Repolarity 1:

Album fokusiran na zvuk, koji da je prosto traženje nečega svodilo bi se na osjećaj zbunjenosti, za kompjuterom, klavirom... Recikliranje programskih datoteka je očigledno. Distorzirani zvuci se jedva čuju sa ritmičnim, uhvaćenim slučajnim zvukom, koji je toliko slučajan da se stiče utisak da se program softverski raspada do te mjere da nam pravi ovakvo neponovljivo zadovoljstvo, a u pozadini kao da je zvuk distorzirane gitare koja je toliko povampirena kao da nije gitarista nego nas neko u tunelu čeka sa strane i gleda nas raširenim očima sa prelaženjem prstom preko žica zarđalih distorzija. Vidi se sva pažnja autora da mi prosto činimo jednu gomilu koja je usmjerena na izvor zvuka, a ne na konkretna interesovanja za muziku. Mislim da autor u određenim trenucima nije znao što radi, ali je izdanje istorijski artefakat koji jednostavno umjetnik vuče i cijeni da je star toliko da se do sad dosta toga promijenilo, a da ovaj album baš svjedoči tome da danas sa jednim sintisajzerom može komotno da se nastupi uz jedan Korg Kaoss Pad. Kao da je umjetnik stiskao po tastaturi do momenta kad je jednostavno "sve zakočilo". Dosta se ponavlja - ostavio je smjesu za plastiku da se vezuje. Mislim da ovakvih snimaka ima dosta poput starih ritam mašina, koje leže u nekom podrumu i jednostavno pojavom masovnog korišćenja kompjutera čekaju na svoju ponovnu primjenu. Da kači ovoliko današnjih instrumenata bilo bi strašno, a pogotovo androide od kad imamo nekako nam se i sama muzika vrlo lako možda i ne svidi, ne možda, već nekome ko nije imao priliku da proba sam da uradi ovako nešto ne zna što to znači za umjetnika.  Repolarity 2:

"Prava" verzija prvog snimka, marginalna elektronika da je pitanje kako može jednom umjetniku ovako nešto izvan glave da zvuči moguće. Možda je zapravo u tome smisao, misleni proces koji je toliko serviran da se pojedini ljudi toga gade jer jednostavno nisu svjesni da se radi o muzici. Postoji neki osjećaj za promjenu, i što je jako bitno osjećaj vremena koji odavno nisam osjetio, kao da su sredstva za higijenu izgubila onaj miris, da mirišemo na šampon, sapun ili prašak, omekšivač… Sve je jednostavno postala obična krpa. Interesantan je osjećaj početaka muzike kompjuterskog doba u smislu računara kakve poznajemo od prije 20 godina. Eksperimentisanje sa efektima je očigledno, i potreba da se iz duboke vode vidi kopno i svijetlo na horizontu. Jednostavno svih tih godina se dešavala pobuna, koje nismo bili svjesni, a ovi zvuci nisu apsolutno interesovali nikog poput perifernog pogleda u mrak i tamu. Otuda je ovaj album pravi dragulj za one koji su skloni razmišljanju da nešto i od njih počinje. Ja jesam od tih koji misle da je počelo od njih, a lako će se ostala izdanja nadovezati.

Naslovi: 1.Repolarity 1 (20:21), 2.Repolarity 2 (20:30)

ocjena albuma [1-10]: 9

edo žuđelović // 25/07/2022

PS: On je jedan od dvoje umjetnika koji stoje iza ove izdavačke kuće.