Dvadeset godina od nastanka. Dvanaest što albuma, što kompilacija ili singlova. I nakon duge, preduge desetogodišnje stanke, danas već kultni brit-pop/pop-rock sastav Eva Braun iz Bečeja su ponovo pritegnuli svoje gitarske žice i snimili novi album. Kao odšteta za tolike godine izbijanja i udarenog embarga na nove pjesme, učinili su ga duplim. Devetnaest novih pjesama. Skoro osamdeset minuta glazbe. Dvije godine snimanja.

Danas...
danas je Eva Braun jedna proširena postava vrhunskih glazbenika. Pored starih članova, Milana Glavaškog, Ljubomira Rajića i Petra Dolinke, na ramena su također okačili svoje gitare Zvonko Stojkov, kao i Goran Obradović (Popcycle). I krenuli svi skupa u pustolovinu koja se zove "Playback". I zaista, za ovo ostvarenje i sve ono što ono znači i predstavlja, mislim da je bila potrebna jedna peteročlana družina. Da ih je bilo samo četiri, par godina, par pjesama, par uspomena i nota bi falilo. Nedostajalo.

Sve se stapa u nas...
ovaj album, ovih devetnaest pjesama su kao tonski rezervoar sjećanja. U kojeg se stapa sve ono što je ovaj sastav činio, htio i oduvijek željeo. Još od davnog vremena turneje "Dobrih Bendova Vojvodine" pa sve do objavljivanja prvog singla ovog albuma, nazvanog "U izgnanstvu". Topla, i da nije tako lagana, bila bi opipljiva, harmoničnost melodija je u ovom tonskom zapisu uzvišena na najvišlji presto. Ovo je album dobro promišljenih, iskusnih i od vrtloga vremena spašenih riječi. Jer, da citiram jednu od njegovih pjesama: "Ovo vreme nema vremena za ljude".



I ti si uredu...
da, u redu si i Ti. I na pravom mjestu i u pravo vrijeme. S pravim si i albumom ako nisi nikada čuo/čula za ovaj sastav. Ili si nešto i načuo/la ali si bio/bila isuviše mlad/a za njih. Ili nisi nikada imao/la vremena sjesti i polušati ih, onako, komforno i opušteno pustiti planetu da se slobodno vrti bez tebe nekih pola sata. A želiš. Iz samo tebi znanog razloga, želiš ih upoznati. Onda je ovaj album za tebe. On se upravo nudi kao presjek njihovog dvadesetogodišnjeg rada i stvaranja.

K'o u snu...
da, baš kao u snu neke, sada već zaboravljene, ljetnje noći, u ovim pjesmama "sve reke teku unazad". Susreti s "licima koja nisu više ta" jer ih je "paranoja promenila". "Popmoderna" djevojka iz "paralelnog svemira" defilira upravo ispred naših očiju. Vidjet ćemo i dolazak putnika iz "mlečne staze", koji ruši "sve što je između nas". Na površinu nam izviru "otrovna sećanja na ljubav". Čitamo "strah sa usana grada". Bit ćemo "u izgnanstvu" i skrivati se u sijenkama nepoznatih ljudi. Danima ćemo sumanuto "hodati na prstima" i izazivati veliku "kišu u očima" ljudi koje volimo. Preživjet ćemo tuđe laži i proživjeti tuđe snove. U "drugom oproštaju" spoznat ćeš "da je ljubav samo drugi izraz za strah". Pronaći će nas noć, ali "njen dodir će biti mlak". U snu ćemo sanjati "poljubac u snu", dok putujemo za "Istru". I mada nikada nećemo stići na neka "daleka ostrva", mi "letimo nebom ka zvezdama". Pjevat ćemo uspavanku za "Natašu". Uvidjet ćeš da "sve što gubiš sam ja". Naći ćemo se "na suprotnim stranama ljubavi". "Svetla će stići po nas" i birat ćemo "nepoznati kraj" nekog "velikog filma".

Vozim te u grad...
vrelo ljetno jutarnje sunce već je ugrijalo sve krošnje drveća i tek probuđeni gradski beton. U starom, žutom "Volkswagenu" vozim te u grad. Obriši malo prašnjavi prozor jer upravo prolazimo ulicom "Playbacka". Ako samo pažljivo posmatraš, vidjet ćeš kako se prošlost ulijeva u sadašnjost. Stari dobri rock'n'roll je obukao svoje novo novcato ruho i maše ti svojim ugodnim i ritmičnim melodijama. Ponekad je pod utjecajima atmosferičnog, psihodeličnog rocka sadašnjice. Ili introspektivnog shoegazinga, s vrlo izraženim osjećajem za melodiju i ritam. Pored klasičnog rock instrumentarija, doživjet ćeš i inicijacije lijepih i ugodno melankoličnih zvukova trube, violine ili klavijature. Pjesme isklesane energičnim rifovima gitara i vrlo plesnim ritmovima bubnjeva, s jakom pozitivnom vibrom. Ili sjetnim i snenim pratnjama akustične gitare ili klavira. Ne, nema. Nebrini se, ovdje nema ni tračka patetike. To se može samo učiniti tako onima koji još nisu dovoljno visoko izgradili svoj vlastiti duh. Ili nisu stekli dovoljno istančan vid i zato nemogu opaziti iskrene, ožiljcima sudbine ukrašene osjećaje i neutažive strasti, koje se kriju između ovih tonova.

Tren je miran i drag...
i kao savršen da ti na kraju odam svoju malu tajnu. Pažljivom čitatelju/slušatelju je sigurno već upalo u oko/uho da se cijeli ovaj tekst okreće oko jedne pjesme. Da, "Danas" mi je najomiljenija pjesma ovog albuma.

Jasno kao noć i dan...
je da je "Playback" jedan od najboljih albuma Eve Braun. I kada bih se samo na trenutak mogao osloboditi od svoje malodušnosti, tvrdio bih da je čak i najbolji. I nemorali izdati ništa i idućih deset godina, s ovim albumom su, barem kod mene, sve dugove namirili.

z. marković // 26/09/2011