Srijeda je, vrijeme teže od mene a ja pretežak i sebi i Bogu. Kiša hoće, pa malo neće, pa opet hoće i onda me već izjebalo i psihički i fizički da sam u jednom momentu pomislio da neću biti u stanju otići na koncert koji već tako dugo isčekujem.

Zadnji put kad sam uživao u milozvucima ovog benda je prošlo skoro dvije godine, a taj koncert u Močvari je bio dokaz kvalitete i dosljednosti i koliko god bili drugačiji od drugih i teško ih svrstati u ladice jer su zbog svoje dosljednosti postali muzički pravac opastali su među najutjecajnijim pojavama od '80ih pa do dana današnjeg što se tiče underground scene. Nije tajna da mi je Obojeni Program omiljeni bend EX-YU scene i da su me osvojili na, hmmm, recimo treće slušanje dok sam pohvatao sve te Kebrine stihove te ih uklopio sa sjajnom muzičkom podlogom. Bilo je te '91e, doba bunta jer sam tinejdžer koji prolazi kroz iseljavanje i izbjeglištvo zbog ratnog vihora koji zaluđuje mase a mi smo se branili muzikom. ''Ako tebe neko dira, muzikom se ti odbrani'' je rokalo iz zvučnika stojadina u kojem nam se zaglavila kazeta na kojoj su bile izmješane pjesme Katarine II i prva dva albuma Obojenog, a to je za frenda snimio lik sa radio 101-e i zvuk je bio sjajan a prijelazi iz pjesme u pjesmu bez pauze su popunili tih 90 minuta koje smo vrtili kad god bi motali i duvali u tom starom dobrom stojadinu plave boje. Elem, da se vratim na sinoćnju avanturu. Nekako u sred tih psihofizičkih nedaća javi se kum da ide i on te da će nas voziti jer mora biti trijezan.

Ima Boga, pomislih i već smo se mi u naizgled kratkom vremenu našli u Savskoj 160, kišica rominja. Srećem Zokija (RDD) koji mi veli da ganja ekipu iz benda za intervju za Vida Art, te tu sa Saletom (Dragašem) odrađuje prvi intervjua, a ja se osvrćem jer rekli su da je satnica za koncert trebala biti 21.15h a ljudi jedva da ima osim nas 15 - 20 u dijelu gdje se smije pušiti i već je 21h. Ubijamo vrijeme u konverzacijama sa poznatim licima koje nismo sreli godinama i to kad jesmo bilo je upravo na ovakvim zbivanjima. Pohvatali konce paučine prošlosti, što bliže, što malo dalje pa rekoh kumu idem provjeriti kad će svirka. Taman sretnem Cinu (bubnjara) koji mi veli da u pola deset bi morali početi i to je to, gužve nema a tonci i rasvjeta su spremni. Razgledavam merch štand i na kraju ne uzimam ništa, a želio sam ovaj zadnji objavljeni live LP iz Doma Omladine 2023. samo u momentu datom mi bi 70eura puno, više nego nego što sam planirao pa ostavljam to za iduću priliku.



A sada spektakl:
Nešto prije 21.40h izlaze dečki iz Obojenog na binu, Bebec ih predvodi a Kebra po navici posljednji i bez ikakve priče počinju prvi taktovi ''Umeš li da upravljaš sa vremenom'' jednom od 6 pjesama sa zadnjeg LP-a ''2021=41'' s kojim su obilježili 41 godinu rada kao bend i upravo s tim ''novijim'' stvarima već od 2017. otvaraju koncerte, pa tako je bilo i ovaj put, skoro pa isto kao u Močvari zadnji put. Tu se nadovezuju te pjesme sa spomenutoga LP-a te ih nižu a mi uživamo u ''Kuda ovaj čovek ide?'', ''Ona samo pleše'', ''Danas će se desiti nešto lepo'' i ''Vrlo jednostavno''. Pisac ovih redaka se već bacio u trans pa da li sam neku izostavio ili ne, nisam siguran. Siguran sam da su nas počastili nakon bloka ''novijih'' stvari (iako je prošlo 7-8 godina od nastanka) sa himnom ''Dejvi'' sa samih poćetaka njihovog stvaralaštva, a nakon toga ''Pametni i lepi'' sa albuma ''Verujem ti jer smo isti''. Ekipa je već popunila prostor Vintagea i svima je osmijeh na licu (sem liku pored mene), a onda nema niti jedne pjesme sa albuma ''Ili 5 minuta ispred tebe'', ''Ako nisam dobra šta ćemo onda'' i ''Sva sreća, general voli decu'', već se setlista nastavlja sa albumom iz 2005 ''Čovek ili mašina'''. Šteta za preskakanje ovih albuma jer imaju jako dobih pjesama ali ok, bitnije ovo novije furati iako možda ekipa žudi da čuje ''Njabolji Prijatelj'' i ostale. Uglavnom dobili smo ''Obećaj mi, molim te'', meni osobno jedna od omiljnih stvari. Taj mi je album jako drag kao i ovih par koje spomenuh, i da bude koja stvar pa makar jedna iz tog vremena. ''Pop'' skraćeni naziv za ''Kad se neko nečem dobrom nada'' koja će doći kao šećer pr kraju je donekle popunio prostor, ali ima tu svega još.

Obojeni Program se konstantno mijenjao, dvije gitare, ženski vokali, elektronika, pa prva postava sa dva basa te dodavanje gitare opet da bi došli do današnje četvorke koja se fantastično snalazi a to su Ilija Vlaisavljević- Bebec na bas gitari koji je već jako dugo u bendu a i uz bend s obzirom da je svirao u Boyama i bio producent Obojenom, Vladimir Cinkocki -Cina koji jednostavno rastura bubnjeve i također je već dugo za njima, zatim najfriškiji član Miki Ristić na drugom basu nekadašnji član Darkwood Duba a još svira u bendovima Bella Tehnika i Sana Garić i naravno Branislav Babić - Kebra na vokalu, novosadska legenda i jedini stalni član i lider benda koji to sve skupa vuče, gura i drži na okupu. Malo tko može ostati ravnodušan na njegove tekstove kao i na ideju oko koje se cijela ta priča vrti. Bezkompromisno, preko četrdeset godina, nakon 50 ak članova koji su prošli kroz bend, kotrlja se dalje ova super priča i možemo konstatirati da Obojeni Program zvuči moćno, nikad bolje usudio bih se reći, sa dva basa s tim da jedan distorziran i u potpunosti nadoknađuje gitaru te opasnim bubnjarskim vještinama koji stvaraju zvučnu kulisu uz koju je teško stajati mirno. Kebra to sve prati i u isto vrijeme pjeva svoje proročke stihove, obojene metaforama na svoj prepoznatljiv način, uz non stop kretanje po bini i vidno raspoložen osmijeh te minimalnu komunikaciju sa publikom između pjesama. Odlično raspoloženje sa bine je zarazilo i publiku koja je uz ples, pjesmu i ovacije sve to pozdravljala.

Da se vratim na setlistu još malo. Ugalvnom sviraju iste stvari pa kao i u Močvari nakon gore navedenih stvari došao je na red blok pjesama sa albuma ''Kako to misliš mi?'', koji je doživio reizdanje na vinylu nakon 10 godina tako da poslljednih godina uz stvari sa ''2021=41'' čine minimum pola koncertnih setlisti. Također ''Kako to misliš mi?'' je sniman sa dva basa pa je i logično da se materijal uklapa s trenutnom postavom. U ovom bloku čuli smo pjesme ''Kako to misliš mi'', ''Samo da ti kažem, postalo je sve nevidljivo'', ''Svaka definicija gubitak je slobode'', ''Da li smo naučili živeti u kapsuli'' i ''Kako ja to ne primećujem'' ili skraćeno ''Prva''.

Nakon tog bloka uz prve rifove i taktove sljedeće pjesme dolazi do potpune katarze jer mnogi su čekali da čuju ''Kočnice'' kao i sljedeće a to su ''Kad bi malo ..7x mozak stao'', ''ABCD Avioni'', ''Pop'' i zatvaraju regularni dio koncerta sa ''Nebo, nebo plavo je''. Ludnica je u klubu jer ipak 85% ljudi imaju preko 40 i više godina i to su vjerni fanovi programa koje ove stare stvari najjače osjećaju. U Močvari nije bilo bisa ali ovaj put uz gromoglasne ovacije vraćaju se i nastavljaju upravo sa stvarima sa prva dva albuma ''Štipaljka'' i ''Filadelfija''. Zahvaljuju se, vidno zadovoljni te napuštaju binu po drugi put ali uporna publika ih vraća još jednom i poklanjaju nam još dvije himne sa samih početaka ''U tvoj osmeh stane sve'' i ''Ona je tu''.



''Hvala lepa i laku noć'' oprostili su Kebra i ekipa koji su standardno isporučili vrhunsku svirku i drago mi je da je ovaj put bila u Vintage Industrial Bar-u jer uglavnom sam ih gledao u Močvari na njihovim samostalnim koncertima te još koji festivalski nastup poput InMusic-a i Brijačnice. Ovo je bilo malo osvježenje, a za razliku od Močvare zadnji put izašli su i na dva bisa, a poslije mi je Kebra rekao da je bilo tehničkih problema i da nisu mogli čuti sebe pa se zato nisu vraćali na bis na prošlom gostovanju.

Sve u svemu još jedan odličan nastup Kebre i drugara i s nestrpljenjem čekamo idući u nadi da bi se mogla neka nova stvar desiti a do tada budite drugačiji, slušajte i gledajte Obojeni Program.

denis // 29/03/2025