Johnny Marco (Dorff) vozi svoj crni Ferrari u krugovima usred ničega. Nimalo suptilni znak da se njegov život vrti u beskonačnim krugovima već u prvoj sceni pokazuje smjer u kojemu ide njegov život, a samim time i ovaj film. Nezainteresirani glumac koji obitava u slavnom hotelu Chateau Marmont ne pokazuje previše emocija, konstantno umoran pogled prati sve što se oko njega događa, ali ne s prevelikom pažnjom. Dnevna rutina se svodi na izležavanje, unajmljivanje striptizeta, spavanje sa svim ženama koje mu se nude na svakom koraku - ponekad i zaspi usred 'posla' - i povremeni zadatak koji promovira njega ili njegov novi film. Statičnost svakog kadra i kamera koja ostaje u sceni dugo nakon što je izrečena poneka rečenica ili nakon što se odigrao neki šturi dijalog dodatno izvlači poantu da je život glumačke zvijezde dosadan kao i život običnih ljudi. Naravno da je to glupo uopće uspoređivati jer se svaki život ionako odigrava na drugačiji način, a stvar je pojedinca da odredi hoće li napraviti nešto od njega ili ne. Teško je reći je li ta tema zaslužila još jedan film u kojem se poznato lice sukobljava sa vlastitom prazninom, a da u isto vrijeme klizi kroz život na osnovi svoje vanjske fasade koja mu ne predstavlja ništa. Dosada i umor se donekle mijenjaju kada mu bivša ostavi zajedničku kćerku na neodređeno vrijeme. Cleo (Fanning) je pametna, odgovorna i mirna djevojka koja nema problema s time da pripravlja obroke, da uživa u druženju s tatom (kojeg je prije viđala na kapaljku), igricama, kupanju, dok se pristojno i povučeno ponaša u situacijama koje zahtijevaju da bude negdje sa strane. Johnnyu odgovara prisutstvo njegove kćeri koju odvodi u Rim na jedan festival u kojem prima nagradu za nešto, vjerojatno za to što je glumačka zvijezda. Vrijeme prolazi, ništa se ne događa, što ne mora nužno biti loša stvar, ali za neke će gledatelje vjerojatno biti naporno ovaj uradak odgledati do kraja. Sofia Coppola je već stekla naklonost publike i kritike sa jednim naslovom, a njezina kratka filmografija sadrži ostvarenja koja osciliraju u tonu i sadržaju. I nijedan film joj do sada nije dobio jednoglasnu prihvaćenost od kritike ili publike. Autorica ima svoj autorski dodir, ali u ovome filmu nedostaje malo više sadržaja. Bez obzira što je vjerojatno imala slobodne ruke da napravi što želi - a očito je napravila ono što je i naumila - to ne znači nužno da je to i odlično ostvarenje. Uz raspoloženog Dorffa i odličnu Fanning mogli smo dobiti i ostvarenje koje bi ponudilo nešto više od ionako već odavno poznate priče. Težak je život poznatih, praznina čovjekove nutrine, vakuum između osobe koja se prezentira javnosti i osobe koja ima svoj unutarnji život, a boji se otvoriti ga bilo kome. Na kraju svega promjena dolazi lako i jednostavno. Još jedna holivudska prevara ili samo jedna obična priča o običnom čovjeku u neobičnom svijetu koji je toliko ispunjen 'glamurom' da ga se tako ne može ni nazvati? Odgovor na pitanje nije toliko važan koliko je nevažno pitanje.

ocjena filma [1-10]: 5

robert tabula // 15/04/2011