home > mjuzik > Repo

kontakt | search |

BLACK DICE - REPO: Repo (Paw Tracks, 2009)

Avangardni electro/noise trojac iz New Yorka napravio je respektabilan instrumentalan album koji ima odlike najboljih momenata njihovih nekadašnjih znamenitih sugrađana poput Talking Heads, no na daleko sofisticiranijoj istraživačkoj razini.

Oni koji su bili na njihovom posljednjem zagrebačkom nastupu (6.III 2008., Galerija SC), sasvim sigurno se sjećaju ogromnog zvučnog electro-noise zida kojeg je ovaj mlađahni i mršavi band proizveo (sve skupa s aparaturom cirka 150 kg), kada su promovirali odličan album "Load Blown". Kao što je to i običaj, njihovi albumi ne obiluju niti sa najmanjim eskapadama koje izvode na koncertima, već naprotiv, vođeni su taktikom smirenog i gotovo nenapadnog plesnog, ovaj puta vrlo smirenog eksperimentalnog electro-popa.
No, to samo naoko tako izgleda...

Njihove, sve odreda instrumentalne skladbe s tek ponekim vokalnim eskapadama (ili samplovima) su smirenije od neurotičnog genijalca Necroanal, no ipak pokazuju stanoviti odmak ka hardcore/techno/trance strukturama (osobito u "Chicken shit"). Po običaju, neukom uhu ova glazba bi se mogla učiniti kao puko prangijanje sa gomilom plesnih electro-noise efekata, međutim stvar je posve drugačija. Izbjegavajući klasičnu zamku klišeja studijske i preslikane live izvedbe, ovaj fakat opako nabrušeni trio je ponovno napravio neobičan, lud, šarolik i posve kaotičan album koji je negdje u rangu Aphex Twin, Wolfeyes i Matmos. Teško je opisati njihovu eksperimentalnu lucidnost koja ima crte Frank Zappe, vragolastih psycho ambijenata s naglašenim plesnim strukturama, Throbbing Gristle elementima i mnogobrojnim kolažem kojeg sastavljaju u svoj zaista neobičan, uvjetno rečeno, pop mozaik. Njihova glazba je poput kaleidoskopa koji sa svakim novim pokretom stvara posve drugačije slike.

Prva "Nite crème" je odličan industrial-dance komad u rangu njemačkog Electronic Terror Attack s natruhama Throbbing Gristle da su kojim slučajem htjeli napraviti elektronsku, nazovimo, komercijalniju stvar. No, sve se ipak svodi na eksperimentalni pristup u kome je "Glazin" očiti primjer revalorizacije funk/ disco sekvenci, ali učinak je višesmjeran. Ne da su napravili bolesnu, uvrnutu pjesmu, nego su je potkrijepili do komercijalne boli koja unatoč svojoj sladunjavoj suštini nije preporučljiva za obožavatelje brit-popa i lakoglazbnih arija sa Eurovizije. U tom pogledu, vrlo dobru paralelu nalazimo u nekim ranijim radovima Talking Heads, osobito u djelima gdje su koketirali sa afro-funk korijenima, podsjetite se samo nekih odličnih kompozicija sa albuma "Fear Of Music" ili "Remain In Lights" i sve će vam biti jasnije. Disciplina etike kojom su Black Dice vođeni unatoč eksperimentalnom porivu, osvjedočen je u nizu komada s albuma, primjerice discoidnoj "Earnings plus interest" ili ponajboljem komadu "La cucharacha" koji proteže plesni latino ritam na posve neobičan indie-funk Talking Heads način kao da su tu negdje prisutni Adrian Belew i sam David Byrne na gitari uz pratnju basa Tine Weymouth i Jerry Harrisona na klavijaturama. Teško je odrediti i reći što su Black Dice napravili na ovome albumu u konkretnom smislu kada krene neurotično-eksperimentalna "Ten inches" vjerojatno vođena šlihom electro-glitch stila na izrazito nabijeni noise način sa vragolastim aranžmanom koji u sebi sadrži techno/big-beat fazone, no dovoljno je utvrditi da su ostvarili vraški neobičan, najmoderniji, pa usudio bih se reći i avangardan album s kojim otvaraju posve nove vidike.

Neobični su band s neobično čudesnom avangardnom electro-pop glazbom prepunom plesne psihodelije, minimalizma i noisea koji je ponekad uvrnut do nečistih lo-fi granica (osobito pretposljednja "Ultra vomit craze"), no oni time samo najavljuju mnogobrojna uzbuđenja kojima nikad kraja na njihovim koncertima.
Za prethodni album "Load Blown" sam im dao devetku, a ovo ništa nije lošije od toga.
Avangardno, plesno, eksperimentalno i vrlo zanimljivo djelo. Odlično!

Naslovi: 1.Nite crème, 2.Glazin, 3.Earnings plus interest, 3.Whirligig, 4.La cucharacha, 5.Idiots pasture, 6.Lazy TV, 7.Buddy, 8.Ten inches, 9.Chicken shit, 10.Vegetable, 11.Urban supermist, 12.Ultra vomit craze, 13.Gag shack

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 14/01/2010

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Zebra

ŠIZA: Zebra (2024)

| 27/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Jugoslavija 1941​-​1945

BRANDKOMMANDO: Jugoslavija 1941​-​1945 (2024)

| 27/03/2024 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: Disgraced Emanations From A Tranquil State

APPARITION: Disgraced Emanations From A Tranquil State (2024)

| 26/03/2024 | marko šiljeg |

>> opširnije


cover: Levitate

GHLOW: Levitate (2024)

| 25/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Time to Breathe

SM4LLPOX: Time to Breathe (2024)

| 24/03/2024 | horvi |

>> opširnije


> chek us aut!
> diskografija
cover: Repo
  • Untitled (2000)
  • Cold Hands (2001)
  • Beaches & Canyons (2002)
  • Lost Valley (2003)
  • Cone Toaster (2003)
  • Creature Comforts (2004)
  • Broken Ear Records (2005)
  • Load Blown(2007)
  • Repo (2009)

> linkz
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net

well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*