THE PRESTIGE: Amer (Nature Morte/ Basement Apes/ Enjoyment Records/ Imminence Records/ Dingleberry Records/ Bad Mood Records, 2015)
Objavljen i distribuiran čak za 6 etiketa iz Francuske, Britanije, Njemačke, Švicarske i USA, tek drugi zvanični album pariškog četverca koji se deklarira kao alternative hardcore znatno je kompaktniji i prohodniji od debija "Black Mouths" iz 2012. na kome su egzibicijske težnje 'pojele' suštinu (prvi "A Series Of Catastrophes And Consequences" iz 2009. je bio demo). Sada je bend daleko iskusniji i zreliji, u međuvremenu su nastupali po Europi i UK sa The Dillinger Escape Plan, Every Time I Die, Stray From the Path, August Burns Red, The Secret, Hierophant, Raein, Liferuiner, Goodtime Boys (odsvirali su čak i 8 koncerata po Kubi gdje su imali po tisuću ljudi na nastupima dokumentiravši video zapis "Dark was the night, cold was the ground")... sakupili mnoštvo nove i drugačije inspiracije, te u Lavalu kod Amaury Sauvé-a u samo 6 kišnih dana prosinca snimili ovaj rad kojeg su, evidentno, mnogo više i detaljnije poradili, usvirali i uštimali izbjegavši sve one pretrpane stilske kombinacije 'kreni-stani' i individualne ekspresije skakanja iz žanra u žanr.
Glazba je revitalizirana na praktički samo hardcore mračno obojenim gitarama, povremenim tremolima, nekolicinom dijametralno posloženih ritmičkih struktura od teških i tromijih do urnebesnih (najbrže "Enfants terribles" i "Voir dire") s ponovno nekim laganijim intervalima (uvodnik najdulje "Négligée" od 6 minuta), ali i kaotičnim izletima s manje abrazivnosti, a više mathcore slojevitosti ("Marquee", "Apaches"). Uobličili su i najdotjeraniju skladbu karijere na samom koncu albuma ("Cri de coeur") zagrizavši u malčice kompleksniju strukturu tako da su pokazali vrlo dobar kompozitorski napredak. A i u lirskom pogledu su se jasnije dijagnosticirali. Dok su na "Black Mouths" svaštarili i dobrano se zezali humorom i pornografijom dobivši ne osobito povoljne kritike, ovdje su se fokusirali na vlastite živote prikazujući ga kroz sirove gorčine i frustracije koje nisu bijesne, revolucionarne ili natopljene mržnjom, već životnim i obiteljskim iskustvima opasnosti koje vrebaju po Parizu, gradu u kome više nema idiličnog cvrkutanja i u kome mlade generacije gube priliku zlatnih obećanja. To su teške teme kojima se dočaravaju momentalni životni svjetonazori benda još ponajbolje prikazanih u temi "Bête noire" za koju je i snimljen video (režiser A. Benoliel).
Naslovi: 1.Amer, 2.Bête noire, 3.Léger de main, 4.Enfants terribles, 5.Voir dire, 6.Négligée, 7.Ingénue, 8.Marquee, 9.Apaches, 10.Petite mort, 11.Cri de coeur