Nije ih bilo gotovo 10 godina i skoro se zaboravilo na ove njujorške čudake. U međuvremenu od zadnjeg albuma "Mr. Impossible" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=14036 (2012) Bjorn Copeland se preselio u Los Angeles, a brat mu Eric s trećom 'crnom kockicom' Aaron Warrenom pokrenuo frakcijski projekt Spiked Punch realiziravši 2016. EP "Guinea Pig" usput pokrenuvši i vlastitu etiketu L.I.E.S. (u solo karijeri ima više od 30-tak izdanja). Kao najavu ponovnog okupljanja prvo su sabrane stare d.i.y. snimke iz ranog perioda 1998-2000 na zanimljivoj kompilaciji "Natty Light" (2019), a onda se prihvatili zajedničkih kreacija nakon mnoštvo sušnih sezona svako malo objavivši po neki promo singl uz reizdanje spomenutog zadnjeg albuma. Njihov stil i zvuk je i dalje ostao isti. Vjerni osebujnom načinu da albume rade pitko i simpatično abrazivno, a na koncertima ih ožežu u skoro abnormalni electro/techno-noise, ovaj sedmi zvanični dugosvirajući rad pokazuje i stanovite pomake da čudesnim eksperimentarijama punim zavijucima, preobraženjima i moduliranjima apstrakcija neprekidno pronađu put i izlaz do, nazovimo 'pop' pjesmarice koja je u njihovom slučaju redovito bizarnih eskapada. Proniknuti u samu jezgru stvarateljskog procesa je jalova analiza. Ponekad se čini da su vox-extended tehnikom sricali neka mumljanja izviroperivši ih kroz elektronske procese ubacujući programirane ritmove, lupanje po plastičnim lavorima, igrajući se od nemila do nedraga po nekom proizvoljnom sistemu poput bacanja predmeta u vodu, a niti jedan takav zahvat nema repetativno određeni format. Onako kako ispadne - ispadne. Pa ipak, ovih 40 minuta nimalo nije bezazlena kontemplacija nabacanih apstrakcija praćenja glista od zvukova koji gmižu jedan preko drugoga bez određenih zakonitosti. Njihov slučaj je odvajkada takvih načela. Što god uradili, početak svake od 9 'klasičnih' kompozicija nosi tu crtu nepredvidljivosti, a naoko i ishitrenog paradoksa iz kojeg se dovitljivo nakon minutu-dvije formiraju u uzbudljiv sadržaj, kako davno sami rekoše 'naša glazba je poput crtanja u pijesku'. Tako se ovdje nalaze bolesni roboti kojima je software na izdisaju, vanzemaljski horizonti slučajno upali u kontejnere smeća, hipnotičke čarke minijatura pune zbrke i nereda, a tri međusobno povezana kraća skita "Scramblehead" razbucana kao odvojci između kompozicija, svojom psihodeličnom ex/interijernom šaržom upućuju na ljudski faktor degutantnosti i pretencioznosti.



Uvodna tema "Bad bet" nastavlja tu njihovu tradicionalnu sklonost avangardnim burama i olujama spremnim na mijenjanje raspoloženja prilikom odlaska u kladionice. Zlokobni zvukovi što podsjećaju na stare eksperimente Cabaret Voltaire s početka 80-ih u poletnim ritmovima uznemiruju namjernom zbunjenošću, a sav naredni kaos uz mnogo turbulencija slojevito plovi bezobzirno šašavim tokovima "Turned out", "Swinging" i glavnog singla "White sugar" s odjecima hip-hopa. Tu se pronađe i gitarističkih fascinacija s legendarnim izobličenjima Butthole Surfers, dementnih oscilacija smiješnih funk sfera "Big chip", iskrivljenih varijanti techna u "Jocko" i "Downward arrow", ali neprijeporno jest da impulzivan odjek na kurentne trendove u svakoj temi nosi onu njihovu sklonost stvaranju novih iskustva.

Svaki privid neke normalnosti je isključen. Ovdje filteri, prigušivači i one njihove brojne pedale i pomagala preuzimaju vlast u konstrukcijama kuhanja eksperimentalne papazjane. Sve je ovo istovremeno i smiješno i odvratno i privlačno i blesavo i seksi u svojoj zastrašujućoj zamamnosti kojoj je nemoguće odoljeti. Ionako već jako dugo imaju podijeljena mišljenja auditorija i kritike od ushićenja do omrznute ekstremnosti da su nepotreban bend kome je mjesto u nekom podrumu za izoliranu sektu eksperimentalnih freakova. Kako za koga, ovo je i dalje dezorijentirajuće abrazivno i posebno u svojoj nepoćudnoj bizarnosti apstrakcije i nejasnoće divljačke sklonosti poremećenog pokušaja ismijavanja konvencionalne pop glazbe.

Naslovi: 1.Bad bet, 2.Turned out, 3.Swinging, 4.Scramblehead, 5.White sugar, 6.Plasma, 7.Big chip, 8.All the way, 9.Scramblehead II, 10.Jocko, 11.Downward arrow, 12.Scramblehead III

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 14/10/2021