Riječki četverac je prije objave ovog debija naredao čak 4 singla - simpatičan "Padobran" insinuirajući na LGBT stav, još ponajbolji "Čelo" s pretjeranim plagijatom uvodnih staccata "Bring on the night" The Police/ Stinga, ali tu se opovrgava gay stav, zatim prijatan funk "Isto" s vrlim stihovima 'najgore bi bilo ostati na istom' i naposljetku "Nikom ništa" s angažiranom socio-političkom poantom koju naš terapeut Marko nije shvatio prilikom recenzije singla napisavši 'A sad me ispričajte dok si odem oprat uši solnom kiselinom'. Ustvari, ovo je simpatičan debi album benda o kome se vrlo malo zna. Čak sat vremena (i nešto kusur) odzvanja repeticija ex-Yu new-wavea s ponešto onih, kako-kome, sterilnih udara Daleke Obale što se posebice osjeća u bojama i načinu intonacije frontmena i gitariste Almira, te druge postave Prljavog Kazališta kada je za mikrofon došao Bodalec Bono, a Jajo počeo pisati sve plitkije pjesme s obilje plagijatorstva koje su mu ispočetka bile oproštene. Na žalost, a mnogima možda i na sreću, Frank K'o Pola su drugo-treće koljeno nasljednika komercijalnog Kazališta, Daleke Obale, En Face i još čitavog niza dosadnih rock bendova koji se kvače za radio mainstream propagirajući kako rock nije propao i da još uvijek ima snage. Ajoj! Tamo negdje na fajruntu svadbe gdje je gažerski, masno plaćen bend svirao turbo folk i lokalne narodnjake, a onda ogorčenim rockerima odsvirao Balaševića i Thompsona, zaprživši i neku seljačinu Dire Straits, ha-ha-ha!









Dobar dio albuma su intimistički kontemplirane pjesme što mogu pogoditi ciljanu audijenciju na način Parnog Valjka ili, recimo Pavela u fuziji Azre (balada "Ti i ja" popraćena klavirom i kompleksnijim aranžmanom) s ponešto bluesa nadomak hard-rocka zahvaljujući 'težim', no bezopasnim klavijaturama ("Loop"), indie-rokić kakvog Belan zna povremeno napraviti maznuvši 3-4 tona Pixies i Coldplay ("Dajem sebe"), a sve bi ovo ustvari trebao biti novi Radio Luksemburg. Dakako, onaj čuveni bend koji je 2011. imao ogroman hit "Ako nemam te" s Nikolom Marjanovićem na vokalu.

Ne kažem da je ovo dosadan ili bezvezan, mogući popularan album. Predvidljiv je i to mu je osnovna greška: fabula i libreto su nabacane (polu)emotivne koještarije koje primjerice Frik iz kvarta (Zlatko Majsec) pretvara u bisere što u komercijalnom aspektu nisu vidljivi i čujni. Ne bih se nimalo čudio da ovaj bend na narednom albumu ode u (turbo) folk/funk-pop/ disko, neki kurentni mainstream stilovi bi im najbolje stajali. Još se traže. Da su Idoli, već bih vam javio. Ovo je milionima svjetlosnih kilometara daleko od genija Divljana i ex-Yu new-wavea: nema gard premda glazba zna povremeno zaintrigirati, samo previše s ispraznim letargijama. Razumio bih da pjeva pokojni Steve Strange, vođa new-romantics pokreta, ovi tekstovi su vrlo slični samo što je naša mala zemlja toliko ograničena da pjesma "Srce na bradi" nije, vjerojatno idealno napravljena unatoč odličnoj trubačkoj dionici i prekrasnoj melodiji: Almir nema adekvatan vokal, pjeva kao demo pjevač i 'on drugo nema'. Za ovakvu pjesmu treba Steve Strange ili barem Mladen Puljiz, a zna se kako reagiraju ljudi na ovakve primjedbe.

Sve se čini da je Frank K'o Pola nastavak navedenih domaćih vedeta zabavnog i neobaveznog rocka.

Naslovi: 1.Isto, 2.Čelo, 3.Padobran, 4.Srce na bradi, 5.Nikom ništa, 6.Dio nje, 7.Jedno na drugo, 8.Diše, 9.Dobar ili lud, 10.Ti i ja, 11.Loop, 12.Dajem sebe, 13.Par, 14.Ostati u ljubavi

Ocjena (1-10): 4,5

horvi // 04/04/2025