Aktivni već više od 25 godina, njemački EBM/ aggrotech/ futurepop industrialci iz Hamelna pored Hannovera više nemaju onu produktivnost kada su svako malo, gotovo svake godine izbacivali album, no i dalje imaju štošta toga zanimljivoga za reći. Odlaskom frontmena Jens Kästela uoči prethodnog albuma "Wastelands" (2018), te dolaskom Chris L.-a, pričinilo se da im je opao fikcijsko/ fakcijski faktor stvaranja jake poetike, međutim, na ovome drugom albumu s novim frontmenom, stvari se vraćaju u konceptualni fokus s iznimno ogromnim opusom kojeg službeno čini 60 minuta plus predugačkih 35 minuta bonusa. Element 115 je novi od četiri novootkrivrena elementa u kemijskom sustavu, a otkrili su ga ruski i američki znanstvenici u kolovozu 2003. na Zajedničkom institutu za nuklearna istraživanja u ruskoj Dubni, te je službeno priznat 2016., a ime je dobio Moscovium, po moskovskoj oblasti gdje se i nalazi institut. Stoga ovaj album ima dugačku fabulu o teorijama zavjere, znanstvenim polemikama, a i SF pričama o spuštanju 'malih zelenih' na majčicu zemljicu sa ciljem stvaranja sveopćeg kaosa i okupacije kompletne planete. Odnosno, ovu su metafore o današnjim nesigurnim, apokaliptičnim vremenima s mračnim, atmosferski jezivim scenama istraživajući divlji i razbucani svjetski paradoks. Prvih 13 pjesama su nošene standardnim EBM obrascima sa snažnim ritmičkim udarcima René Dornbuscha koji je zadužen za elektronske bubnjeve (a i klavijature) na slojevite melodijske linije programera Gerrit Thomasa. Vokal je moćno izražen u prvom planu s različitim jezičnim libretima od engleskog, njemačkog, sve do španjolskog u primjerici temi "To the sun"; sve ovo dobro sjeda i paše kao saliveno s brojnim zlokobnim eksplozijama što izbijaju iz svake pjesme, međutim, ne može se osporiti da u svemu ovome Funker Vogt ima jednu te istu šprancu poput kombinacije Suicide Commando, VNV Nation, Fron Line Assemby i nekadašnjih Front 242, jedan te isti kalup i način komponiranja koji vrlo brzo dosadi jer je nadasve predvidljiv, no ako ništa drugo, tjera na plesni podij ili barem đuskanje u nepovredivosti kućnog ambijenta.



Izabrani prvi singl "Olympus" je tipičan presjek čitavog albuma, sve što se u njemu čuje, nalazi se i na ostatku albuma kojeg spašava, kažem vrlo zanimljiva priča puna dramatike sa zlokobnim dronovima, slijetanjima svemirskih brodova, uznemirujućim slikama, pozivu na masovni otpor i rat protiv vanzemaljske sile protežući u gomilu tema i filmsko raspoloženje akcijskog SF trilera s nepredvidljivim zapletom, raspletom, finišom i epilogom. Na koncu, sama završna 13. tema "A step into the dark" postavlja pitanje kako bi se stvarnost mogla promijeniti ako su sve navedene zavjere i urote istinite. A i tu je trebao biti definitivan kraj cijele priče: bonus od čak 35 minuta su razvezane teme u skraćenim, edit, remiks i iniim varijantama koje su sasvim nepotrebne prilikom kompletnog preslušavanja, baš upravo kao da nakon nekog odličnog filma još imate i dugački dodatak kako se film snimao i na koji način su nastajale pojedine, izabrane scene. Kome je to zanimljivo, prihvatiti će svih ovih 95 minuta, ali daleko jezgrovitije je uzeti samo prvih 13 pjesama u kojima frca tenzija da su Funker Vogt apsolutno spremni i nabrušeni za borbu i rat protiv tiranina današnjeg čovječanstva i civilizacije.

Naslovi: 1.What if I'm wrong?, 2.Olympus, 3.Abducted, 4.A.I., 5.Gaia, 6.To the sun, 7.Invasion, 8.The grey, 9.Lost, 10.The wanting, 11.I want to believe, 12.Lost kingdom, 13.A step into the dark

BONUS: 14.The fallen race, 15.To the sun, 16.God with us, 17.Gate of the Gods, 18.How to kill a God, 19.Invasion, 20.We believe

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 10/04/2021