Da se nešto promijenilo u jednom od rijetkih hrvatskih grindcore bendova, jeste. Pulski Dropthehammer više nema Dinu Topčagića na vokalu, nego Karla iz PxDxTx, tako da je ovdje sada ubojitiji i brundaviji glas u pitanju, samo druga je stvar što se njihov stil nije maknuo, takoreći još od samog pokretanja žanra još tamo od prvih radova Napalm Death s konca 80-ih. A zna se koliko su Napalm i pripadajuća ekipa od tada napredovali. Nego, ovo je vrlo uredna i ponovno neočekivano čista snimka i produkcija, takoreći na svjetskom nivou. Glasni bubnjevi i razgovjetni basovi, kristalno čista gitara, nešto sasvim drugo od onih krckavih vinila i loše presnimljenih kaseta kada je žanr služio za mazohistička zadovoljstva brutalnog napada na centralni nervni sistem. Tu je mnogo toga lijepo uštelano i prilično popeglano funkcionirajući s razgovjetnim rezonancama i balansima, ono, da čovjek ne povjeruje koliko današnja tehnologija ušminka zvuk.

S novim vokalom bend je dobio i vrlo pristupačan, daleko angažiraniji sadržaj za kojeg ne bih garantirao tko je autor, ali činjenica jest da je ovo u leksičkom i poetskom aspektu daleko koherentniji, skoro pa konceptualan album naplavljen metaforičkim konstrukcijama kritike društvu, a bome i političko-religioznim aktualnostima. Naravno, ljubitelji grindcore/ deatha ne traže neke duboke poante, samo dobre zajebancije, međutim, ovdje ima obilato mnogo ozbiljnih pogleda u ljudsku suštinu zatrovanu tiranijom, terorom uma i vladajućim zlom o čemu odmah govori uvodna pjesma "Take me to your leader", da bi odmah nakon toga iskočila jedna od dvije (opa!) na hrvatskom - "Pyrosadomasochis" o učestalim navijačkim neredima gdje jedan od aktera ostaje bez ruke zbog eksplozije bengalke, mada uopće sumnjam da bi ergele Armade, Torcide, Bad Blue Boysa, Kohrte i ostalih uopće mogli biti zabrinuti s ovakvom pjesmom o barutnoj anihilaciji, jer završni stihovi kažu 'u mojoj glavi boom eksplozija, mozga ionako nemam ja/em>'. Radnja se nastavlja borbeno i mizantropski s "Cut off", žustrim premlaćivanjem i lomljenjem otpora, uzmimo čak i političko - policijskim nasiljem koje jednostavno tjera ljude da se isele iz 'ove zemlje jadnih gadova' s najvilšljim oblikom izdaje.

Full album:



Valja zaboraviti obećanja i usuditi se dovesti u pitanje autohtonost koja je od pokojnog Tuđmana sveprisutna, ali još uvijek nedokazana. Došli smo u stadij kada svatko želi imati krunu na glavi, bez grižnje savjesti zaboraviti bolesne, slabe, siromašne i proživljavati dane ležeći očekivajući izumiranje (Hrvata) u vlastitoj izgubljenosti misli, inkorporirane tuge i lamentaciji prošlih grijehova, ali nitko više neće raditi manualne poslove. Za to imam mnogo primjera iz vlastitog života, a uostalom, ovi Puležani umiju to prilično dobro sročiti kroz tekstualni prikaz, doduše ne onoliko filozofski i poetski rečeno poput Barneya, ali na najboljem su putu ka tome govoreći u ovih nešto manje pola sata o ljudskoj pohlepi 'smrt, glad i rat' nimalo ne banalizirajući i vlastitu teatralnost u bespoštednoj borbi dobrote i zla.

Album dostojan mnogih analiza i svakako, jako preporučjiv za samosvijest hrvatske i regionalne nacije. Bez obzira na vrlo žestoku glazbu koja još nije medikament naših profesora na fakultetima, negdje za pola stoljeća, pretpostavljam, govoriti će se o ovakvom stavu, uglavnom, album s ogromnim zalogom za budućnost ako hrvatski jezik više ikome na ovim područjima bude poznat. Bolje bi bilo da bend za ubuduće radi samo pjesme na hrvatskom koji bi jako brzo mogao izumrijeti...

Naslovi: 1.Take me to your leader, 2.Pyrosadomasochist, 3.Cut off, 4.Osveta, 5.Without remorse, 6.The comedown, 7.As your mindbecomes III, 8.Humanity lost, 9.Incompetence, 10.Out of sight, out of mind

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 13/09/2024