Centralni lik u filmu danskog filmaša Nicholasa Windinga Refna je profesionalni vozač. Tijekom dana radi kao kaskader, a svoje noći provodi u daljnjem usavršavanju svojih vozačkih vještina. Za svakog lopova i pljačkaša će raditi ono što radi najbolje, ali pod nekoliko uvjeta. U vremenskom okviru od pet minuta pomoći će im u svakom mogućem smislu, a ako se vrijeme pljačke produži jednostavno će nestati. I u minutama nakon što svoje uvjete izloži u telefonskom razgovoru, u jako dobro režiranoj sceni uvjerava i gledatelje da je vrhunski vozač, koji s lakoćom izbjegava policijska vozila i helikoptere, ali prilično neobjašnjivo završava svoju odličnu vožnju usred jednog parkirališta nakon sportskog događaja. Ovaj visoko stilizirani film ne prati neke pretjerano iskorištene šablone, žanrovski nije pretjerano usmjeren ili ograničen, sve što se ovdje događa nema nekakvu posebnu dubinu ili razlog. Glavni lik filma nema identitet ili ime kojim bi ga mogli označiti kao nekoga tko pripada društvu. Vozač ne djeluje kao netko tko uopće ima potrebu družiti se sa drugim ljudima, a svoju životnu priču gotovo da i nema, jer jedini trenuci u kojima on uživa jesu oni koji se odvijaju za volanom auta ili ispod haube auta koje popravlja u lokalnoj mehaničarskoj radnji. Čak ni Shannon, najbliže što on ima prijatelju, nema pojma od kuda je došao i kako zna sve što zna o u vožnji i autima. Vozačeva rutina se mijenja kada se useli u zgradu nekoliko vrata od Irene, koja sa svojim sinom uspijeva prodrijeti, barem minimalno, ispod hladne Vozačeve površine. Njihov odnos se polako, u sporim scenama, uz puno značajnih pogleda i kratkih rečenica, pretvara u platonsku vezu. Njihovi dani idile brzo izblijede kada se Irenien muž Standard vrati iz zatvora. S jedne strane Shannon uspijeva posuditi novce za pokretanje Vozačeve karijere profesionalnog vozača, a s druge strane Standard dobiva batine od nekih mutnih likova kojima je trebao platiti zaštitu u zatvoru, ali vrijeme i nevjerojatne kamate su učinile svoje. Prisiljen je opljačkati jednu zalagaonicu, uz pomoć Vozača i Blanche, žene koja služi kao osiguranje i pripomoć u planiranoj pljački. Nakon toga sve podivlja, Vozač se pokaže kao izrazito učinkovit borac u teškim okolnostima, a kada krenu ubijanja, stvari postaju sve krvavije i groznije. Jakna sa likom škorpiona koju Vozač uglavnom nosi postaje svojevrsni oklop/plašt koji pretvara Vozača u neku vrstu šutrljivog superheroja, čovjeka koji će zbog zaštitničke privrženosti Irene i njezinom sinu učiniti sve što je potrebno da ih zaštiti. U jednome slučaju, tokom vožnje liftom, njegova prikrivena, divlja strana, doći će na vidjelo u jednom nasilnom i pretjeranom trenutku bez ikakve samokotrole. Vozač je usmjerio svoju nasilnu i izopačenu unutrašnjost u područje zaštitničkih pohoda, što nekako i objašnjava zašto čini toliko gluposti u razračunavanju sa lošim likovima. njegova fizička spremnost i čudni postupci ga ne diraju, on ne djeluje poput osobe koja previše razmišlja. Svodi se na ideju, Škoripiona koji ubada, uništava i stalno ide naprijed kroz sve veću lokvu krvi, a vožnja i auti padaju u sve dalji, sporedni plan. Vožnja je svakako vizualna poslastica, sa predivnom kamerom i zaraznim soundtrackom koji se žestoko oslanja na emuliranje 80-ih, a i priča ima puno više potencijala nego što se na kraju uspije realizirati. Ryan Gosling je kao centralni lik, koji većinu svoje interakcije s drugim likovima obavlja pomoću pogleda i fizičkog nasilja, izvrstan i upečatljiv, a ostatak ekipe ne zaostaje nimalo za njim. Drugačije filmsko djelo koje ima svojih trenutaka i scena koje obećavaju više, pruža jedinstveni doživljaj u ovogdišnjoj kino ponudi, mada ostaje nedorečeno i neujednačeno, pogotovo u drugoj polovici trajanja.

ocjena filma [1-10]: 7

robert tabula // 25/09/2011