Tommy Kroker 2010. godinu završava remiksiranim EP-ijem na kojem je obradio nekoliko poznatih skladbi, između ostalih Kosheen, Rammstein i Depeche Mode.

E.T.A. na svojem posljednjem radu u 2010. godini donosi pitak electro-pop u dance/house maniru za diskoteke gdje nema ama baš nikakvih eksperimenata i kao takav je tipičan primjerak komercijalnog mainstreama za široku potrošnju. "Don't go (video version)" podsjetiti će na mnoge hitove s MTV koje smo mogli gledati i slušati od 90-ih naovamo i po ničemu ne aludira da iza njega stoji momak koji je itekako sklon eksperimentima, industrialu, kakofoniji, noiseu i različitim zvučnim egzibicijama. Obrada Kosheen hita "Catch" sa svim potrebnim elementima house/progressive-techna sasvim je solidan plesni remiks uokviren sa lebdeće-prozračnim synth vibracijama, onako pravo školski za disco klubove. Naravno, tu je i klasična vokalna dionica. U obradi Rammstein "Roter sand (eine liebe, zwei pistolen)" Kroker se ubacio u fini EBM sa atmosferičnim uvodom, a vokal je znatno izmjenio spram originala i profilao ga je kroz efekt ubrzanog glasa pa skoro da zvuči kao da ga je otpjevao frustrirani klinac od nekih 15-ak godinica. Sam aranžman rascjepkao je sa ambijentalnim progressive breakovima, a pred sam kraj, tempo je podebljao jačim ritmom. Zgodno i vrlo jednostavno. Instrumental "Able to disable" je plesni križanac EBM-a i acid-housea sa vrtložnim synthom, laid-back psihodelijom, te ponovno sa progressive-techno/house sintagmama, te po svemu sudeći, ima Kroker šta za prikazati na progressive teritoriju ako će naredne radove usmjeriti u tom pravcu. "Enjoy the silence" je tko zna koja obrada velebnog Depeche Mode hita iz 1990., a ovdje je uprličena kao instrumentalni dark-ambient soft-techno prvenstveno za slušanje, a nešto manje za ples, pa recimo, onako, prijatan chill-out. Posljednja "Satellite" je obrada Oceanlab i moram priznati da ne znam kako original zvuči, no ovdje je vrlo miran dark-ambient sa veoma lijepim ženskim vokalom i plutajućim psihodeličnim 'stepenastim' synth tripom.

Onako, na prvu loptu, čini se da je ovo vrlo plitak i jednostavan, školski primjerak elektronskih remikseva i obrada, ali u suštini, znajući neke originale, Kroker je evidentno mnogo toga promjenio, pa čak i odsvirao na synthu, tako da je pjesmama dao svoj autorski pečat. Pomalo smeta nedostatak njegovih hrabrih eksperimenata, no za klasičnu publiku u diskotekama, ovo je sasvim solidno ugođenih 27 minuta za ples i chill-anje. Taman za DJ-e kada im ponestane inspiracije kuda dalje da nastave sa svojim setom. Kompozicije su baš dušu dale za prelaze, ili sa laganica na house ili sa techna na 'spuštanje'. Fino. Čisti pop.

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 27/12/2010