Za nastupajuće jesenske dane Zdenko je pripremio 10 novih albuma. Svi su sjajni i posebni, a izdvojio bih nevjerojatne domaće Melt Banana, ex-Mamojebce pod nazivom Trio 3 i nezaslužene marginalce Radost. Možda "radost oslobađanja" tek sad počinje.... ACTON - 1967 (2007, Slušaj najglasnije)

Ovo je već, čini mi se peti ili šesti album Actona iz Celja kojeg je u zadnjih mjesec-dva objavio Zdenko Franjić, odnosno Slušaj najglasnije. Da se malo našalim, Acton je nedavno na VipInMusic Festu rekao samom Zdenku da će otvoriti u Sloveniji etiketu koja će se zvati "slušaj što tiše", na što mu je Zdenko odvratio "slušaj najtiše". Iz čiste zajebancije... (ha-ha-ha!)
Album je pregled Actonovih radova iz '90-tih, te ga predstavlja u raznolikim oblicima rocka, bluesa i popa otpjevanog na slovenskom jeziku, te ima 11 vrlo dorečenih komercijalnih rock kompozicija koje su ovjekovječene s Actonovim sjajnim vokalom, odličnim dionicama fretless basa i finim, produhovljenim gotovo romantičnim tekstovima.
Posebnu draž daje posljednja kompozicija "Moja zgodba" koja zvuči kao stara ostavština new-romantics ere s primjesom ranih Depeche Mode i New Order zvukova. Šteta što je stvar prekratka (samo 2.28), no to mogu nadomjestiti odlične kompozicije "Na robu ognjenika" (latino-dance/pop) sa sjajnom akustično-gitarističkom solažom, zatim balada "Ne zameri" i fina plesna ljubavna "Julka". Poklonici hard-rocka svoj zvuk će pronaći u naslovu "Tvoja volja" (mješavina Deep Purple i Whitesnake zvuka klavijatura koje je odsvirao Sascha Lojen). Pri tome se nikako ne treba izgubiti iz vida genijalan zvuk fretless basa kojeg je nekad u '70, '80 i '90-tim imao Mick Karn (ex-Japan). Glazba koju je Acton ovdje prikazao je vrlo jednostavna, istovremeno i vrlo kompleksna u nekim područjima jer se radi o pravom zbiru vrlo jednostavnih i pjevnih "komercijalnih" skladbi koje u sebi sadrže pravo bogatstvo tekstualne, vokalne, glazbene i virtuozne interpretacije. Pretposljednja skladba "Ljubezen" je pravo oličenje Actona u pogledu fretless basa i tekstualne interpretacije.
Acton radi sjajne albume, komercijalno i medijski veoma prihvatljive, čak i vrlo "mekane" za rock-domaćice s čime će tukaj na Hrvaški napraviti pravi medijski proboj. Uostalom, već ga je napravio sa dosadašnjim izdanjima za Slušaj najglasnije

Naslovi: 1. Na robu ognjenika, 2. Ona ni dama, 3. Oranžna abstinenca, 4. Gazda vamp, 5. Divji prašiči, 6. Ne zameri, 7. Trgaj me, 8. Julka, 9. Tvoja volja, 10. Ljubezen, 11. Moja zgodba

Ocijena (1-10): 8 ACTON - Garsonjera šansonjera / Vikingvin - autor i pjevač (2007, Slušaj najglasnije)

Jedan od najboljih albuma ovog vrsnog slovenskog kantautora objavljen je na najznačajinoj cro-indie etiketi, te se s pravom može smatrati jednim od najboljih albuma u kolekciji Slušaj najglasnije koja ima naslove i na slovenskom jeziku. Sjajni naslovi "Predolga pravljica" i "Strt" će i najvećeg neobožavatelja bluesa potjerati u razmišljanje (kao i cijelokupni literarno glazbeni opus), a posljednja solo dionica u "Vidim sončni žarek ki umira" je jedan od zadnjih sentimetalnih rock komada koji su ikad napravljeni na teritoriju ex-Yu.
Sve pjesme su odlično odsvirane, odpjevane i snimljene sa ljubavno/patetičnio rockerskim elementom da su jednostavno sve ono što je Bare s Majkama radio u oprilike isto vrijeme (1989-1995).
Sad je vrijeme da se kritičari izjasne...
Naslovi: 1. Človek brez naslova, 2. Najdi v meni, 3. Vzhajajoča moč, 4. Daj mi le pogled, 5. Še vedno isti, 6. Predolga pravljica, 7. Strt, 8. Vidim sončni žarek ki umira (ispričavam se autoru jer sam prije mjesec-dva napravio omašku)

Ocijena (1-10): 8 EUNA 3000 - Budim se (2007, Slušaj najglasnije)

Ovo je album Edvard Halasa iz Subotice kojeg ste imali prilike upoznati u jednom od ovogodišnjih paketa recenzija Slušaj najglasnije prilikom albuma "Nestajući obrisi u vodi" potpisanog kao Balans.
Album kojeg otvara zvuk sirene snimljen s prozora Edvardove sobe na vrlo lošem mikrofonu doslovce treba promatrati kao "budnicu" jer se radi o akustičnom radu u kojem je težište i akcent stavljen na fine gitarske ritmike i snen vokal Ane Patarčić koja pjeva o izgubljenim iluzijama, nadama i mračnijem sentimentalnom raspoloženju "uzetom i pomalo prepravljenom" od Čedomila Veljačića iz knjige "Od Nepala do Cejlona" (1981, Osvit, Subotica). Tekstovi su zaneseni i romantični, na momente "dark" obojeni, a poseban ugođaj odavaju akustične indie pjesme pune melankolične minimalističke monotonije "I sada kada je sve gotovo", "Živim među pticama" i "Čovek ubica" koje zvuče kao da su iz vremena This Mortal Coil. Edvard je na "pop" skladbama pribjegao uzajamnoj spregi ritmičke i fingerpicking stilizacije (s trzalicom), tako da je glazbeni dio albuma premda uskog akustično gitarističkog stila obogaćen vrlo dobrim melodijskim atmosferama. U tom pogledu najbolji komad je "Instrumental Ane i mene" koji je dobar glazbeni dio fuzije new-agea i ambijentalne glazbe.
Jedina je šteta što je album vrlo loše snimljen, pa se neki dijelovi tekstova ne mogu najjasnije razaznati, no u cijelini, ideja je odlična i svakako je treba podržati.
Pjesme koje treba posebno izdvojiti su elegična balada "Još jedna nova noć puna svojih novih trenutaka", sjajni biser "Kiša sa pratećim vokalima" i unplugged easy varijanta be-bop r'n'r-a "Pi da di da da". Vokal Ane je vrlo visok, te zbog toga može ponekad zazvučati dosta patetičan, ali stvar je u tome da ova djevojka itekako zna dobro pjevati i koristiti se svojim glasom.
Album pun emocija, čežnje i strasti, te raznolikih glazbenih ideja.
Adresa: edvard33000@yahoo.com Web: www.myspace.com/balansponovo
Naslovi: 1. Sirene jebene, 2. I sada kada je sve gotovo, 3. Živim među pticama, 4. Budim se noću, 5. Hridina lješinara, 6. Još jedna noć puna svojih novih trenutaka, 7. Čovek ubica, 8. Kosovka djevojka, 9. Sutra, 10. Instrumental Ane i mene, 11. Pi da di da da, 12. U tropskoj šumi, 13. Savršenstvo, 14. Sunce ljubavi

Ocijena (1-10): 6 (zbog lošeg snimka) F.A.P. - F.a.p. (2007, Slušaj najglasnije)

Radi se o tročlanom rock sastavu za kojeg nije navedeno odakle dolazi, te je na ovom albumu objavio 10 pjesama snimljenih na nepoznatoj lokaciji. Po akcentu, imenu jednog od članova i odbrojavanjima (umjesto jen', dva, tri je upotrebljen egy, ketto, harom), zaključuje se da sastav stiže iz Madžarskog dijela Vojvodine. Svirka i glazba na albumu su potpuni alternativni rock koji prožima mnoge povijesne tekovine - od new wavea, post-punka, ska, funk rocka, dance rocka, nezaobilazne alternative (primjerice Butthole Surfers), hc-a (poput Minuteman, Firehose i Mamojebac), a gitarist i pjevač Mile Raušo ima i mnoge očigledne jazz-rock utjecaje. Snimak albuma je odličan, a ono što posebno plijeni pažnju su sofisticirani tekstovi, te snažan vokal koji umnogome podsjeća na pokojnog Milana Mladenovića (EKV). Glazbeno, F.A.P. su vrlo snažan i ortodoksan sastav koji manipulira vrlo spretno i vješto s kurentnim trendovima (ethno, world-music, techno), te je posebno naglasiti sjajnu obradu Kraftwerk hita "Pocket calculator" koji je u njihovom slučaju nazvan "Calculator", te je izveden na alter-rock način uz dobrane promjene teksta.
Album je sjajan i istinski preporučljiv za sve ljubitelje pravog alternativnog rocka od Pop Group i Pere Ubu do Pixies i novijih svjetskih trendova poput Hot Hot Heat ili Franz Ferdinand kada bi ova dva navedena bili posve otkačeni.
Sjajno i hvale vrijedno djelo!
Članovi: Alexa Otašević (bubanj), Edvard Halas (bas), Mile Raušo (vokal i gitara)
Adresa: edvard33000@yahoo.com
Naslovi: 1. Yu, 2. Malena, 3. Dos, 4. Podzemlje, 5. U boj, 6. Svega dosta (Taboo), 7. Pilanje, 8. Opijum, 9. Calculator, 10. Untitled

Ocijena (1-10): 9 FEDERICO BARABINO & KENJI SIRATORI - Hallucination Cell (2007, Slušaj najglasnije)

Federico Barabino nam je znan s albuma "Continuo" kojeg je zajedno sa svojim argentinskim kolegom Sergio Merceom snimio još 2004., a objavio ga je Slušaj najglasnije 2006.
Svoj novi projekt Barabino je snimio s japanskim prijateljem Kenji Siratorijem na način da je Kenji na kompoziciji "XVI aveces cuando hablo muero sonando (short pieces)" dodao svoje tekstove na japanskom jeziku.
Barabino se prije svega ovdje prikazuje kao avangardni gitarist koji svira električnu gitaru bez efekata (vrlo slično Vlatku Klariću na albumu "Samostvaranje"), te je ovaj album osmislio kao potpuno ekspresivni izdanak neobične i na trenutke vrlo bizarne, ali istovremeno i slow-deep interpretacije. Uvodna i najduža "Expresiones I" je instrumentalni komad, kao i završna "XVII expresiones II", te u njima ima onoga što bi laici nazvali "bezvezno mrtvačko drkanje gitare". Međutim, tonovi koje spušta i svira Barabino su vrlo promišljene nakupine art-ekspresija iz mnogih oblasti glazbe (od elektro-akustike, avangarde, moderne klasike, jazza, do neizostavne ambijentalne glazbe) pri čemu veliku ulogu igra značaj tišine. Druga po redu "XVI aveces cuando hablo muero sonando (short pieces)" s Kenjijevim vokalom je rascijepljena na 15 kratkih stavaka koji se kreću u vremenu od pola do 2 i pol minute. Budući da ništa od japanskog jezika apsolutno ne razumijem i nemam pojma o čemu Kenji govori, mogu samo reći o svirci koja prelama obaveznu tišinu s mnogim kratkim gitarskim egzibicijama i skitovima koji cijelom djelu pridodaju šarm čudne, ekspresivne, mistične i avangardne cjeline.

Naslovi: 1. Expresiones I, 2. XVI aveces cuando hablo muero sonando (short pieces), 3. XVII expresiones II

Ocijena (1-10): hm? Between 5 and 9 HARI KRVNIK OD ILINCHICE - Hari krvnik od Ilinchice (2007, Slušaj najglasnije)

O sjajnom tuzlanskom dvojcu Machina ne treba posebno govoriti. Zasigurno se sjećate prošlogodišnjeg EP-a "Epos o Marini" (po mom skromnom mišljenju najbolji tuzemni singl 2007.), te vam je poznato da oni već godinama žive u Lepzigu.
Ovo je njihov projekat koji je snimljen još u prvoj polovici 90-tih godina u vrijeme kada su živjeli u Tuzli, te je kao snimak vrlo loš budući da je zapisan, kako mi se čini na običnu kazetu.
No, ovdje se sasvim lako može uočiti odakle su sakupili ideje za ubilački masakr EP-ija "Epos o Marini". Album zvuči kao underground verzija Vatrogasaca u nešto ležernijoj varijanti, pa je tako na red došao i cover Stinga "Englishman in New York" u otkačenoj "Moj konj Stevan, nož, vrag i ja (uživo u Gajevom vrtu '94)". Odlično i posve otkačeno je posljednjih pet kompozicija koje su snimljene uživo na tri različite lokacije, no ovdje ne trebate tražiti ništa osim crne humoreske, pijanih sprdačina i šašavih tekstova. Preporučljivo samo za kolekcionare.
Web: www.myspace.com/harikrvnikodilinchice
Naslovi: 1. Baba's corpse, 2. Ne brini se!, 3. Ja nanosim bol, 4. Bad story about good Rizo, 5. Gdje su partizani, 6. Koralna šuma, 7. Nož za bostan, 8. Ja te volim 9. Moj konj Stevan, nož, vrag i ja (uživo u Gajevom vrtu '94), 10. Kralj (uživo na Majevičkoj visoravni '95), 11. 4 palme (uživo na Majevičkoj visoravni '95), 12 Puška (uživo na Majevičkoj visoravni '95), 13. Don't go out in the rain (live in Kakanj '96)

Ocijena (1-10): 5 PUZOD - Imenice su glagoli (2007, Slušaj najglasnije)

Još jedan novi projekat-frakcija PT-a (gitara, vokal) i Peđe (gitara, bas) iz Goribora, te njihovog prijatelja Gogera (bongos, sintesajzer i bubnjevi) koji su za ovu priliku pozvali Jelu (zvečka i metalofon) i Elud (bas). Njih petoro je snimilo još 2005. ovaj materijal u trajanju od 30 minuta koji se svodi na akustični (naslovi "Edvard Furling" i "Limeni cvet") i rockerski blues ("Beton i svici", "Od svega me sačuvala majka") s određenim pomacima ka etno-folk/rocku (pjesma "Stepski vuk"). Fino i lijepo garažno lo-fi izdanje polovine Goribora koje će možda s vremenom kada dotični sastav dogura do statusa velikog imena biti pravo otkriće da se paralelno radilo i nešto daleko iskonskije. Nije bolje od Goribora zbog lošeg i neproduciranog zvuka, ali je dosta drugačije i priziva duh '60 i '70-tih godina kada se čvrsto vjerovalo da rock i blues mogu promijeniti svijet. Svirka je odlična, minimalistička, te oduševljavaju PT-ijeve i Peđine gitarske improvizacije u posljednje dvije kompozicije "Od svega me sačuvala majka" i obradi "Rokajte u slobodnom svetu" ("Rockin' in the free world") Neil Younga.
Naslovi: 1. Edvard Furlong, 2. Limeni cvet, 3. Stepski vuk, 4. Beton i svici, 5. Od svega me sačuvala majka, 6. Rokajte u slobodnom svetu (Neil Young)

Ocijena (1-10): 7 RADOST - Radost oslobađa (2007, Slušaj najglasnije)

Ovaj hrvatski rock sastav iz Zagreba prvi i jedini put gledao sam u Močvari 18.III 2007. na poprilično zbunjenoj večeri Srpskih umetnika pri čemu uopće nisam shvatio njihov "kućni, sam za sebe" performance. Tom prilikom su mi izgledali smušeno i "šugavo", posve nepripremljeni, te nedorečeni, neoriginalni i dosadni. Međutim, ovaj album opovrgava moje tvrdnje jer se radi o vrlo dobrom studijskom materijalu prema kome se može zaključiti da su Radost daleko bolji u studiju nego li uživo. Pjesme su im veoma radiofonične, studijski solidno producirane, a u pogledu komponiranja i aranžmana vrlo dobre, te su otprilike na pragu prvih radova Azre i naprasitih Ripperovih (PCVC) dosjetki. Tekstovi su idealni, upravo za poklonike Štulićeve pjesmarice s mnogo produhovljenog i proživljenog inteligentnog, knjiški i kultorološki prožvakanog bunta na kome je zaspao Daniel Biffel (Pun kufer). Glazba je također vrlo dobra i prožima retro utjecaje blues, pub i hard-rocka, alternative, new-wavea, reggaea, kabareta, pop-jazza, soula, pop-rocka, te je odlično aranžirana. Posebnu draž Radost ima u vokalu ljepuškastog Braleta čiji je glas toliko patetičan (poput Jurice Pađena!) da mu se sve što izgovori i otpjeva mora vjerovati. Album ima i vrlo ortodoksnih i originalnih kompozicija poput "Razgovarajmo o tome (S.Beckett)", "Sjećaš me se" (instrumental koji podsjeća na "Mind riot" Soundgarden), "Crveno", "Triton po Samuilu (S.Beckett)", te nekoliko potencijalnih hitova "Gdje je vrijeme nestalo (R.Davies)", "Svi su mrtvi", "Mikroskop", "Šešir", "Leptirica" i "Sve ono što znam o sebi" koja je pritajena i posve lucidna obrada Arsen Dedića.
Kao gosti na albumu su sudjelovali novi srpski umetnici - genijalni Tobić Tobić i Alina (glasovi), te Srđan Činč (violina) koje možete pronaći upravo u katalogu Slušaj najglasnije.
Ispričavam se bandu Radost koji mi nisu ostavili nikakav utisak na onom koncertu u Močvari, ali ovaj album je odličan! Štoviše, album je sjajan retro prikaz vremena koje više ne postoji. Itekako će biti zanimljivo pogledati kuda će Radost krenuti s narednim radovima. Imaju velikog potencijala da probiju komercijalne barijere. Jači su od Parnog valjka, Prljavog kazališta, Gibbonija..., a negdje su u vodama koje okružuje Azru, Pipse i Balaševića. "Radost oslobađa" je možda nagovještaj jednog velikog rock-banda?
Naslovi: 1. Gdje je vrijeme nestalo (R.Davies), 2. Razgovarajmo o tome (S.Beckett), 3. Svi su mrtvi, 4. Gospodar prosjeka, 5. Sreća, 6. Sjećaš me se, 7. Mikroskop, 8. Crveno, 9. Šešir, 10. Hvala hvala hvala, 11. Triton po Samuilu (S.Beckett), 12. Leptirica, 13. Matematika (D.Kojić), 14. Kazaljke, 15. Sve ono što znam o sebi (J.Hendrix-A.Dedić)

Ocijena (1-10): 9 TRIO TRI - Trio Tri (2007, Slušaj najglasnije)

Prije 15-14-13-12 godina znao sam jedan odličan sastav koji se zvao Mamojebac. Bila su to tri momka sa Krka (iz Njivica) koja namjerno nisu htjela dati svoja imena u medije zato jer su u to vrijeme bili na sjemeništu. Sticajem okolnosti, uspjeli su objaviti sjajan, ali neprimjećen album-kazetu "Ko je ovdje kome guzica?", te su imali nenadmašne koncerte s obiljem inovativnih performance ideja koje priznajem i dan-danas imam u glavi (poput "Miš", "Pjesma neobičnog položaja" ili "Misaona").
Danas, nemam pojma gdje su ti ljudi, ali ovaj Trio 3 (ili Trio Tri, te istodobno na ćirilici), potpuno djeluje kao nekadašnji Mamojebac. Sve je identično, otkačeno, inovantno, brutalno i istovremeno art orijentirano.
Ovdje se radi o kratkih, čak 37 kompozicija u trajanju od nekoliko sekundi do maximum 4 minute. Sve je perfektno odsvirano, kombinirano u mnogim tehnikama (h/c, punk, jazz, pop, hip-hop, experimental, noise, rock...) i na najbolji mogući način nastavlja tradiciju fenomenalnih Mamojebaca. Ako su to Mamojebci (što mi niti sam Zdenko nije mogao potvrditi), onda su se strašno ubrzali i otišli u totalni kaos u kome vlada red. A ako nisu, onda svaka čast ovim momcima koji potpuno slijede sjajni nastavak ovih Krčana.
Za informaciju, na albumu osim bubnjeva i bas gitare, nalaze se i zvukovi trube i saksofona (Mamojebci su nekad koristili melodiku), tekstovi su na hrvatskom i iskrivljeno namjerno na engleskom jeziku, no svirka je genijalna. U međuvremenu saznajem da je band iz Pule i da netko od članova crta stripove za Franci Blaškovića.
A kad se samo sjetim da sam 1993. i 1994. s Defom radio koncert Mamojebaca u Podravcu (Virje) i u Domu željezničara (Koprivnica), te da nam je Mamojebce preporučio kao prave alternativne snage Marko Brecelj, sličnost s ovim sastavom je više nego očigledna.
Ako nitko od Mamojebaca nema prste u Trio Tri, onda počinjem piti samo sokove. Prestajem s pivom.
Na omotu nema nikakvog kontakta, što me ponovno navodi na to da je ipak netko od Mamojebaca u igri i da služi svetu misu, predaje vjeronauk, odrađuje krštenja, vjenčanja i sprovode godinama negdje u nekoj župi, te da mu je ovo pravi ispušni ventil.
Ovo je nenadmašan album, zakon h/c-a, brutalnosti, otkačenosti, no vrijedi spomenuti da je sva brutalnost u samom izrazu, snimku i svirci, no nikako u svjetonazoru. Trio Tri se šegače poput svećenika koji cijeli život sluša tuđe grijehove na ispovijedi i negdje "mora puknuti". Imati sve grijehove svojeg stada nije mala stvar. A kompozitor ovih pjesama ih je znao oblikovati u pravi okvir. Nije ostao griješan niti Bogu, niti narodu, a niti sebi. Ovo nije perverzan album, da se razumijemo, ovo je čisti i pravi underground sa smislom, karakterom, zaleđem i podnebljem. Sjajno!!!
Usput, za one rijetke koji znaju album John Zorna "Neon Garden", ovo je nešto vrlo slično. Stoga, ovo je umjetničko djelo. I ove umjetnike zaista treba razumijeti.
Imam dojam da će ovi Trio Tri daleko, daleko dogurati na američkoj nezavisnoj top ljestvici KZSU radio programa. Možda ćemo ih kroz nekoliko godina doživjeti kao pravi alternativni fokus-domet hrvatske alternativne rock glazbe.

Naslovi: 1. Evo ga, nema ga, 2. Accordable scordata, 3. Aston Martin, 4. Daj mi bre cure, 5. Dekonstruktifh, 6. Gospodja bres zivatja, 7. Gou uer, 8. Jazzve, 9. Jurim soma, 10. Kakko, 11. Karaon kaval, 12.Kop stop, 13. Kopo, 14. Kratka skoro krotka, 15.KUD kojimilimoji, 16.Malo para, a, 17. Militamini, 18.Na prodaj ulice, 19.Neodlučna, 20. Nevrocvrčak, 21.Nike patike, 22.O luci, 23.Oće i meni to pivo, 24.Pet netje da puk, 25.Popkornn, 26.Posranje, 27.Saturdaj najt ivning, 28.Shta ye uovo, 28. Skoro oro, 30. Somajuri i, 31.Thank Yu, 32.Traktor, 33.Tromba dura, 34.Uinaueoleo tubi, 35.Uona siu, 36.You are fajv

Ocijena (1-10): 10!!! TRIO TRI - Za televizore (2007, Slušaj najglasnije)

Na potpuno nečitkom back-coveru ovog albuma ništa se ne može pročitati, što me opet dovodi u sumnju da su u pitanju Mamojebci. Ovo je sjajan instrumentalni album gdje Trio 3 izvodi duboki kraut-rock začinjen s obiljem undergrounda, psihodelije i sjajne svirke. Album ima (samo) 11 kompozicija koje su kao i "Trio Tri" izgleda snimljene u "prvom šusu", no svirka je toliko dobra i koncizna (pogotovo gitara i bas) da se sam pitam ne crpe li ovi neidentificirani rockeri (a da li su uopće rockeri?) snagu direktno od same suštine ljudskog postojanja na Zemlji. Boga neću spominjati, no ovo je nešto nevjerojatno... Druga kompozicija "Il gato, il topo el elefante ballerino" uz pratnju ritam mašine je jedan od najbolje ikad napravljenih instrumentala u povijesti jazz-rocka! Fakat nisam čuo bolji! (oprosti Joe Zavinul & Weather Report, Miles Davies i John Coltrane, ali ovako se radi sa srcem i dušom...)
Na albumu Trio Tri kombiniraju dvije osnovne mogućnosti - jazz improvizacije i slobodu korištenja ograničene ritam mašine, no to rade nevjerojatno, u minimalističkom smislu (naravno da su slušali Joy Division, pretpostavljam), ali napravili su strašan, strašan i odličan album. Odmah ih preporučam s ovim repertoarom za predgupu David Sylviana, ali samo s ovim albumom.
"L'elefante stanco" je peti komad gdje se uz ritam mašinu nameće sjajna svirka bas gitare i znam da će mnogi budući fanovi rado tražiti ovu skladbu.
Općenito, Trio Tri su posve prožvakali znanje rocka (uopće ga nema u njihovom izrazu), te glazbu usmjeravaju prema sasvim vlastitom pogledu prema cijelokupnoj r'n'r kulturi koja je u posljednjih 20-tak (a i više godina) doslovce otišla k vragu.
Ovo je ak' me se pita jedan od najboljih albuma u cijeloj povijesti glazbe.
Možda suviše pretenciozno, no ne mogu se sukobiti sa vrsnim sviračkim umjećem i neandertalom koji je ovdje zabilježen. Ovak niti najsmijelije Melt Banana, najeksperimentalnije Can pa ni Sonic Youth kompozicije (u jednoj od predzadnjih "Tuurbduck") nikad nisu zvučale. Zdanji dio albuma je totalna sloboda, ekspresija i umjetnost koju samo može stvoriti netko tko je srcem i dušom u r'n'r-u i proživio ga je kroz sve moguće stadije. Ovo sigurno nije radio netko tko ima 20 godina, to je jasno.
Trio Tri su fenomen. Lo-fi, nazvati će producenti. Ali sjajno, sjajno, sjajno. Tko god da jeste, svaka vam čast. Fenomenalni ste!

Naslovi: 1. Perilcollo, 2. Il gato, il topo el elefante ballerino, 3. Dolazi, prolazi, odlazi, 4. Traphunt, 5. L'elefante stanco, 6. Disturbis, 7. Kurbo folk, 8. Urbopok, 9. Tuurbduck, 10. Urbo oak, 11. Sammbayoga

Ocijena (1-10): 10!!!

horvi // 25/09/2007

> vidi sve fotke // see all photos