PERSTREPO: Forces of hate / Faceless Hunger (Public Froth/ Bandcamp, 2024)
Novo ime na sceni, prošle godine izbacili su dva EP-a koja su oba dostupna na besplatni download.
"Forces of Hate" otvara 'Transmission of hate' sa zlokobnim zavijajućim synthem na koji se kasnije nadovezuju noise bravure. Dosta mirno s obzirom na to što bismo očekivali od power electronics projekta, ali ne mora baš sve biti nesnosna buka ili totalitarni dekor. Vokali su kao šaputanje da efektima. 'Meanwhile' nastavlja u sličnom fazonu, pulsirajuća elektronika sa vokalnim dionicama na masu efekata. Neće odmah uskočiti u sam vrh scene, ali definitivno interesantan projekt za koji bi adekvatan pridjev bio minimalan. Na ovoj pjesmi dolaze prvi uplivi noisea kao dodatne dimenzije, no stječem dojam kako bi stvar mogla biti i sa više tih noise elemenata i dinamike.
Ovako u momentu kad pjesma završi žalim što nije dulja. 'Tactics' je najdulja na albumu i elektronika vas zapljuskuje poput valova prije nego se vrati prokušanom stilu minimalne elektronike praćene prigušenim vokalima. Album samo za ljubitelje žanra koji žele nešto malo… hmmm… opuštajuće? 'No order' počinje sekvencom iz vijesti da bi onda nastavila u istom fazonu, baš kao i završna 'Blending in - Bleeding out'.
Ocjena: 6/10
"Faceless Hunger" otvara 'Meta' i već je primjetan napredak barem u pogledu masteringa, malo je glasnije iako se projekt drži zadanog kursa minimalnog power electronicsa. Također ima više igranja sa noise sekvencama pa je ovaj EP kudikamo bolji od proteklog, barem ako je suditi po prvoj pjesmi. 'Afmagt' je minimalna uz nekakve monologe iz nekog filma koji ovdje vrše ulogu vokala, lošija od prošle, ali ovo su sve nijanse.
Trenutno ništa interesantno iz domene industriala ili electronicsa nije izašlo pa eto. 'Rituals' kao najdulja na EP-u je linearan komad koji kao i ostatak diskografije pati od previše monotonije a premalo raznovrsnosti. 'The order' počinje filmskom sekvencom i dosad je najdinamičnija od svih preslušanih, mada to ne govori mnogo. Jednostavno projekt treba shvatiti kao minimalistički pa će se i oštrica kritike prilagoditi shodno tome. EP svom očekivanom i nimalo iznenađujućem kraju privodi 'In the zone'.
Ocjena: 7/10
Projekt koji bi u budućnosti mogao ponuditi puno više kada bi se odvažio malo eksperimentirati sa elementima industrial noisea ili nekog drugog srodnog žanra. Ovako ipak ostaje prosjek.