Michigan, sredina sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Obitelj Lisbon ima 7 članova: majku i oca, te 5 prekrasnih djevojaka u dobi od 13 do 17 godina. Za razliku od svojih vršnjaka, djevojke nemaju nikakvu mladost, zahvaljujući strogosti svojih roditelja, prvenstveno majke. Kada najmlađa kćer pokuša samoubojstvo, na nagovor psihologa, roditelji odluče prirediti prvu, i posljednju, zabavu za mlade…

Uvijek je problem s filmovima kao što je ovaj jer postoje veeelika očekivanjima zbog stvari koje prije čuješ o filmu. A dvije najvažnije stvari su bile slijedeće:
1) Režija i scenario su djelo Sofie Coppole, starog Francis Forda kći, a obzirom da nas je stari FF autor nekih epohalnih djela sedme umjetnosti (spomenimo samo Apocalypse Now, te The Godfather I i II), te obzirom da jabuka ne pada daleko od stabla, s pravom je bilo očekivati Nešto.
2) Glazbu za film su radili Air, čiji drugi album (nakon legendarnog debija "Moon safari", ako ne brojimo kompilaciju ranih radova "Premiers Symptomes") su svi željno iščekivali. Do onda, dobili smo taj soundtrack, koji je bio kul i nježan jer je imao ono nešto airovsko u sebi, a opet filmičko orkestralan kako već ta forma i zahtijeva. Da li je dobro slušati (i zavoljeti) soundtrack prije gledanja samog filma, tj. da li činjenica da znaš koja glazba ide u filmu otežava i umanjuje doživljaj gledanja samog filmskog djela, veliko je pitanje. Naime, kao i knjige kod koje čitatelj zamišlja, s više ili manje detalja, likove, interijer, eksterijer i ostalo, pa se razočara/oduševi kada vidi filmsku inačicu iste, i slušanjem filmske glazbe gledatelj si može unaprijed zamisliti scene u kojima se pojavljuje ta glazba (pod filmskom glazbom ovdje mislim na "klasični" filmski score, dakle orkestralne aranžamane; teško da si netko može zamisliti scene slušanjem, inače odličnog, soundtracka "Pulp Fiction", prije gledanja filma).

Dakle, očekivanja su bila postavljena, svjetla ugašena, play pritisnut i na Sofiji je bio red…

Iako sam se bojao kako će onako slatka glazba funkcionirati u filmu kojeg sam po najavama vidio kao puni mračniji nego što on zapravo je, ali ta bojazan je pala u vodu nakon prvih par kadrova. Svejedno, ne mogu oprostiti izostavljanje meni najbolje stvari sa soundtracka, "Dead Bodies", iz filma…Fotografija u filmu je prekrasna (onih par tipično "spotovskih" momenata + vanjski pogled na kuću koji se prikazuje ubrzano tako da vidimo protjecanje od dana do godišnjih doba), a super je i onih par scena u kojima svjedoci priče, u to vrijeme ili puno godina kasnije, pričaju o tome. Gluma je posebna priča: James Woods je legendaran kao pomalo rastreseni profesor matematike, a sve djevojke su apsulutno čarobne. Od dečkiju se ističe budući sex bomb Josh Hartnett, te Sofijin bratić Robert Schwartzman koji u jednoj sceni skroz kul zavodi Kathlen Turner. Ona se pak tijekom godina, od kad smo se zadnji put sreli, dosta popunila i pomalo, mogli bismo čak reći, propala (što je jaaaako žalosno, ako se samo sjetimo kakva je ona bila Žena; npr. film "Body Heat" Lawrence Kasdana iz 1981.) i ne znam što bih rekao o njoj koja ima glas kao da je popušila znatan dio plantaža duhana u cijelome svijetu, a ovdje glumi brižnu majku koja svoje curice ne pušta van jer je to opasno, pa nekako vjerujemo da je i ona dosta čedna i neiskvarena porocima. Zapravo, kad porazmislim, zadnja dobra njena uloga je bila u "Prijateljima" kad je glumila Chandlerovog oca transvestita. Navodno je originalna knjiga pisana takvim stilom koji značajno otežava njenu filmsku adaptaciju, ali po riječima Jamesa Woodsa i Francisa Forda, Sofia je tu napravila sjajan posao i napravila odličan scenarij. Ona je bila toliko oduševljena knjigom da je napisala scenarij, unatoč činjenici da su prava na ekranizaciju knjige već posjedovali drugi ljudi i nisu ih željeli prodati. Na kraju, pročitavši Sofjin scenarij, ostali su oduševljeni i odlučili film prepustiti njoj. Svejedno, mislim da bi se isplatilo pročitati knjigu, iako u njoj ne sviraju naši omiljeni Francuzi…

No, nažalost, unatoč prekrasnoj fotografiji, glazbi i dobroj glumi, film nema ono Nešto što bi puknulo i zbog čega bi film htio gledati opet i opet. I pričati svima o njemu. Mislim, nije on uopće loš, ali… Očit je talent koji naša Sofija posjeduje, a koji se očitava u sigurnom vođenju priče te pojedinim maštovitim redateljskim rješenjima, tako da brige glede njenog slijedećeg projekta nema…

ocjena filma [1-10]: 7

sale // 30/08/2001

PS: Ovom prilikom posebna zahvala ide Vesni koja mi je nesebično i požrtvovno omogućila gledanje ovog filma. Nisi normalna, tvoj sam dužnik!