Sveta Šuma američkog filma ima naviku rađenja "duplića". "Duplići", po mojoj nekoj sada sročenoj definiciji, su filmovi koji se pojavljuju u otprilike isto vrijeme ili s malim vremenskim razmakom (ali su načelno rađeni paralelno), koji se dešavaju u otprilike istom vremenskom razdoblju i koji se bave otprilike sličnom temom. Razloga za "dupliće" je više, od mode (nešto je sada in pa je logično da više autora želi snimiti film na tu temu), preko onoga što se inovatorima i marketinškim stručnjacima i dizajnerima često zna desiti (a to je da dvoje različitih ljudi, na drugim krajevima svijeta, nekako dođu do istog rješenja problema potpuno odvojeni jedan od drugoga), do iskrene i opravdane umjetničke želje da se baš svojim djelom kaže nešto o toj temi, unatoč znanju da netko drugi već radi na tome. Jasno je da dva različita redatelja mogu snimiti potpuno različite filmove na isti scenarij, pa kako onda ne bi na slične scenarije.

Sličnu stvar nalazimo u glazbi. Puno više eksponiraniju naravno, jer je u prosjeku (puno) manja lova potrebna da se napravi album nego što je to potrebno za dugometražni film. Znate to i sami, dok neki stil postane popularan i eto ti klonova tog benda dok si rekao keks. Sjetimo se samo božemioprosti najezde boy bendova, koji su pokušali i na našim prostorima.

"The Prestige" i "The Illusionist" su školski primjer duplića - pojavili su se iste godine, sa sličnom temom (iako jedan govori o rivalstvu, a drugi o ljubavi, znate što mislim). Mađioničari na velikom holivudskom platnu nisu bili prisutni jedno duže vrijeme, s time da svijet ne bi ništa izgubio da se jedan od ovih naslova nije uopće pojavio. Dapače.

Za razliku od inteligentnog i zanimljivog "Prestiža", film kojeg danas predstavljamo spada u, rekli bismo onako zdravo seljački, "O Bog te mazo koji je ovo vrag?!" kategoriju. Ukratko: Beč početkom prošlog stoljeća. Edward Norton je iluzionist, čak jako dobar. Nakon što je vidio svijeta, vraća se u svoju domaju gdje nailazi na svoju davnu, nikad prežaljenu ljubav iz djetinjstva (Jessica Biel). No, ona je zaručena za Princa, wanna be budućeg Cara (Rufus Sewell), koji pak šalje svog policajca (Paul Giamatti) da pronjuška prvospomenutog...

Edward Norton, meni inače jako dragi glumac, toliko ne paše u ovaj film, da je to uočljivo iz supersoničnog aviona u punoj brzini. Da li je on skontao o kakvoj se "umjetnosti" tu radi, pa je taj posao odradio na automatskom pilotu ili je pak bio na nekim jakim drogama pa se ovog filma danas niti ne sjeća, ne znam, ali rezultat je upravo takav. Lijepa Jessica Biel (jel i vama ide na živce kada u Jutarnjem valjda u neznanju koji bi drugi pridjev nakalemili TV voditeljici koja izgleda ili kao da je pala iz modnog časopisa ili je stvarno komad i pol, dodaju ispred imena "lijepa"? A možda je to njih način da se diplomatski odnose prema govorećim lutkama, da parafraziram Davida Byrnea. Ajde da kažu "prekrasna", "legendarna", "popularna" ili nešto četvrto, ali "lijepa" je jednostavno smiješno - "uz voditelja spektakla Duška Ćurlića, na sceni mu je pomagala lijepa Tatjana Jurić." Imena su tu samo za primjer. Obratite pažnju u kojem od narednih "Studija", TV priloga petkom...) je u ovom filmu samo to - lijepa. Izuzetno ugodno iznenađenje je pak Paul Giamatti, široj publici najpoznatiji iz sjajnog filmića "Sideways". Ako potegnemo hipotetsku tezu o upotrebi droga na snimanju, onda je Edward odplutao u svoj svijet, Jessica je jednostavno isijavala ljepotom, a Paul je postao kulerski istraživač, onaj tip koji na tulumima je zadužen da tulum ne propadne.

A što sam se tek nasmijao stilu filma, o ljudi dragi! Želeći dočarati to razdoblje ili pak flashbackove iz prošlosti, redatelj je posegao za ultra mekim filterima i, pazi sad ovo, okvirima koji zatamnjuju rubove i čine kadar manjim. Ko neke stare fotografije! I OK dok se to pojavilo na momenat (mada priznajem dok se desio put u prošlost u kojem smo vidjeli djetinjstvo Edwarda i lijepe Jessice, sam se pukao smijat na glas), ali dok je film odmicao, a ti jeftini efekti nisu nestajali, i zadnji trunci mojeg pozitivnog stava prema filmu su odlazili u nepovrat. Analogije s jeftinim pornićom? To ste vi rekli, ne ja.

Ukratko, film ispada kao neka B produkcija, s eto nekim većim imenima unutra. Tijekom filma mi je palo na pamet da možda gledam neku ne-konačnu, ne-montiranu, probnu verziju (obzirom na relativno visoke ocjene raje na IMDB.com, a pogotovo kritike na Rotten Tomatoes), ali nekako sumnjam. Čak sam razmišljao da ga pogledam još jednom za par dana, pa da budem ziher, ali sam se onda još jače nasmijao. Redatelju Neilu Burgeru je ovo tek drugi film, pa bi mogao reći da se nadam da će se promijeniti njegov stil i odnos prema filmu, ali obzirom da su mu ovaj film Ameri nahvalili, bojim se da će slijedeći biti još gori.


Prava magija je imati takva imena u filmu pa napraviti takvu bedastoću, to priznam.

ocjena filma [1-10]: 4

sale // 23/10/2007

PS: Konačnu ocjenu diže samo Paul Giamatti, inače bi bila i manja.