Slijede recenzije deset najnovijih albuma objavljenih za Slušaj najglasnije (s ovim albumima, ova etiketa je 2007. objavila 54 izdanja, te su sva popraćena s recenzijama). Kao i uvijek po abecednom redu naziva izvođača. Ne treba ni govoriti da se među njima uvijek krije kandidat za uski izbor albuma godine. ACTON - Fretless Guitar Land (2007, Slušaj najglasnije)

Acton nikako da prestane iznenađivati sa količinom novih i kreativnih ideja! Ovaj album je po običaju snimio "at first take" 13. i 15.VIII 2007., ovaj put u Rottnest produkciji (zajednički se zovu Andre Kolumbo), te se od svih njegovih do sada objavljenih albuma izdvaja po sasvim drugačijem glazbenom tretmanu. Osobenjak i individualac, te vegetarijanac i zadrti antialkoholičar po prirodi, ovaj glazbeni čarobnjak iz Celja ostvario je 10 genijalnih instrumentalnih komada u trajanju od dvije do osam minuta. Baziran prvenstveno na svoj domicilni instrument - fretless gitari koju sam pravi (od njega možete slobodno naručiti ovaj jedinstveni instrument!), album je dogradio uz potporu avangardnih melodija mooga, neobičnih zvukova ritam mašine za koju je zadužen producent Rottnest i efekata (žlice, penkala, šiljilo...). Produkcija - e, to trebate čuti! Vodeće linije su naravno u prvom planu, dok je naknadnim snimanjem dodana još poneka linija fretlessa bilo u funkciji basa, ritma ili solo gitare (ako se u ovome slučaju to uopće može tako nazvati). O tome kako ovaj instrument zvuči najbolje će te uočiti i doživjeti na ovom, već sada epohalno važnom gitarističkom ostvarenju. (Sam Acton je rekao da u svijetu ima jedva nekih 70-tak fretless gitarista).
Posebno se izdvajaju kompozicije avangardna psycho "Narcosis sprite" sa 'horror' ambijentalnim elementima K.H.Stockhausena i Throbbing Gristle (nitko sličan mi ne pada na pamet), "Panzer graben" gdje se do mile volje šegači sa postulatima surf-countrya i rhythm'n'blues riffova aludirajući na Celjska grobilišta, te 'plesnija' "Jagmaster January" koja je uz uvodnu "Jaco report" najpreporučljivija za emitiranje na radio stanicama. Završna "Preprodajalski boogie" je jedina pjevana kompozicija (na slovenskom) i naštimana je u lo-fi produkciji, a u njoj Acton govori o svojim omiljenim temama - gitarama, životinjama i mesarima.
Osobno, album prvenstveno preporučam gitarističkim stručnjacima i glazbenim sladokuscima koji vole tražiti neotkrivena zvučna područja. Ovo je skroz nova glazba i još ne postoji poznati pretinac rocka u kojeg bi se ovaj duhom i idejom kreativan rad mogao strpati. Odnosno, ne liči na ništa što je do sada ikad objavljeno. Čista rock avangarda! Zaboravite ples, ovdje vas čeka milijun melodija i tisuće tona svjetski priznate slovenske alternative u vremenu kad odavno ne postoje Miladojka Youneed i Borghesia. (nemaju nikakve veze s ovim radom). Avangardno do daske. Nema junaka koji je spreman zaputiti se u ovaj gitaristički teritorij. Bravo Acton!!!

Naslovi: 1.Jaco report, 2.Forgotten, 3.Lada cabriolet, 4.Slide conversation, 5.Funky brother, 6.Narcosis sprite, 7.Sunflower, 8.Panzer graben, 9.Jagmaster January, 10.Preprodajalski boogie

Ocijena (1-10): 10!!! (bez greške i ikakve sumnje)
e-mail: actooon@gmail.com ACTON - Totenbuch (2007, Slušaj najglasnije)

Album koji je sastavni dio radova "Cemetaryland" i "Tetragram" (oba iz 1999., objavljeni 2007. naravno za Slušaj najglasnije), a snimljen je 2000., te ovdje po prvi puta izlazi na svjetlo dana. Teško, mučno i mračno atonalno metal ostvarenje koje sadrži samo jednu instrumentalnu kompoziciju "Totenbuch" u trajanju od 49 minuta. Ovdje su prisutna samo dva instrumenta (ponekad i tri) - fretless bas i gitara koji uzajamno proizvode gomile psihodeličnih, uglavnom 'razlivenih' zvukova povezanih improvizacijama, dodekafonijom i atonalnim neskladom bez poštivanja uobičajenih postulata harmonije, tonaliteta i sklada. Nema veze sa Lou Reedovim "Metal Machine Music".
Hrabro djelo koje tek treba primjetiti, a onda slušati godinama te zaključiti da je neki opaki element odnio svu suvremenu glazbu u klišej. Ovdje toga nema.
Samo hrabri i odvažni ljudi će se zaputiti na ovakvo putovanje. A posebno oni koji će imati smjelosti da "Totenbuch" preslušaju do kraja, bez predaje. Izazov no.1!

Naslovi: 1.Totenbuch

Ocijena (1-10): hm? THE BABYLONIANS - The Baby Lonelians (2007, Slušaj najglasnije)

Naravno, riječ je o Babiloncima koji su ove 2007. godine objavili već 3 albuma ("Blatnjavi puti", "Drobilica duša" i "Babini lonci II"), te su se vrlo dobro smjestili na američkoj nezavisnoj ljestvici KZSU albuma. Babilonci su Aleksandar 'St' (pjevač Goribor), Hrc i sam gazda Slušaj najglasnije - Zdenko Franjić. Njih troje se povremeno skupe i poput Actona snime album "iz prve" da bi 'slušali najtiše' (ha-ha-ha, odlična fora, fala Actonu!). Koliko mi je poznato (a poznato mi je dobro), Hrc i Zdena naprave glazbenu matricu i većinu tekstova, a kad St dođe iz Bora u Zagreb, onda snime materijal na 'zadanu temu'. Ovaj put je tema bila psihodelični trip-hop/dub-kraut rock/alternativa/noise uz nezaobilazni dance-tempo gdje je najvažnija gitaristička svirka uz Zdenkove echo/delay vokale. Interesantno je da nema nikakve elektronike, synthova, specijalne kompjuterske produkcije, te da su gitare svirali sami Hrc i St, te su tekstovi za "Ima noći" (odlična laganija dub/psycho stvar "ti ne znaš kako moje misli plove") i Goriborski dance-rock "Ti i ja" ("ti i ja u sobi, u ulju i na vodi") djelo samog St-a. Najotkačenija (i najduža) stvar na albumu je "Bela buka (dance little sister)" koja je napravljena u jebeno brzom electro-industrial maniru s obiljem noisea, pucanja frekvencija i nerazumljivih vokala u kojima se može raspoznati "kick out the jams, motherfucker, au, au, au, ou, uhu-uhu, aaaaaaaaaaagrrrrrrrrrrrrrrrr...." poput sjajnih radova Melt Banane, dok je drugi dio kompozicije daleko laganijeg tempa u kojem vlada skoro pa lo-fi zvuk i ritam madchester-popa. Također vrijedi izdvojiti sjajnu "Bluz zguz" gdje Zdenko daje do znanja da ne šmirgla produkciju niti 1 posto, već samo tempo, ritam, melodiju i naglašeni akcent na "muziku" i "taj stari bluz, bluz, bluz, bluz" koji se sredinom prošlog 20. stoljeća slušao na tada vrlo popularnim kratkim i srednjim valovima tranzistora i radio prijemnika. Na kraju čitavog vokalnog arsenala "taj stari bluz, bluz, bluz, bluz..." (jedno 500 puta) kaže "i dobra guzica".
Ej djeco, tak' se rade otkačeni, prijatno blesavi, primitivni, ekscentrični i zabavni jednostavni rock albumi! To su nekad radili Idoli, danas to radi Zdenko Franjić. Nema filozofije, samo znanje. Tako će te svi vi moji mlađahni rockeri nakon 30-te poželjeti napraviti samosvjestan i bez opterećenja neograničen rock album. Bez ikakve velike studijske produkcije, staviti će te akcenat na vlastiti izraz. Slobodu. A Zdenko vam je ovdje to najbolje prikazao. Divim se tom čovjeku i Babiloncima.
Ne vjerujem da će se ovo vrtjeti po radio stanicama (a moglo bi se, zašto ne?), jedino da je pokojni John Peel s BBC Radio 1 živ, sigurno bi ovo vrtio. A i da Horvi radi na nekom radiju, a ne da tamo rinta u banci i svakodnevno se ždere s tonama robe koji prelaze preko njegovih pleća, on bi to sigurno negdje vrtio. I možda još neki zainteresirani entuzijast...
E, Zdena legenda si, fakat!

Naslovi: 1.Sorry I'm a lady, 2.Ima noći, 3.Bela buka (dance little sister), 4.Ti i ja, 5.Bluz zguz

Ocijena (1-10): 9

BOJAN ILIĆ BOKERINI & PAGANSKA LJUBAV - Monolit u plastu sena (2007, Slušaj najglasnije)

Album uživo snimljen 26.V 2007. u klubu Feedback u Nišu, a potpisuje ga Bojan Ilić Bokerini, čudnovati stihoklepac iz Niša koji piše nevjerojatno duboke lirske slike kojima opisuje tešku i mučnu sadašnjost kroz prizmu efektne "revije socijalnih i psihodeličnih grafita" znanih kao "slem" poezija. Njegov prateći sastav nekada je bio Preživeli prijatelji, a za ovu priliku okupljen je band pod nazivom Paganska ljubav u sastavu Igor Đorđević Rige (usna harmonika), Marko Dabetić (gitara) i Ivan Milosavljević (kompjuter) koji sviraju prijatan elektronski trip-hop s obiljem psihodelije na koji Bokerini recitira i izvikuje svoje art obojene tekstove kakvih na poznatoj sadašnjoj i ex-Yu sceni nikada nije bilo. Vidi se da je Bokerini iznimno načitana osoba jer barata sa strahovito širokim spektrom riječi, izraza i mnogim lingvističkim zahvatima (primjerice "peting sa limunom", "zagrljen sa vazduhom", "kvadratni metar za porodični krug", "prosječni ljubitelj giljotine", "predeli nedoumica", "nema usamljenosti bez mnogo prijatelja", "veština mazanja paštete na hleb", "zapis ucviljenog fonografa", "donatori organa mira", "banke reketiraju sa blagonaklonošću", "džak astralnog cementa"...)
Snimak je zadovoljavajući, a na konto tromog i slow-down psycho tempa nema gotovo niti jedne rasplesane kompozicije (izuzev efektne psycho "Rokade šteka" i laganog techno-trancea "Igra bez prestanka"), već je čitav koncept orijentiran prvenstveno na pomno preslušavanje koje se uz žamor prisutnih gostiju pretvara u blagu nezainteresiranost. U posljednjem naslovu "Galop u sporim sedlima" učestvuje dotična Kristina koja vokalno prati Bokerinijeve tekstove uz laganu rock-pop psihodeličnu melodiju nalik na "With or without" U2.
Ipak, radi se o vrlo dobrom albumu kojeg vrijedi poslušati i razmatrati neko dulje vrijeme jer ima mnogo interesantnih i glazbenih i tekstualnih momenata koji su negdje u bliskoj vezi sa radovima Goribor.

Naslovi: 1.Svrab ulice/ Luksuz je osećati se loše, 2.Kidnapovane godine teku (Rizik od udvaranja sintetici), 3.Znam što ste radili prošlog sleta, 4.U klinču sa nokdaun ribama, 5.Resetovana hrabrost, 6.Noć liči na dan, 7.Rokade šteka, 8.Igra bez prestanka, 9.Galop u sporim sedlima

Ocijena (1-10): 8 f.O.F. - Not One Of Them (2007, Slušaj najglasnije)

Eeeee, nešto što poznam od A do Ž (uključujući i sve xy nepoznanice)...
Mladi kvartet iz Rijeke (Paus - gitara, loopovi, Raul - gitara, pedale, Roko - vokal, Ivo - bubnjevi, Bodo - bas) odličan je predstavnik domaćeg industrial-electro/new wave smjera kojim otprilike koračaju Marinada, Goribor, Machina, a i stari slovenski atributi poput Laibach i Borghesie. Za razliku od svih navedenih, f.O.F. daleko više pažnje posvećuju minimalizmu, hipnotičkoj atmosferi i zatomljenim glazbenim elementima poput prigušenog zvuka strojnice ili opasne kobre koja ti se zavlači u vlastiti stan.
Priznajem da sam prilikom ovogodišnje recenzije "12. bombardiranja New Yorka" gdje su prisutni sa čak 5 kompozicija f.O.F. rangirao kao 'alternativni rock' što nije najtočnije, da ne bi bilo zabune. Oni jesu rock band, ali tek nakon preslušavanja ovog odličnog prvijenca mogu dokučiti njihovu cjelokupnu suštinu.
Prvenstveno su orijentirani na mračan i eksperimentalni ogranak post-punk industrial/electro struje, te sve svoje kompozicije grade na bazi utjecaja Suicide, Throbbing Gristle (moj osobni favorit album no.1 za 2007.), Psychic TV (izgleda da je Genesis Breyer P-Orridige kreativna inspiracija pjevaču Roki), Einsturzende Neubauten (faza 80-tih), ranih Cabaret Voltaire, Chrome, The Young Gods, a svakako i Nine Inch Nails... Sve pjesme su otpjevane na engleskom jeziku, te su u ritmičkom pogledu raspodjeljene na brže i laganije. One laganije, barem mi se tako čini, bolje im stoje. Navedimo naprimjer vrlo dobre "Hello Christine", "Many came" i "Psychodelic licks"s prelamanjem Einsturzende Neubauten (albumi "Kollaps" i "Halber Mensch") i ranih Nick Cave And The Bad Seeds, Joy Division-sku "These words", Nine Inch Nail-ovsku "Nova techno", Psychic TV-ovsku "With you", te finu završnu "Guilty electric", dok od bržih uvodni naslov "f.O.F. (not one of them)" u stilu starih Throbbing Gristle i Cabaret Voltaire, zatim jednostavni electro-body "Supernova" s laganim noise prizvukom i hitoidnu ambijentalno-psihodeličnu "Rocketman" u stilu današnjih The Young Gods, dok "Punk" može zavarati jer se radi o nesrazmjernom punk/electro-bodyu poput laganijih 'žestica' Ministry i Big Black. Ponekad, sasvim nesvjesno zazvuče kao A Certain Ratio i Gang Of Four (posebno gitara), što je plus u njihovom vrlo skučenom glazbenom opusu.
Ipak, momci vole to što rade, a rade besprijekorno dobro i želim im najsvijetliju moguću budućnost u glazbenom pretincu gdje ima vrlo malo sličnih izvođača. Jedino mi je žao što prošlog proljeća 2006. nisam znao za njih, te sam propustio koncert u KSET-u gdje su nastupali sa Death Disco.
Na konto njihove mladosti može im se oprostiti što su na vlastitoj web stranici naveli ispod omota legendarnog albuma "Halber Mensch" Einsturzende Neubauten da je objavljen 1995. Nije djeco, to vam je bilo 1984. Imam taj originalni vinil i gledao sam ih 1985. u Zagrebu kada su ga promovirali sa brusilicama i gitarom naštimanom na jedan akord. Tek toliko, za informaciju...
S ovim bandom bi Tehac sasvim sigurno volio napraviti kolaboraciju. Uvjeren sam u to.

Naslovi: 1.f.O.F. (not one of them), 2.Hello Christine, 3.These Words, 4.Nova techno, 5.Supernova, 6.Many came, 7.Psychedelic lick, 8.Rocketman, 9.B.guilty electric, 10.Punk, 11.With you, 12.B.guilty

Ocijena (1-10): 8
Web: www.myspace.com/pkpfof KIM KI O - En Az Iki, En Fazla Sekiz - At Least Two, At Most Eight (2007, Slušaj najglasnije)

Kad sam dobio ovaj album prvo sam pomislio da su zagrebački Kimiko objavili album za Zdenu. Pogledam na omot i pomislih kak' je to baš u njihovom stilu alter-popa, a na poleđini piše 03.07/Istanbul. Uh, ti majke, pa oni su svirali u Istanbulu i snimili album uživo. Otvorih cd, a na unutarnjem omotu osam čudnih naslova od kojih sam nekolicinu shvatio kao nekakvu igru riječi - "gene oldu" (stari geni), "kapali, kapali, kapali", "adi dunya" (ajde Dunja)..., dok mi ostatak baš nije bio najbistriji. Onda pogledah malo bolje i shvatih da sam skroz u krivu. Pa to uopće nije Kimiko, nego neki skroz nepoznati sastav iz Turske, te su na omot stavili svoj e-mail: kimkiokimkiokimkio@gmail.com na koji im poslah poruku da me zanima njihova biografija. U trenutku kada sam pisao ovu recenziju nisam dobio nikakav odgovor i znam da bi moj dragi prijatelj Dragutin Matošević iz Tuzle (www.barikada.com) odmah izgubio bilo kakav interes da piše o njima. No, ja ne. Jer tko zna, možda ljudi uopće ne znaju engleski, možda nisu kod kuće, možda im je kompjuter ili server krepao, možda se uopće ne žele javiti tamo nekakvom bezveznjakoviću iz Hrvatske, a možda ja uopće nisam poslao e-mail na pravu adresu...
Kako god, ovdje je riječ o Turskom duet-bandu kojeg imate prilike upoznati i na nedavno objavljenom "12. bombardiranju New Yorka" (skladbe "Gezegenin adi dünya" i "Varlar, çoklar"), a čine ga Ekin Sanaç (synth, piano, ritam mašina, vokal, kazetofon) i Berna Gol (bas, ritam mašina, vokal i kazetofon), te su napravili vrlo fini moderni electro-indie/pop-rock album otpjevan na turskom jeziku. Začuditi će te se kada ga poslušate. Turski jezik je toliko fin, tečan i pjevan jezik da oni koji će ga površno slušati uopće neće primjetiti nikakvu razliku između nekog sličnog alter-pop sastava poput Sigur Ros koji pjevaju na tipičnom skandinavskom akcentu prelivenom u ambijentalna glazbena okružja.
Turska scena je prije svega strahovito bogata glazbena estrada, te po riječima samog Zdenka Franjića ima tisuće i tisuće izvođača koji izvode sve moguće muzičke obrasce. Shodno tome, ovo je drugi objavljeni album iz Turske na Slušaj najglasnije etiketi i sigurno će dospjeti na američke nezavisne top-ljestvice ako imamo na umu ovogodišnji uspjeh također njihovih zemljaka DDR (naravno, objavljeni na Slušaj najglasnije 2006.) koji su nekoliko mjeseci boravili u samom gornjem domu KZSU radio programa. Iskreno govoreći, nemam pojma o čemu govore tekstovi Kim Ki O, ali glazba i stil su toliko jednostavni i suvremeni da uopće nije bitno o kakvoj tematici je riječ. Težište glazbe je postavljeno na melodijskim bas linijama a'la Joy Division, jednostavnom taktu ritam mašine koja vrlo dobro zvuči i odličnim harmonijama sintesajzera, klavijatura i piana. Sve kompozicije su izrazito plesne i obiluju bogatim idejnim riješenjima u pogledu sirove produkcije i jednostavnih kompozitorskih zahvata. U glazbi se osjeti alter-pop naboj electro i indie-popa (rani Human League, Normal, OMD, Joy Division, mirniji Cabaret Voltaire, Bjork, The Notwist, Interpol na pop način, plesniji David Sylvian...), te je zvučno pakovanje ovog albuma sažeto u vrlo lijepim i kreativnim psycho melodijama koje pospješuje sjajan, nježan, sjetan i snen vokal pjevačice Berne Gol poput mirnog vokala Miki Berenyi iz Lush. Iznimno prijatan i nepretenciozan album kojeg obavezno morate imati i preslušati ako ste poklonik indie-popa! Eh, kad bi ovakvih albuma i izvođača bilo na našem području...
U međuvremenu su se i javili, te napisali kratku biografiju u kojoj stoji da postoje tek od 2006. kao duet sa synthom i bas gitarom i najveći im je uspjeh što ih je preko Interneta čuo švedski kantautor Jens Lekman, te da ih uspoređuju sa starim post-punk elektroničarima Normal. Uz to poslali su mi i sve tekstove prevedene na engleski jezik, te govore o dubokim individualnim preokupacijama na vrlo prozaičan i lirski bogati način. Nisam apsolutno ništa fulao u recenziji. Pored naslova kompozicija na turskom stoji i prijevod na engleskom.

Naslovi: 1.Gene oldu (It happened again), 2.Gezegenin ady dünya (The name of this planet is Earth), 3.Serbest kalp düşmesi (Free heart falling), 4.Kapaly kapaly kapaly (off off off), 5.Sen keyfine bakarken (While you are enjoying yourself), 6.Doğru (True), 7.Varlar, çoklar (They exist and are too many), 8.Ateşi kesiiiin (Cease this fire - prekid paljbe), 9. +Dead reckoning project/ Serbest kalp dubmesi

Ocijena (1-10): 9
e-mail: kimkiokimkiokimkio@gmail.com KODAGAIN - The Nowhere Land's Echoes (2007, Slušaj najglasnije)

O sjajnom glasu Saše Zorić - zlatnog Čombeta iz Knjaževca više neću govoriti. Dovoljno sam se napisao i nahvalio ga tokom ove godine na terapiji i barikadi. Ipak, za sve koji ga ne znaju, ponoviti ću da je najbolja kombinacija Bryan Ferrya, David Bowiea, Jarvisa i prirodnog, nepatetičnog David Sylviana.
Novi rad Kodagain opet donosi znamenitosti iz ne tako poznate bliske književnosti - izabrane tekstove Dorothy Parker (5 komada), Gwendolyn Brooks (1), Wande Jackson (3), Louise Stuart Costello (5), Lewis Carroll (1) i nezaobilaznog Edgar Allan Poe-a (2).
Sve skladbe (ukupno 18) su ponovno kratke i omeđene u vremenski pretinac od minutu do 3 minute, bez ikakvih refrena i ponavljanja, čime Kodagain pravi jedan posve novi odjeljak pop/hard-corea nepoznatog u okvirima svjetske globalne scene. I pri tome smatram da su Kodagain rodonačelnici jednog sasvim novog žanra u kojem je lišena bilo kakva aranžmanska konceptualnost zbog same osnovne poruke - izabranog teksta i vokala. (Imam dojam da bi Čombe i ovaj tekst mogao pretvoriti u melodiju!). Glazba je ponovno sjajni konglomerat alter-popa, britanskog, odnosno keltskog folka (nije country!) uz pripomoć gitare, basa, bubnjeva, udaraljki i naravno dvoglasja samog Čombeta. Fini i jasan unplugged rad na omiljene lirske teme. Netko će se debelo lupati po glavi što ovaj sastav nije stavio za predgrupu Bryan Ferrya u Zagrebu. Samo zbog razloga što ne prati i ne pozna stvarnu suštinu današnjeg ex-Yu rocka. Dajte ljudi već jednom shvatite, Kodagain su najbolji pop band u ex-Jugoslaviji koji pjeva na engleskom jeziku. To više ne trebam ponavljati. Ovo im je već četvrti recenzirani album ove godine na našoj web stranici (imaju ih još samo nisam htio pisati o tome) i sjajni su u tome što rade.
Samo mi nije jasna jedna stvar - pojavili su se na američkom KZSU programu, a koliko vidim, nitko od njihovih spisatelja nije napisao nikakvu recenziju. Hm, kaj se Amerikanci plaše napisati nešto o kvalitetnom vokalu i sjajnim pjesmama ili su ipak kako je Bryan Ferry 1975-6 izjavio da "Amerikanci nisu previše bistri"? Roxy Music, Gang Of Four, Japan, ABC, Echo And The Bunnymen i The Smiths, Amerikanci nisu mogli smisliti, Siouxsie And The Banshees su progutali tek 1991. kad im je vrijeme isteklo. Eh, to mi zbilja nije jasno. A danas imaju stotine izvođača koji upravo tako zvuče.
A Kodagain su sve to prošli i danas su debelo avangardan pop-band koji zna što radi. I radi glazbene pop-minijature 21. stoljeća. Njima treba dati nagradu za doprinos pop-glazbi. Oni su kraljevi popa! Ako nisu (za sad) komercijalnog, onda su onog undergorund karaktera. Ali jednom će doći vrijeme kada će se o njihovim albumima govoriti hvalospjevi i mnogobrojna publika će vapiti i tražiti njihove cd-ove, snimke i pikanterije o njihovom privatnom životu. A tad ćemo možda već svi mi biti mrtvi. Kodagain su otišli toliko daleko u svojem jednostavnom izrazu da ih već vidim na koncu 21. stoljeća, a i dalje.
Jesam li pretjerao? Poslušajte pomno, sve do sada izrečeno stavite na vagu... i onda donesite zaključke.
Biti će smiješno nakon 50-100 godina otkriti da je ovaj sjajan band iz Knjaževca svoje radove jedino podijelio svojim prijateljima, porodici, poznanicima i da je igrom slučaja dolutao do Zagreba gdje ga je otkrio Zdenko Franjić, a o njima pisao Horvi.

Naslovi: 1.A very short song (D.Parker), 2.The crazy woman (G.Brooks), 3.'7' (W.Jackson), 4.Autmn Valentine (D.Parker), 5.The red dress (D.Parker), 6.Mean, mean man (W.Jackson), 7.The small hours (D.Parker), 8.The new love (D.Parker), 9.We had a party (W.Jackson), 10.A dream (E.A.Poe), 11.Eldorado (E.A.Poe), 12.Oh had I never behold you (L.S.Caroll), 13.You were lovely (L.S.Costello), 14.Acrostic (L.Carroll), 15.She's not you (Doc Pomus - Jerry Leiber - Mike Stoller), 16.Your form was fair (L.S.Costello), 17.Since you will banish me (L.S.Costello), 18. Why look'd I on that fatal line (L.S.Costello)

Ocijena (1-10): 8
Web: www.veberveber.com/koda/index.htm PLASMA-ARC MACHINING - Plasma-arc Machining (2007, Slušaj najglasnije)

Prvi zvanični nosač zvuka ovog sastava iz Niša donosi pregršt alter-rock/electro uzbuđenja. Sastav je osnovan 2003. u Nišu, a svoj prvi d.i.y. materijal objavljuju 2005. pod nazivom "Suspension Of Disbelief". Članovi sastava su Dušan Stamenković (sampler, synth, beat disaster), Stefan Milojković (bubnjevi), Miike (bas), Miroslav Užarević (gitara, prateći vokal), Miloš Tasić (vokal, gitara, klavijature) i prave strasni konglomerat indie-rocka uz debeli utjecaj svega i svačega. Na svom web-site-u naveli su kao uzore At The Drive-In, Queens Of The Stone Ages, Radiohead, Nick Cave And The Bad Seeds, Bjork, R.E.M., Sonic Youth, Pixies, David Bowiea, Depeche Mode, Nine Inch Nails, P.J.Harvey... što se doslovce i osjeti u njihovom zvuku. Tekstovi su na engleskom jeziku, te su otprilike zvučno vrlo bliski sa celjskim sastavom Hard.Com. Plasma-Arc Machining kombiniraju podjednako i elektroniku (ritam mašine i synth) i klasične gitare (distorzije i akustika u naslovu "The reflection") čime dobivaju vještu smjesu suvremenog electro-body industrial tonaliteta s blagim psycho-eksperimental karakteristikama. Produkcija je odlična (svaka čast dotičnom Mladen Marjanoviću), te treba izdvojiti vrlo dobre naslove - sjajan uvodni electro-industrial instrumental "DJDJ3", najbržu "Dance the devil dead", "Johnny goes to war" (vrlo blisko ranim Tuxedomoon), fantastičnu obradu Nick Cavea "The mercy seat", vrlo finu ambijentalnu "Coming home" s laganim post-rock uvodom i teškim, tromim ritmovima, te posljednji gotovo techno-industrial komad "The plasma screen of Altamira" sa elektronskim 'robotic' vokalom. Pjevač je također na zavidnoj glasovnoj razini, te čitava atmosfera albuma po ničemu ne zaostaje od recentnih vrlo sličnih predstavnika elektronskog rocka kakvog su primjerice u devedesetim isporučivali Primal Scream, a danas ga rade primjerice The Young Gods.
Bravo! Pun pogodak!

Naslovi: 1.DJDJ3, 2.Dance the devil dead, 3.The reflection, 4.Plasma-arc machining, 5.Johnny goes to war, 6.The Mercy Seat (Nick Cave), 7.Coming home, 8.The plasma screen of Altamira

Ocijena (1-10): 8
Web: www.myspace.com/plasmaarcmachining
E-mail: plasmacollapse@yahoo.com SCH - Live in Zagreb 24.6.1990. (2007, Slušaj najglasnije)

Kultni sarajevski sastav nakon podužeg vremena objavio je svoj nosač zvuka, a riječ je o zapisu s koncerta održanog 24.6.1990. u zagrebačkoj Galeriji Studentskog centra. Tom prilikom sastav su činili Erak Petar (bas), Rida Attarashani (bubnjevi), Sveto Ignjatović (synth, noises) i Teno (gitara i vokali). U ovoj fazi rada SCH su bili striktno orijentirani na sirovi alternativni post-punk zvuk s naglašenim noise i industrial fragmentima uz teški i opako tromi kotrljajući ritam. Domaća scena tada je obilovala sa vrlo sličnim rock izvođačima (Sexa i Brujači mi prvi padaju u sjećanje) koji su shodno tome utjecali na poplavu novog underground zvuka, te su se počeli rađati bandovi poput Šumski, Ha-Det-Bra, Achtung Dichtung, Neurotische Keruzo...
Onome tko nikada nije slušao SCH teško će iz ovih mojih redaka shvatiti o kakvom sjajnom sastavu i o kakvoj glazbi je riječ. Prvenstveno se radi o ekspresivnoj, teškoj i vrlo provokativnoj originalnoj post-punk/ eksperimental/ industrial glazbi koja u sebi sadrži mnoštvo elemenata tadašnjih (i nekadašnjih) alternativnih ikona - od Throbbing Gristle, Laibach, The Birthday Party do Einsturzende Neubauten, Test Department i gitarskih noise tretmana poput Butthole Surfers, Sonic Youth, Scratch Acid, Gang Of Four... Njihova glavna osobina su dugački repetativni bubnjarski ritmovi poput koračnice podebljani gitarskom distorzijom praktički jednog te istog hipnotičkog akorda uz dodatak raznih efekata proizvedenih na synthu, a nešto od toga otprilike danas ostvaruju Viva Glorio u jednom sasvim drukčijem i daleko plesnijem indie-rock okružju. Vokalno, Teno je vrlo originalnog jednostavnog izraza i postoje mnoge sličnosti sa bivšim pjevačem Krankenhausa - Lažnim.
Tekstovi su u ono vrijeme bili krajnje provokativni, politički obojeni i angažirani u svim segmentima, te su govorili o vojski, špijunima, komunistima, partiji i raznim socio-političkim sferama na vrlo sofisticiran način. Dvije skladbe su otpjevane na engleskom, a tri na hrvatskom (bošnjačkom) jeziku.
Sjajan dokumentaran zapis iznimno hrabrog i provokativnog sastava koji je govorio o stvarima za koje se nekad streljalo ili robijalo na Golom Otoku.

Naslovi: 1.Kad se svrši sve, 2.The day when I was born, 3.Ne dozvoli da zaboravim, 4.Master, 5.Partija naša

Ocijena (1-10): 9
Web: www.sch.ba
E-mail: info@sch.ba ŠKOLJKE - Camicie Nere (2007, Slušaj najglasnije)

Nakon odličnog ovogodišnjeg albuma uživo "Cento In Bocca" snimljenog u Rijeci u klubu Booka očekivalo se pravo studijsko izdanje koje će slijediti njihov rock/hard 'neandertal' uživo. Međutim, ovdje se Školjke prikazuju u jednom sasvim novom i do sada nepoznatom obliku. Album sadrži čak 22 skladbe od kojih je 8 vrlo kratkih skit-intermezza (od pola minute do minutu i pol), dok su dva naslova uzeti sa snimaka uživo ("Majmun Stipe", "Mala Floramye 1943") koji po običaju tehnički ne zadovoljavaju nekakav standardni kriterij albuma. Izuzev ove dvije skladbe, rock naboj kojeg pružaju uživo na ovom radu je gotovo izostao, a glavnina materijala su kompozicije napravljene pomoću kompjuterskih programa u obliku elektronskih trip-hop ("Rođače, luđače", "Moj glavić" koji zvuči kao da su ga napravili Vatrogasci na istrijanskom), techno i industrial sintagmi ("Monstrum s Mlake", "Sotona", "Očevoj ženi (mojoj maćehi)", "Zmija") uz vrlo lošu lo-fi produkciju kao da je snimano na običan kasetofon. Album obiluje s mnogo namjernih grešaka (vokalno i ritmičko ispadanje u sarkastičnoj obradi "Košulje plave" Novih fosila pod nazivom "Camicia nera" koja je snimljena iz prve). Uloga standardnog akustičnog bubnjarskog seta je potpuno nestala, gitare su i dalje prisutne, a vokali su zabačeni u debelu pozadinu tako da se većina tekstova vrlo teško razaznaje. Neke kompozicije su posve nezavršene i grubo odrezane bez ikakvog fade-outa ili imalo finiša produkcijske završnice i sva očekivanja o sjajnom albumu Školjki su se pokazala potpuno pogrešnima.
Ovako tehnički loš snimljen album već dugo vremena nije rođen na domaćoj underground sceni i prije bi se moglo govoriti o demo-materijalu nego li o klasičnom albumu.
No, ono što nikako ne mogu shvatiti je posljednjih 5 kompozicija označenih kao "Ku klux klan gratis" koje su originalni country-western naslovi od tko zna kojih autora koji govore o poznatoj američkoj anti-nigger organizaciji. Čemu to na albumu?

Naslovi: 1.Odljev mozgova, 2.Pivo, 3.Krokodil, 4.Rođače luđače, 5.Dobila sam, dobila sam..., 6.Monstrum s Mlake, 7.Šolta, 8.Balada iz predgrađa, 9.Camicia Nera, 10.Majmun Stipe, 11.Sotona, 12.Mala Floramye 1943., 13.Moj glavić, 14.Očevoj ženi (mojoj maćehi), 15.Zmija, 16.Te deum, 17.Moj grob, 18.-22. Ku klux klan gratis 01-05

Ocijena (1-10): 2
Web: www.skoljke.com

horvi // 15/10/2007

> vidi sve fotke // see all photos