Debitantski album sjajnog sastava iz Bora za veliki Dancing Bear nakon cijele serije albuma za Slušaj najglasnije. Goribor je ostvario epohalno važan album kojim se približio najširem auditoriju i s pravom ulazi u kategoriju najboljih albuma 2007. godine.

Kao što je i najavljeno, Goribor je u novim uvjetima reciklirao svoje stare kompozicije u novim aranžmanima. Album je u sastavu Aleksandar Stojković St, Željko Ljubić, Predrag Marković i Milan Stošić - Žaba snimljen u Puli (studio Partyzan) pod producentskom palicom Edi Cukerića. Kao gosti pojavljuje se cijeli niz imena - Marco Quarantotto (bubnjevi), Davor Milovan Bili (bas), Zoran Angeleski Šizo (def), Leon Brenko (klavijature, klavir i vibrafon), Saša Petković Sale (bubnjevi), Bonzo (banjo), Predrag Ljuna (usna harmonika), Miro Kusačić (gitara), Tonči Pavlinović (bongosi), Marija Kuhar (vokal), Morin Kudić (vokal), Alen Rosanda Ros (gitara) kojima treba dodati Edi Cukerića i Ivo Lorencina (samplovi i programi). "Sjajne niti" objavljen kao singl EP u IX mjesecu 2007. je uvodna skladba ovog nadasve jednostavnog albuma u trajanju od 74 minute koji donosi svježe i fino ispeglano lice Goribora koji unatoč prelasku na veliku etiketu nije ništa izgubio od svojeg neprikosnovenog underground izraza. Sve je ostalo onako kako je to izgledalo na ranijim albumima uz jedinu promjenu u daleko boljoj produkciji i sitne izmjene glede ritmova, te nešto manje prisutnom Peđinom gitarom. Nove skladbe su "Bas cunami" (svojevrsni dancehall objavljen na albumu "Stondom do Tokija", 2007.), "Rolamo" (trip-hop) i "Voli me" (dance-rock).
Od standardnih materijala koji su uvršteni na album vrijedi posebno izdvojiti kompozicije "Hoću da živim" (blues), "Ko sam?" (plesni down-tempo), "Bez" (uobičajeno lagani trip-hop), "Nije da nije", "St.Bluz", "Vreme", (tri najplesnije), "Ne" (odličan blues trip-hop/d'n'b sa finom jazzy melodijom klavira i Peđinom sjajnom gitarom), te "Mislim" (trip-hop sa surf-gitarom i mnogobrojnim elektronskim pozadinskim efektima). Album završava stihovima samog Zdene Franjića "Blatnjavi puti" kome je na ovaj način odano zasluženo priznanje za veliki doprinos uspjehu Goribora. Kroz album je nafilana čitava serija odličnih elektronskih nenametljivih efekata, različitih ritmova koji variraju od posve sporih do brzih d'n'b beatova, a o tekstovima Aleksandra već otprije je ispisana cijela epopeja na račun njegovih iskrenih, bolnih, mučnih i mračnih post-narkomanskih ispovjedi. Paralelno s albumom objavio je i vlastitu zbirku poezije i proze "Princ bez horsa" gdje se nalaze svi stihovi korišteni na ovom albumu. Na poleđini omota Aleksandar Dragaš kaže "on je jedan od pjesnika koji s malo, ali pomno odabranih riječi uspijevaju izreći mnogo toga. Njegova tuga, depresija, razočaranje, duševni nemir, neprilagođenost i bol nisu samo njegovi, nego univerzalni i lakorazumljivi svima koji su se barem jednom osjećali poput 'vernika bez crkve, građanina bez grada, ljubavnika bez žene, ritma bez bubnjara'... njihove pjesme kao da su Joy Division pukim nekim slučajem zaboravili uvrstiti na "Closer".
Slušati i uživati tuđu, ali istovremeno i svjetsku bol je velika rijetkost koja ovaj album čini univerzalnim.

Naslovi: 1.Sjajne niti, 2.Hoću da živim, 3.Dalajlama me se sećaš, 4.Ko sam?, 5.Bez, 6.Nije da nije, 7.St.Bluz, 8.Rolamo, 9.Vreme, 10.Bas cunami, 11.Ne, 12.Voli me, 13.Glupo, 14.Mislim, 15.Blatnjavi puti

ocjena albuma [1-10]: 10

horvi // 20/12/2007