Malo nevjerojatno, ali ipak istinito: ovaj debi album tada mlađahnih deathcoreaša iz Sacramenta realiziran davne 2006. kao d.i.y. izdanje na ondašnjem myspace-u s kojega se dao naručiti i opipljiv CD nakon 18 godina se sjetio Divebomb Records iz Pitsburgha da ga remasterira i ponovno objavi. Bend je bio kratkog fitilja s naivnim pubertetskim stavom da će osvojiti svijet, kao i Greeley Estates (na ovim stranicama imaju čak 5 recenzija: www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=5670) je dozvolio da ga oneraspoloži, zavadi, posvađa, a na koncu i razapne vox populi, odnosno dopustili su prva učešća na internetskim društvenim mrežama svojim tobožnjim fanovima koji su im ustvari bili mrzitelji, mizantropi i neprijatelji, a među njima je bilo i mnoštvo zavidnih članova konkurentskih bendova koji su im pisali neumjesne poruke da su neodrasli balavci, drkađije, nafurani junferi, patetično bijesna kopilad koja zapomaže zbog ničega... Greeley Estates su izdržali pritisak javnosti do 2011. kada su se povukli, a službeno rasturili tek 2018., no Elysia je posrnula već nakon drugog, spetljanog albuma "Lion Of Judas" u produkciji Kurt Baloua iz Converge www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=5404 2008., samo pet godina nakon osnutka kad su jedva zakoračili u rane dvadesete godine života. Interesantno, kada su se skupili 2003., neki od članova su još išli u osnovnu školu i imali samo 13 godina. Album je objavljen u pravo vrijeme deathcorea kada su neki metalcore bendovi prelazili na death, no malo tko je to uspio u pravom smislu poput zaboravljenih Backtrack, Job For A Cowboy (s previše insinuacija na Cannibal Corpse) i Knocked Loose, te još uvijek aktivnih zvijezda Suicide Silence. Sjetite se samo tjeskobnih emo klinaca s dotjeranim kratkim frizuricama i gomilama tetovaža: niste znali da li su hip-hoperi, nu-metalci, darkeri, alternativci ili, hm, što? U principu, ovo je bio prilično jednostavan album srednjoškolaca koji još uvijek može potaknuti neznalicu i kretena u brutalnost poput osvete u razjarenim stihovima 'tko je sada jebena pederčina?/ ...iskopaj jarak i zakopaj pizdu' najpopularnije teme "Incinerate" koja se u ovom remasteru pojavljuje u čak 3 verzije, originalnoj i ponajboljoj s konotacijama progressive melodic deatha, hardcorea, hip-hopa, melodičnog pop-punka i doom/stoner metala s puno teatralnosti. Danas kada ovu pjesmu slušamo, možemo samo reći da je ovo ustvari vrhunac kompleksnosti brutalnog metal stila, možda čak i himna čitavog žanra. Prije ovog debija imali su dva demo materijala i jedan EP, a uglavnom je album sastavljen upravo od tih ranih pjesama. Točnije, na originalu je bilo 10 pjesama, a ovom prilikom je dodano još 7 demo snimaka što upotpunjuje cjelovitost njihovog opusa.

Incinerate (original 2006):



Incinerate live 2008:



Incinerate (remaster 2024):



Ono što je album vezalo za žanr bilo je divljaštvo, osobito uživo, te kontraverzni lirski sadržaj, često i besmislen u nasilju koje je poremetilo kardiogram njihovih školskih učitelja, profesora i ravnatelja, a sukladno s time se pojavila i ona spomenuta gomila 'fanova' koja je moralizirala na njihovom facebooku otpravivši ih u 3 p.m. jer nisu bili bend koji bi ikad ikome mogao svirati na nezaboravnoj maturskoj večeri, inače vrlo dosadnoj i glupoj šminkerskoj zabavi s profesorima uz evergreene i disko hitove koje svira gažerski sastav bez imalo emocija. Ako pažljivije promotrite priloženi živi zapis spomenute pjesme, vidjeti će te gomilu djece, adolescenata, baš upravo onakvih kakvi su i sami Elysia bili - obraćali su se svojim vršnjacima, a ne tamo nekim starim prdonjama koji su odavno prerasli te furke i nimalo ih nije zanimalo što njihova djeca rade, kako razmišljaju i čime se bave kada vikendom izađu u grad-selo. Ta lirska struktura i jeste bila noćna mora za moraliste: uništite, spalite, poubijajte, sadistički razorite, a danas kad se sluša ovo u puno dotjeranijem dekoru, ovaj kompletan album razara tom nevjerojatnom snagom šibanja opakih blastbeatova, breakova ("Filthy"), mnoštvom namjernih kvarova kreni-stani ("Maligancy", "Triumph" u 3 verzije), vrlo jednostavnih gitarskih riffova i mučkih vokala frontmena Zak Vargasa s prvim svinjskim roktanjem ("Theocracy", "Xenophobila") koji je jedini s gitaristom Alex Porte-om ostao do konca neslavne internet avanture.



Na koncu, najzanimljivje jest da se ama baš nitko od šarolike postave kroz koju je prohujalo čak 18 članova nikad više nije pojavio u nekom relevantnom bendu. Zak je pjevao samo na albumu "My Bones Hold a Stillness" (2016) projekta VRTRA potpisan kao 'Z', a drugi gitarist Chris Cain je svirao u nepoznatim Bad Wolves, Bury Your Dead i For The Fallen Dreams. Odnedavno su otvorili nekoliko internet stranica. Znači li to da se ponovno okupljaju? Ne znam, ali volio bih ih ponovno čuti s novim materijalima nakon toliko godina odsustva. U svakom slučaju, ovaj odličan remaster, puno bolji od originala dokazuje ogromnu snagu još uvijek moderne deathcore glazbe i izvedbe koju su napravili srednjoškolci (između pojedinih pjesama ide i vokalni prolog), a dodatni bonus je kao izvadak iz dnevnika ' što smo radili i svirali kad smo išli u osnovnu školu', a taj je baš i najzanimljiviji. Kad sam ovo čuo, vratio sam se u neke lude punkersko-hardcoreaške godine mladosti kad mi je Nick Cave bio idol s The Birthday Party, ali, ovo dakako nema puno veze s time, nego s Panterom i ranom Metallicom, punk-hardcoreom, crustom i progresijom brutalnog rock/metal stila koji se očituje u prvom, spomenutom singlu "Flithy" iz 2005., pazite, drugi album "Lion of Judas" je bio kraj, a bend se ponovno okupio 2013-2015, pa će se možda ponovno skupiti 20-ak godina nakon čuvenog debija - ne znam, ali u svakom slučaju ovaj remaster s odličnim demo snimcima svakako treba ponovno poslušati jer je to baš uistinu deathcore kakav je nekoć bio, više nije, a trebao bi biti.

Naslovi: 1.Disquist, 2.Masochist, 3.Filthy, 4.Malignacy, 5.Triumph, 6.Theocracy, 7.Xenophobia, 8.Incinerate, 9.Sadist, 10.Swine, BONUS: 11.Massacre (2004 demo), 12.Skirmish (2004 demo), 13.Triumph (2004 demo), 14.Incinerate (2004 demo), 15.Filthy (2005 single), 16.Triumph (unreleased demo), 17.Incinerate (unreleased demo)

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 30/07/2024