finim solo dionicama Braneta (u naslovima "Srebro", "Koma" i veličanstvenoj "Rijeka"), te specifično mračnim i patetičnim Bajsovim vokalom. Pjesme tematski variraju na linijama ljubavnih emocija ("Febria", "Koma", "Hipohondar"), prilično mračnog i pesimostičkog životnog svjetonazora ("Istina", vrlo tužna "PIN", "Tao", "Srebro", naslovna "Intenzivna crna" i sjajna "Drama") uz izlet u biblijsku metaforičku ikonografiju (uvodna "Noa"), a uokvirene su plesnim rockom, laganijim ritmovima i nekim vrlo zahtjevnim aranžmanskim zahvatima (poput završne space/ sympho rock/ post-grunge kompozicije "Bijes i milost").
Više nego sjajno!

Naslovi: 1.Noa, 2.Febria, 3.Rijeka, 4.Koma, 5.Istina, 6.PIN, 7.Tao, 8.Hipohondar, 9.Srebro, 10.Intenzivna crna, 11.Drama, 12.Bijes i milost

Ocijena (1-10): 10
Web: www.myspace.com/infrarednovigrad
e-mail: bajich@gmail.com JURA KLAVIJATURA - Jura Klavijatura osvaja svijet (2007, Slušaj najglasnije)

Ha-ha-ha!!! Sofisticirani album! Komercijalna glazba u posve neobičnoj varijanti.Znam da Zdenko za neke čudnovate projekte i albume namjerno ne želi kazati nikome, ali ovaj je naj u svim mogućim pogledima. (i nekim koji baš nisu naj).

Eh, kada pogledate na omot pomislite da vidite Ante Đapića iz nekih mlađih dana kada je imao samo 90 kila i bavio se komponiranjem nacionalnih budnica okružen brdom enciklopedija i povijesne literature. A kada okrenete omot, shvatite da je Anto nekada brazdio u undergroundu... Čekaj, bremzaj, stani! Siđi s bicikla! Ali, avaj, pa to nije Anto Đapić, to je nova zvijezda Jura Klavijatura (pravim imenom Jure Paunović iz Zagreba) koji se na poleđini omota slikao ispred postera Laibacha i čini mi se slike Hundertwassera u vlastitoj sobi. I na tom omotu lijepo piše da je album sniman u (novootkrivenom, bar za mene) studiju "Više stanje svijesti" gdje će ubuduće zalaziti mnogi veliki umjetnici zvukova. I onda očekujete nešto skroz očekivajuće od naše lijepe domaće produkcije, no kad tamo, ti bokca nešto s čime će Jura Klavijatura zasigurno osvojiti svijet koji se trenutno sastoji od njegove sobe, kuhinje, toaleta i bicikla koji ima dinamo koji je veoma bitan u njegovom životu. Jer ovo je najvjernije snimljen lo-fi album u povijesti ovog svjetonazora (ili žanra) i sumnjam da će netko imati toliko smionosti da ovaj beskrajno hrabri junački biciklistički potez uništi nekim novim, još vjernije snimljenim dostignućem. I hrabro je na omotu ispisao da je produkciju radio sam Jura Klavijatura. Nema šta, čovjek je svestran, te će njegov talent za studijski mastering prepoznati i sami The Rolling Stones čiju je skladbu "Brown sugar" (prevedeno kao "Žuti šećer"), kao i čitav album izgleda snimio na metalne valjke još iz vremena Austro-Ugarske. Hm, a gdje ih je samo nabavio? I kako se to uopće snima? Čovjek je prevazišao tričarije poput snimanja na magnetofonu i kompjuteru (o kasetofonu da ne govorim). I lijepo piše da je sve stvari producirao Jura Klavijatura osim navedene koju su producirali Jagger-Richards-Jura Klavijatura. Nemrem verovati, čovek je skupa sa Stonesima produciral njihovu stvar na hrvatskom jeziku. Jebate, Stonesi su bili skupa s njim u produkciji! To je nekaj tak mistično, da niti naša revna žuta štampa nije saznala za dolazak Jaggera i Richardsa u Zagreb, u ljeto 2007. A to nije mala stvar, to je događaj stoljeća!
A pjesme? Eh, da. Jura je ko' Alberto Moravia i David Bowie i može napraviti pjesme u ženskom rodu ("Ja sam prolupala") ili izokrenuti smisao muškarca u nimfomana (ska kompozicija "Ja sam samo nimfoman", na omotu piše "Ja sam samo uniforma"). Jura je i bluzer ("Jednja šetnja Zagrebom") koji veli da se u metropoli može samo jednom šetnjom riješiti stvar (dobar tekst za sve pridošlice koji nikada nisu prošetali metropolom i skrivaju se u začeću crnog biznisa). Jura je imao i kraljicu pustinje ("Kraljica"). Jura je i kauboj, zaljubljen u Danny B kada se rodilo njihovo djete u najljepšem ljetu njihovog života ("Ljeto ljubavi"). Jura je i surfer na gitari, te se bori protiv narkomanije ("Narkomanija"), nacionalizma (odlična punkerska "Neka umre nacionalizam"). Odličan tekst ima skladba "Neka umre nacionalizam", a glasi "mi smo nova rasa, mi smo novo vrijeme, mi nemamo probleme, mi nemamo dileme, mi ne trebamo ratne profitere, ni samozvane spasitelje nacije, ne trebamo političare zagađenih ideala, ne trebamo guzonje koje misle da su bogom dani, ne treba nam autokracija, policijska država, trula pedagogija, pokvarena demagogija". Sklon je i dance-rocku ako će te to moći shvatiti kroz savršeno vjernu lo-fi produkciju ("Uvijek pleši zatvorenih očiju"), a voli i Iggya i The Stooges ("Igraj, igraj", odnosno, 'hajde da se volimo i ljubimo'). To sve prolazi jer Jura Klavijatura još uvijek živi u vremenu kratkovalnih radio stanica (koliko ih uopće još ima na toj frekvenciji?). A zna se, medij kome se Jura Klavijatura obraća upravo je tranzistor na biciklu kojeg pokreće dinamo. Zato pazite s biciklima, ako imate dinamo i k tome još spojen tranzistor na njemu, Jura Klavijatura će vam uvijek zasvirati. Kratki valovi se šire po cijeloj kugli zemaljskoj. Tu nema šale. Ovaj album morate imati. Nema kaj, Jura Klavijatura osvaja svijet! Zna on kako će vas uhvatiti. Na biciklu, u brajdi grožđa, u vrtu, u šumi kada rušite drva, na proplanku kada čuvate stado! Samo morate imati podešenu frekvenciju. Nema originalnijeg lo-fi albuma! Produkcija. Nema produkcije. Tko bi ovo s normalnim porivima prema rocku, show bussinesu u vrijeme 2007. godine uopće mogao nazvati produkcijom?

Naslovi: 1.Ja sam prolupala, 2.Ja sam samo uniforma (Ja sam samo nimfoman), 3.Jedna šetnja Zagrebom, 4.Kraljica, 5.Ljeto ljubavi, 6.Narkomanija, 7.Neka umre nacionalizam, 8.Uvijek pleši zatvorenih očiju, 9.Igraj, igraj, 10.Hajde da ti promišam jaja, 11.Žuti šećer

Ocijena (1-10): -10 (pa si ti sad misli)

Jura Klavijatura nema web-stranicu, ali ima samo e-mail koji glasi: www.myspace.com/sintmaster (tako piše na omotu). Šteta što nije naveo frekvenciju kratkog vala gdje se emitiraju njegove pjesme. KODAGAIN - Speed Up (2007, Slušaj najglasnije)

Definitivno, avangarda! Kakav album! Hardcore/trash/experimental-pop. Ako griješim, možete me smatrati najvećim bedakom... 24 pjesme koje se na omotu ne podudaraju s poretkom kompozicija koje se nalaze na samom albumu. Slušajući album i gledajući naslove uočiti će te niz nelogičnosti. Imao sam ne male muke kada sam konačno otkrio pravi redosljed kompozicija uz obilatu pomoć samog Čombeta koji mi je u međuvremenu poslao duljine trajanja svake pjesme...
Već šesti (!!!) ovogodišnji album sjajnog Kodagain iz Knjaževca koji su uz celjskog Actoona najproduktivniji izvođač ex-Yu scene. Tu negdje je i Zdena Franjić (ukupno je solo i s Babiloncima objavio 7 albuma). Ovim albumom Čombe i ekipa zaokružuju bogati kreativni opus 2007. godine u kojoj su dosegli status najugodnijeg underground iznenađenja. Ponavljati sve hvalospjeve o zlatnom vokalu Čombeta više ne treba jer je izgleda i njemu samome dozlogrdilo tapšanje po ramenu, pa se Kodagain vrlo hrabro poigrala parodirajući same sebe stavljajući značaj svojeg rada u prvi plan kao osebujne umjetnike. "Speed Up" je stoga neočekivani album gdje se iz sfera Bryan Ferrya i finog pop-rocka pretvaraju u svojevrsnu varijantu legendarnih The Residents u pop varijanti bliskoj albumu "The King And Eye". Već uvodna "Father's whiskers" govori da se Kodagain usmjerila prema istraživanju vlastitih kreacija u neobičnom maniru gdje pop prostor počinje nalikovati na elektronsku eksperimentalnu glazbu. Ubrzani i drhtavi Čombetov vokal i melodija koja datira iz neke daleke prošlosti britanskog folka iz vremena renesanse svakako nije preporuka nekome koji će se prvi puta susresti sa ovim sastavom, pogotovo u skladbi "A child's nightmare (Robert Graves)". Album ima tek nekoliko uobičajenih skladbi kakve su isporučivali na prethodnim ostvarenjima ("Sleep now, o sleep now", "Eyes that last I saw in tears", "Three blind mouse", "Echoes"), dok najveći dio prostora zauzimaju ubrzani i posve pomaknuti vrlo hrabri produkcijski potezi gdje su glazba i vokal ubrzani čime se Kodagain pomaknula u teritorij smionog pop-eksperimenta ("Happy feet (Al Stillman)", "I don't know why (T.Benett)", "I'm nut", "There was a tree", "Spooky song (Zorić)" "I want to go with the one", "Won't you surrender", "My sister Laura (Spike Milligan)", "Jelly Telly (Zorić)", "I'm so afraid of you (Zorić)", "I want to go with the one (Brecht)", "I've got my love to keep me warm (I.Berlin)" i "Three wishes"). Sasvim novi prostor Kodagain prikazuje u skladbama "When someone thinks you're wonderful", "White Christmas speed (I.Berlin)", "Ba, ba black sheep" (rave i techno a'la The Residents), "Twinkle, twinkle, little star (Jane Taylor)" i "Found the peanut (just now)" (dub, psycho, d'n'b). Posve neobičan, no sukladno s tendencijama razvoja njihovog sasvim jednostavnog obrasca od pola minute do minutu i pol - dvije minute, ovo je nevjerojatno pomaknuti album gdje se Kodagain pretvara u eksperimentatore od kojih će ovisiti i sama budućnost pop-scene. Možda su ovaj album napravili ovako da popiju živce kritičarima... A onda mi Zdena javlja da je to možda i njegova greška što se tiče redosljeda kompozicija koje su gotovo sve poredane abecednim redom. Zato ovdje slijede dva redosljeda. Prvi je točan redosljed skladbi koje se nalaze na cd-u, a drugi je popis skladbi koje stoje na omotu.

1.A child's nightmare (Robert Graves), 2.Are you pink and green, 3.Sleep now, o sleep now (Joyce), 4.Ba, ba black sheep, 5.Father's whiskers, 6.Happy feet (Al Stillman), 7.I don't know why (T.Benett), 8.I want to go with the one (Brecht), 9.I'm nut, 10.I'm so afraid of you (Zorić), 11.I've got my love to keep me warm (I.Berlin), 12.Jelly Telly (Zorić), 13.Found the peanut (just now), 14.My sister Laura (Spike Milligan), 15.Spooky song (Zorić), 16.There was a tree, 17.Three blind mouse, 18.Eyes that last I saw in tears (T.S.Eliot), 19.Three wishes (Dean Martin), 20.Twinkle, twinkle, little star (Jane Taylor),
21.When someone thinks you're wonderful (from "Scared Stiff" movie), 22.White Christmas speed (I.Berlin), 23.Won't you surrender (Fred Wise), 24.Echoes (L.Carroll)

Naslovi koji stoje na omotu: 1.Father's whiskers, 2.Happy feet (Al Stillman), 3.Sleep now, o sleep now (Joyce), 4.I don't know why (T.Benett), 5.I'm nut, 6.There was a tree, 7.When someone thinks you're wonderful (from "Scared Stiff" movie), 8.White Christmas speed (I.Berlin), 9.Spooky song (Zorić), 10.Won't you surrender (Fred Wise), 11.A child's nightmare (Robert Graves), 12.My sister Laura (Spike Milligan), 13.Jelly Telly (Zorić), 14.I'm so afraid of you (Zorić), 15.I want to go with the one (Brecht), 16.Twinkle, twinkle, little star (Jane Taylor), 17.Are you pink and green, 18.Eyes that last I saw in tears (T.S.Eliot), 19.Baba black sheep, 20.Found the peanut (just now), 21.Three blind mouse, 22.I've got my love to keep me warm (I.Berlin), 23.Three wishes (Dean Martin), 24.Echoes (L.Carroll)

Ocijena (1-10): 8
Web: www.veberveber.com/koda/indexhtm KRCKO ORAŠČIĆ - Krcko oraščić (2007, Slušaj najglasnije)

Obrenovačka skupina Krcko oraščić (po znanom baletu Čajkovskog) je uz Zemlju broj 9, Plasma-Arc Machining, Bokerinija, F.A.P. i Kodagain jedno od najljepših i najugodnijih ovogodišnjih iznenađenja iz Srbije koja su objavljena za Slušaj najglasnije.
Djelo u trajajnju od punih 70 minuta donosi deset iznimno kreativnih kompozicija gdje se sastav predstavio u spoju kraut-rocka, new-wavea, dance-rocka, sympho-rocka, eksperimentalne i avangardne glazbe pri čemu se koristi standardnom rock postavom (gitara, bubnjevi, bas i vokal uz sitnu potporu klavijatura i usne harmonike). Mogu se prepoznati neke očigledne sintagme sa ekscentrizmom njemačkih Can, ekspresija Captain Beefhearta And His Magic Band, Šarlo akrobatovog "Bistrijeg ili tupljeg čoveka...", razbijenih kompozitorskih struktura Sonic Youth, a u nekim čvršćim rockerskijim trenucima i određene paralele s mekšim grunge riffovima Pearl Jam. Vokali su na srpskom jeziku uz iznimku uvodne kompozicije "Tout le monde" koja je otpjevana kroz spoj francuskog i njemačkog jezika na nevjerojatno razarajućoj glazbenoj potki hardcore rocka na način nekadašnjih Firehose i Minuteman. Tekstovi su posve pomaknuti, lucidni i predstavljaju svojevrsni metaforički šaljivi art, a ritmovi stoga tijekom cijelog albuma variraju od opako brzih, preko plesnih do skroz usporenih. Skladba "Dzavli" je fini plesni rock pod očitim utjecajima Darkwood Dub i najradiofoničniji je predstavnik ovog albuma za široki auditorij. U dvije najduže skladbe "Plavo 007" (nalazi se na "12.bombardiranju New Yorka") i završnoj "Uspavanka" koje traju po 16 minuta predstavljaju se kao vrsni aranžeri i improvizatori organske psihodelije i sympho-rocka s obiljem pratećih efekata poput najoriginalnijih kraut-rockera (psihodelični zvukovi, delayi, echo, reverbi, samplovi, scratch...), dok se u posve zabavnoj i šašavoj "Ekonomski eksperiment" uz soft-kabaret-pop smjernice i otkačen vokal pojavljuje i roktanje jedne dobre domače krmače od nekih 150-200 kila.
Jedino je šteta što na omotu nema nikakvih podataka o sudionicima ove sjajne kreacije.

Naslovi: 1.Tout le monde, 2.Dzavli, 3.Folie a deux, 4.Gash Flordon blues, 5.Krcko, 6.Plavo 007, 7.Chigra, 8.Ptice, 9.Ekonomski eksperiment, 10.Uspavanka

Ocijena (1-10): 9
www.myspace.com/krckoorascic MACHINA - Drugi (2007, Vistemiamivi music/ Slušaj najglasnije)

Tuzlanski dvojac na dugogodišnjem boravku u Leipzigu Tony Mahagony i Edward Vulgarius su napravili kao što naslov kaže, drugi studijski album u svojem studiju "23. zmija" u istočnoj Njemačkoj. Svoj talent za skladanje raznolike glazbe ovdje je došao do samog vrhunca. Album u trajanju od 80 minuta je pun raznolikih stilova - od hip-hopa ("Filter"), trash-metal/ industriala ("Istina"), elektronskog world-musica (instrumental "Inana"), dancehall/ d'n'b ("Beton planet"), ambijentalne glazbe poput novih Throbbing Gristle ("Iza platna"), osebujnih eksperimenata (kratki instrumental "Anima mundi"), standardnog Caveovskog laganijeg i mračnog elegično-metaforičkog rocka (sjajna "Marija", nalazi se i na "12. bombardiranju New Yorka", te "Ispod dna mora" i odlična "Pustara"), minimalistički r'n'b - electro body - pop (zafrkantska "Čovjekomobil"), elektronski industrial ("Kataklizmo", također na "12.bombardiranju"), kao i različiti oblici plesne, eksperimentalne i ambijentalne elektronike (odlične "Hmp - IV - total kontrol", "Kuća straha", d'n'b "Ptice" i instrumental "Le serpent rouge"), te laganice ("Drugi" i završna simfonijski raskošna "Kozmosi?"). Kao gosti na albumu pojavljuju se hip-hoper Sabnack (u hitu "Filter"), Johannes Raschpichler (piano), Ambrosius (bas gitara) i Hari Krvnik (vokal u kratkoj i veoma drskoj "Močvara ljubavi"). Po običaju, kao i na prvijencu "Sad ili nikad", album je ispresjecan kraćim instrumentalnim skitovima, te je konceptualno lirsko-glazbeno ostvarenje koje slijedi zacrtane sfere Machine u kojoj obiluje crni humor, sarkazam, ironija, cinizam... Originalno, intrigantno, dorečeno. Bravissimo!

Naslovi: 1.Filter, 2.Istina, 3.Inana, 4.Beton planet, 5.Archeus, 6.Iza platna, 7.Anima mundi, 8.Marija, 9.Idoli plemena, 10.Čovjekomobil, 11.Anemona, 12.Ispod dna mora, 13.Et in arcadia ego, 14.Kataklizmo, 15.Jacube se raspada, 16.Daigidan, 17.Močvara ljubavi, 18.Hmp - IV - total kontrol, 19.Kuća straha, 20.23+13+5+3, 21.Ptice, 22.Osnovna pramaterija nestaje dok čekaš u redu za bolje mjesto, 23.Pustara, 24.Le serpent rouge, 25.Drugi, 26.Za jedno, 27.Kozmosi?

Ocijena (1-10): 10
Web: www.machineria.com i www.myspace.com/machineria MRŠAVI PAS - Žarko i Branko (2007, Slušaj najglasnije)

Još jedan ha-ha-ha u ovim posljednjim recenzijama za 2007. godinu! Drugi album projekta Mršavi pas ove godine za Slušaj najglasnije je ponovno groteskno ostvarenje neznanog elektronskog cyber junaka (ili više njih?) koji je nastavio gradivo s albuma "Elektronska muzika za decu". Ponovno su sve skladbe poredane po abecednom redosljedu, te se kreću u vremenskom trajanju od jedne do tri minute.
Već prva "Bandera je moja" sa uvrnutom tex-mex ritmikom i šašavim tekstom gdje se spominje 'vau drkenjonji, bandera, kolika terasa, žirafa, polupana lampa' uvodi u skroz otkačeni svijet gdje valja očekivati svašta. Uvrnuti vokali (prirodni i posve ubrzani), uvrnute melodije, uvrnuti zvukovi, uvrnuti samplovi (posebice u veseloj "Životinje" sa samplovima kreštavog mačka, slona, magarca)... Čitav album nosi neobičan smisao za humor koji je namjerno ekscentričan s veselim zezalicama i poskočicama koje su rađene kao po principu dječjih brojalica i dosjetki (pjesme "Donald canabis"), zvukova koji kao i na prethodnom albumu djeluju poput kompjuterskih igrica (instrumental "Game over" i pjevana "Zašto sereš"), cyber orijentiranog Tom Waitsa (cyber špageti šašava "Gringozo" i "Žuta kućica", te hip-hop "U svatove se ne ide"), neobičnih eksperimentalnih radova (instrumental "Grkljani", zatim plesna "Neću super", samplirane humoreske "Nije lako stara majko ubit kauboja" i "Ti nemaš pojma" sa ženskim turbo-folk vokalom, kao i lucidni elektronski ritmičan latino instrumental "Urnebes u prolazu" i Beefheartovski otkačen naslovni instrumental "Žarko i Branko"). Ponekad Mršavi pas zazvuči poput vokalističkih manira Machine (laganija pjesma "Jug zavija", zvrkasta "Milenijumi minuse"), a i kao da su ugostili Kilta iz DKK i D'Polikkie (najduža i angažirana tech/hip-hop pjesma "U boj za dlakavu istoriju"), tako da je album papazjana svega i svačega u ekscentričnom izdanju. Na omotu ponovno nema niti slova o autoru, a niti web adrese, tako da se o samom tvorcu i dalje širi lagana misterija.

Naslovi: 1.Bandera je moja, 2.Čačkalica, 3.Congradulations, 4.Donald canabis, 5.Game over, 6.Gringozo, 7.Grkljani, 8.Jug zavija, 9. Milenijumi minuse, 10.Neću super, 11.Nije lako stara majko ubit kauboja, 12.Ti nemaš pojma, 13.U boj za dlakavu istoriju, 14.U svatove se ne ide, 15.Urnebes u prolazu, 16.Žarko i Branko, 17.Zašto sereš, 18.Životinje, 19.Žuta kućica

Ocijena (1-10): 7 PIONIR 10 - Live (2007, Slušaj najglasnije)

Na "12. bombardiranju New Yorka" nalazi se istoimeni elektronski dub sastav Pioneer 10 koji nema nikakve veze sa ovim kvartetom koji sudeći po akcentu i ekavici dolazi iz Srbije (možda iz Subotice prema web-adresi?). Postavu čine Mihajlo (glas i gitara), Petar (bas), Daniela (glas i klavijature), te Aleksa (bubnjevi). Album je slikovita preslika postmodernističkog rocka s utjecajima new wavea, primjesama kraut-rocka i post-h/c-a (poput lakših Fugazi), a najupečatljiviji je vokal Mihajla koji sadrži manirizme Milana iz EKV. Svirački su dosta koncizni, aranžerski pomalo pretenciozni u sklapanju bržih i sporijih ritmova (skladba "More"), kao i u potrazi za što radiofoničnijim melodijama i refrenima, tako da neke kompozicije unatoč solidnoj svirci zvuče napadno isforsirane. Dobru kompozitorsku formu prikazali su u skladbama "Namagnetisanje" (lakši kraut-rock), "Novo odelo" (poput Fugazi) i "Pingvin" (dosta sličnosti s prvim albumom Električnog orgazma). S druge strane, neke pjesme su podosta ogoljene u kosturu i nešto im očigledno manjka.
Naziv albuma "Live" ne znači da je snimak s koncerta, već da je snimljen 'at first take' u improvizovanom studiju Bojana Ćosića u novembru 2007. Svi naslovi su poredani abecednim redom tako da u suštini albumu nedostaje glava, truplo i rep. Čemu?

Naslovi: 1.Eskim, 2.Iznerviran, 3.More, 4.Namagnetisanje, 5.Novo odelo, 6.Odavno naj, 7.Pingvin, 8.Planine, 9.Samo, 10.Vidim prave, 11.Zlatna stolica

Ocijena (1-10): 6
Web: www.subnet.net1zen.com REHAB GROUP - Funkyguitarland (2007, Slušaj najglasnije)

Ovaj duo sastav čine producent Rottnest i Actoon iz Celja, a radi se o veoma složenoj varijanti jazz improvizacija, rocka, funka, post-punka, Actoonove sjajne atonalne glazbe i eksperimenata, te podrške ritam mašine. Actoonov fretless bas igra 'pozadinsku' ulogu pratitelja ritma, no funkcija je posve drugačija jer nosi melodije i naoko 'raspadnuti' sistem zaista neobične improvizirane glazbe. Skladba koja povlači na neprekidno slušanje je instrumental "Funky jazz" u kome je sve bazirano na nevjerojatnoj jazz improvizaciji koja je plesna i naprasno prekinuta. (ne znam zašto?) Najviše u uho upada odlična minimalistička alternativna verzija industrial/jazz rocka u pjevanom naslovu "I fed a serpent on my chest" (najsrdačnije preporučam ovo kao obrazac za budućnost). Pjevane skladbe su na engleskom jeziku (prevodio Rottnest), a Actoonovi vokali su provučeni preko mnogih efekata i zvuče robotski futuristički. Najduža skladba je "When you are down" (9 minuta) gdje je Actoon dao mašti i volji da se igra sa improvizacijama, funkom, rockom, psihodelijom, proživljenim alkoholizmom i svakodnevnim nedaćama kao 'malo dijete koje tek sada počinje svoj život'. Skladbe su odličan i nevjerojatan konglomerat art-rocka u najboljoj varijanti u posve alternativnoj izvedbi kakvu samo možete poželjeti. Ovakav album su možda nekad priželjkivali da ostvare u instrumentalnoj verziji Leb i sol, Firehose (a i Gang Of Four), samo to nisu mogli ostvariti. Nekako mi se čini jednom od najboljih skladbi instrumental "Seven quarter bussines" (s pozadinom koja zvuči kao digerodoo) i završna "Five quarter bussiness" koja je pravi spoj Gang Of Four i ranih Cabaret Voltaire, a toga nije bilo davno, još od vremena P.I.L. (prava slika praznine na art-punk/rock način). Od ovakvih sjajnih improvizacija ne bi se postidio niti Andy Gill, a kamoli Koja. Odlično za slušanje, neobično i posve bizarno rockerski eksperimentalno. Nema hita, samo glazba koja teče iz tog celjskog fretless gitarističkog fenomena Actoona. Još jedan sjajan, sjajan, sjajan album. Samo su stvari odrezane po ne znam kojem vražje lošem principu da im manjka još barem 5 ili 10 sekundi do kraja. Kaj nisu iskoristitli fade-out?
Nubulu Orchestra je napravio album s najsvježijim glazbenim idejama ove godine, a ovo je negdje u toj kategoriji. Samo što je Nubulu vezan za jazz i mnogobrojne pop-rock varijante, a Rehab Group za striktni jazz-rock i dijelić post-punka. Svejedno, ovo je genijalno šaranje po mašti do mile volje kako god hoćete.

Naslovi: 1.Space funk, 2.Funky jazz, 3.I fed a serpent on my chest, 4.When you are down, 5.Studio story, 6.Cars are gonna suffocate us, 7.Materialistic pest, 8.Funky confusion, 9.Turnaround, 10.Seven quarter bussines, 11.Five quarter bussiness

Ocijena (1-10): 9

ACTON - '67 (2007, Slušaj najglasnije)
ACTON - Presnojedi Blues (2007, Slušaj najglasnije)
ACTON - Cemetaryland (2007, Slušaj najglasnije)
ACTON - Tetragram (2007, Slušaj najglasnije)
ACTON - 1967 (2007, Slušaj najglasnije)
ACTON - Garsonjera šansonjera / Vikingvin - autor i pjevač (2007, Slušaj najglasnije)
ACTON - Totenbuch (2007, Slušaj najglasnije)
ACTON - Fretles Guitar Land (2007, Slušaj najglasnije)
ACTON - Celje (2007, Slušaj najglasnije)
AL PERRY'S CLAMBAKE - South Slavian Rock Show (2007, Slušaj najglasnije)
ANDRIJA - Zar i ti sine bildaš? (2007, Slušaj najglasnije)
BABILONCI - Blatnjavi puti (2007, Slušaj najglasnije)
BABILONCI - Drobilica duša (2007, Slušaj najglasnije)
BABILONCI - Babini lonci II (2007, Slušaj najglasnije)
THE BABYLONIANS - The Baby Lonelians (2007, Slušaj najglasnije)
BABILONCI - Ko' je ubio Satana? (2007, Slušaj najglasnije)
BALANS - Nestajući obrisi u vodi (2007, Slušaj najglasnije)
ČINČ - Ponašanje (2007, Slušaj najglasnije)
ELECTRIC FISH - Electric Field (2007, Slušaj najglasnije)
ETUI ETUI SONICZOIL - Svašta svašta stvarno svašta (2007, Slušaj najglasnije)
EUNA 3000 - Budim se (2007, Slušaj najglasnije)
F.A.P. - F.a.p. (2007, Slušaj najglasnije)
FEDERICO BARABINO & KENJI SIRATORI - Hallucination Cell (2007, Slušaj najglasnije)
f.O.F. - f.o.f. (2007, Slušaj najglasnije)
GORIBOR - Stondom do Tokija (2007, Slušaj najglasnije)
GORIBOR - Zagreb KSET 02.10.2006. (2007, Slušaj najglasnije)
GRUUTHAAGY - Ranjena zvijer (2007, Slušaj najglasnije)
HARI KRVNIK OD ILINCHICE - Hari krvnik od Ilinchice (2007, Slušaj najglasnije)
INFRA-RED - Intenzivna crna (2007, Slušaj najglasnije)
JURA KLAVIJATURA - Jura Klavijatura osvaja svijet (2007, Slušaj najglasnije)
KIM KI O - En Az Iki, En Fazla Sekiz (2007, Slušaj najglasnije)
KODAGAIN - Commercial (2007, Slušaj najglasnije)
KODAGAIN - 1985-92 (2007, slušaj najglasnije)
KODAGAIN - I want to tg'd, tg'd, 1981 (2007, Slušaj najglasnije)
KODAGAIN - A Drink With Something In It (2007, Slušaj najglasnije)
KODAGAIN - The Nowhere Land's Echoes (2007, Slušaj najglasnije)
KODAGAIN - Speed Up (2007, Slušaj najglasnije)
KRCKO ORAŠČIĆ - Krcko oraščić (2007, Slušaj najglasnije)
MACHINA - Drugi (2007, Vistemiamivi music/ Slušaj najglasnije)
MARINADA - Analog Dog (2007, Slušaj najglasnije)
MARINADA - Son Of The Sun (2007, Slušaj najglasnije)
MONOLIT U PLASTU SENA - Bojan Ilić Bokerini & Paganska Ljubav (2007, Slušaj najglasnije)
MRŠAVI PAS - Elektronska muzika za decu (2007, Slušaj najglasnije)
MRŠAVI PAS - Žarko i Branko (2007, Slušaj najglasnije)
OLOVNI PLES - Olovne pjesme za olovni ples (2007, Slušaj najglasnije)
PAKALA - Niugde (2007, Slušaj najglasnije)
PIONIR 10 - Live (2007, Slušaj najglasnije)
PUZOD - Imenice su glagoli (2007, Slušaj najglasnije)
RADOST - Radost oslobađa (2007, Slušaj najglasnije)
RAZNI IZVOĐAČI - Trash All Stars - Sound Robbers From Outer Space/ Green Zone Dub Sellection (2007, Slušaj najglasnije)
RAZNI IZVOĐAČI - 12. bombardiranje New Yorka (2007, Slušaj najglasnije)
REHAB GROUP - Funkyguitarland (2007, Slušaj najglasnije)
SCH - Live 24.6.1990 (2007, Slušaj najglasnije)
SKIPPER - Ofanziva bezumlja (2007, Slušaj najglasnije)
SKIPPER - Cactus in a Babyshoe (2007, Slušaj najglasnije)
SKRETNIČARI - Banda s Mažuranca (2007, Slušaj najglasnije)
ŠKOLJKE - Cento In Bocca (2007, Slušaj najglasnije)
ŠKOLJKE - Camicie Nere (2007, Slušaj najglasnije)
TEHAC - Edicius.ts XX (2007, Slušaj najglasnije)
TRIČKE - Otkud tebi slovo B (2007, Slušaj najglasnije)
TRIO TRI - Trio Tri (2007, Slušaj najglasnije)
TRIO TRI - Za televizore (2007, Slušaj najglasnije)
TURI FUKA - Taze hitovi (2007, Slušaj najglasnije)
ZEMLJA BROJ 9 - Polja oscilatora (2007, Slušaj najglasnije)
ZORNJAK - S ljubavlju (2007, Slušaj najglasnije)

+ Zdenko Franjić solo albumi:
UMETNIKI - Kaj bi šteli ti umetniki (2007, Slušaj najglasnije, 2cd's)
ZALUTALI DJ ZDENA - U potragi za izgubljenom informacijom (2007, Slušaj najglasnije)
FUCKIN' DJ ZDENA - Pretending To Be An Englishman (2007, Slušaj najglasnije)

horvi // 28/12/2007