Šta reći? Odlično. Ovaj puta death-noise. Već četvrti ovogodišnji album ETA koji jednostavno obara sa svojim workaholic electro/industrial sistemom. Rad, rad i samo rad...

Pravi radu odan Njemac, nema što. Iz albuma u album iznenađuje svojim kreativnim sposobnostima u svim oblicima. Čak je i imena pjesama uobličio u vješti kombinatorni spoj velikih i malih slova gdje ne znaš koja riječ počinje, a koja završava. Nakon relativno plesnog "Disorder Manifest", na svojem četvrtom albumu "N.E.M.E.S.I.S." zašao je u područje doom/death electro sfera s obilatim psihodeličnim, turobnim i kaotičnim horror idejama koje je stilski nazvao death-noise. Bez obzira što album počinje vrlo plesnom 11-minutnom skulpurom "LEbeN 1 BiS" u kojoj se osjećaju natruhe umjerenih The Chemical Brothers (hm?), gotovo sve naredne su pravi electro noise/industrial minimalistički mrakovi od kojih staje dah. Ljudi moji, ovaj Tommy Kroker, alias ETA je jedan od genijalaca post -electro/ noise-industriala. Nije da je uživao u Throbbing Gristle improvizacijama, ali ima cijeli sistem minimalističkih varijacija u malome prstu. Kada ih, kao na ovome albumu provuče kroz strastveni oblik elektronskog noise zvuka, tada i najjednostavnije harmonije, odnosno melodije postanu strahovito jake da dosegnu nivo uzajamne potpore lo-fi/noise kvalitete najboljih u tom rangu. Prije svega, vjeran ambijentalnosti koju su primjerice imali nezavisno od njegovih utjecaja My Bloody Valentine ili Sonic Youth, ETA je u mogućnosti isporučiti otprilike istu količinu buke koja 'nešto' predstavlja. Bilo kroz harmonije, ritmove, efekte ili sam smisao cjeline koja prezentira buku života. U naslovu "CaSUs bELli" isporučuje veliku količinu razlivenog drone/doom electro-noisea sa samplovima razgovora muškarca i žene (zaista ne znam o čemu govore na njemačkom jeziku), u mračnom ambijentu "ScHÖnHeIt EInEr blUt BEr StRöm TeN lEiChe" donosi vrlo dramatičnu horror/SM priču sa žensko-dječjim plačom i glasovima u delayu, dok se u "mAde BY j. mENgeLe" ponovno vraća na plesniji dio, dakako u opako distrorziranoj i rastrganoj, neujednačenoj electro-noise varijaciji sa breakovima. Potom slijede repetativne "GrUnDLosE eXiSTeNz", "iM INneReN DEs KrEIseS" i vrlo uspjela minimalistička melodijska "tHE agE Of BRoKen DreAms", te najbolji komad albuma, završna "sONnEtt An oRphEus I_14" koja traje punih 12 minuta i sadrži životopisne prikaze uprizorene harmonijskom elektronskom bukom u kojoj ima zaista svega (Sonic Youth, Merzbow, Lustmord, pa i Lou Reedovog "Metal Machine Music"). ETA je ovim albumom dosegnuo izuzetan kreativan nivo vještog autora koji zna napraviti album od A do Z, X,Y.

Da mu je ovo prvi album, nazirala bi se desetka. Otvorio je tako široki prostor slobode o kojoj je bespotrebno govoriti. Momak je genijalac zanata. Ne znam kome se vraća sa božicom osvete, ali ovim albumom će vjerojatno začepiti gubicu onima koji ga ne mogu i ne žele shvatiti. Mali, pritajeni genije electro/noisea iz Zeita (ex-DDR) podariti će još tko zna kakva iznenađenja.

Album koji nije sa svačije uši. Individualan je i strog, a istovremeno slobodan sa vidicima. Eksperiment, ne. To što radi ETA je sasvim nova i napredna glazba s ponekim minimalističkim eksperimentima. Trebalo bi ga čuti uživo, ovo je fantastično. Ne znam samo što čekaju moje kolege i prijatelji iz Srbije, posebno ekipa iz Dark:Scene Records ili hrvatski Krlja Ustvari... To je to što se traži. Uz francuskog Nocturne ili srpski Youth A.D., u underground electro/noise kulturi teško da će se nešto bolje pronaći. Svi su različiti, ali su ipak vrlo bliski. Tko je bolji, prosudite sami.

Ovaj album je opako kvalitetan. Grubo rečeno - fucking good!

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 08/12/2009