Treći album Tommy Krokera u 2009! Momak neosporno ima nadahnuća, te je ovim albumom dosegao zavidan stupanj kreativnosti spojivši ples sa eksperimentima i psihodeličnim ambijentima.

Tommy Kroker, odnosno Electronic TerrorAttack je jedno od najugodnijih electro iznenađenja 2009. godine. Njegova prethodna dva albuma objavljena 2009. godine su prava poslastica za ljubitelje elektronike na kojima je satkao srž eksperimentalne, bučne i plesne stilizacije, a ovdje je zakoračio korak bliže ka vrlo širokoj audijenciji.

Ovaj vrlo radišan momak iz Zeita (bivši DDR) nakon sjajnog prvijenca "Hybris" i relativno umjerenog albuma "Sequence Der Rose" prvo je objavio dva singl EP-ija "Made by J.Mengele" (za naredni death-industrial album "Nemesis" koji je u planu) i "Fade to innocent" (u trajanju od skoro 20 minuta) pri čemu je tražio i suradnju preko interneta za remix (pridružili su mu se Tic Toc Killer i Cold Flesh Colony, te Strahlungstod), a onda je objavio ovaj vrsan minimalistički plesni album. Ova dva EP-ija obiluju plesnim EBM sferama s mjestimičnim trance-techno i eksperimentalnim izletima, ali su kako god, jedno su od prijatnijih dance riješenja 2009. godine, te se mogu slušati i promatrati kao zasebna djela koja nisu striktno vezana uz ovo gotovo jednosatno djelo.

Album "Disorder Manifest" odmah pogađa u srž svojim kratkim vokodiranim uvodom "Welcome" koji je revna preslika najvećih mogućih uzora elektronske glazbe. Pogađate, Kraftwerk, naravno. Ali Bože moj, po kojim teritorijama šara ovaj mladi electro freak, to je nevjerojatno. Ima u malom prstu veliku povijest pop glazbe s kojom udara tamo gdje treba, ravno u žižu osjećaja. Hitovi poput "All I need (feat.Una Mas)" i iznenađujuće laganog klasičnog trip-hopa "Clear for landing (rerecorded)" uz pratnju akustične gitare sa ženskim sjetnim vokalom Una Mas uopće nemaju prepoznatljivu elektronsku prizmu Electronic Terror Attack i to je možda ključan faktor ovog albuma koji može prevagnuti na stranu komercijale ili kiča (zavisno kako se promatra), isto kao i naslovna "Disorder manifest" koja je svojevrsni revival plesnog electro-beata negdje iz sredine '90-tih godina. Ali ostatak albuma je fantastičan. "Crime city" vozi svojim hipnotičkim minimalističkim plesnim ritmom taman negdje na čvorište electro-popa, techna, housea i EBM gdje su se zaustavili Orbital prije desetak godina. "Fade to innocent" s istoimenog EP-ija u svojoj radio varijanti donosi romantičan duh prvog electro-popa, melodijski će malo podsjetiti na kulminacijski hit Visage "Fade to grey", dok prave stilske bravure u fuziji nekolicine plesnih elektronskih formacija slijede u "Addicted to the sirens", "Baby on the drums" i nešto mračnijoj "Turn" s elementima progressive Detroit-techna. Kao ravnopravna protuteža plesnom akcentu, pred sam finiš pojavljuju se dvije ambijentalne i vrlo mračne teme "Elements" i "Erotique noir" s kojima se zaokružuje definitivan raznolik zbir albuma bez ikakvih agresivnih eksperimenata kakvi su bili prisutni na prvijencu "Hybris". Izuzme li se posljednji broj "Baby on the drums" kojeg je Tommy, odnosno ETA remiksirao u standardnom EBM stilu s metamorfozama ka laganim natruhama electro-noise industriala, ovo je vrlo kreativan i kompletan rad kojim ETA krči nove puteve u vlastitoj stilizaciji. Budući da je prethodnik "Sequence Der Rose" bio stanoviti raskorak koji je pokušavao spojiti pop i eksperiment u jednu sferu, ovdje se stil posve oslobodio u vidu slojevitih dance instrumentala s obilatim techno-popom i sofisticiranim pozadinskim eksperimentima što je novi korak naprijed, te u cjelini "Disorder Manifest" djeluje daleko kompaktnije i sadržajem bogatije ostvarenje kojim se daje do znanja da od ETA treba očekivati još tko zna kakva iznenađenja. Nadamo se prijatna.

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 10/10/2009