Gotovo puni sat plesne elektronske glazbe novi je rad čudesno produktivnog Tommy Krokera koji je ovdje sakupio 4 remiksa vlastitih skladbi gostujućih tehničara, te između ostalog obradio 4 pjesme od kojih se svakako izdvaja hit "Sex on fire" Kings Of Leon.

Peti album Tommy Krokera je remiksirano plesno djelo gdje je odabrao nekoliko ranijih pogodaka koje je ponudio na myspace stranici zainteresiranim tehničarima na obradu, te je uz njih, uvrstio još 5 novih, do sada neobjavljenih pjesama. Jedna je posve nova skladba, a četiri su remiks coveri. Najveće iznenađenje albuma je obrada velikog hita "Sex on fire" Kings Of Leon kojom Kroker dokazuje da se njegova glazba umije širiti u daleko komercijalnije teritorije nego li se to moglo naslutiti, barem prividno, na ranijim ostvarenjima koja su se protezala od agresivnog, psihodeličnog i eksperimentalnog noise/electro-industriala do techna i dance/house sintagmi. Ipak, dojam je da ovaj remiks sa laganim reggae/tech elementima nekako odskače i 'pretanak' je spram ostalog materijala kojeg karakterizira pop format uglavnom namjenjen plesnim podijima.

Sam album je slikovito na poleđini omota podijeljen na 12 zodijačkih znakova koji u ovom slučaju počinju sa razdobljem djevice, a završavaju sa periodom lava, mada se neka druga povezanost osim simbolike ne može baš raspoznati i usporediti. Prije bi se "Fade to innocent (Tic Toc Killer Croc remix by Cold Flesh Colony)", nova verzija ranijeg EP-ija iz 2009. mogla uvrstiti u razdoblje djevice, nego li u vagu kao što je predočena, ali izgleda da autor nije baš previše vodio računa o samoj raspodjeli horoskopskih značenja i 12 ponuđenih kompozicija gdje će koju svrstati. Da je detaljnije poradio na toj komparaciji, mogao se sklopiti i u simboličkom pogledu paralelno povezan album, ovako je dobiven samo simpatičan plesni rad kojeg je, igrom slučaja, povezao sa zodijakom. Uvodna "Prototype muskle" je jedna od dvije posve nove skladbe, te svojim ambijentalno psihodeličnim post-industrial/gothic minimalističkim akcentom samo služi kao intro za već spomenutu "Fade to innocent", te se daljnji tijek radnje albuma odnosi na plesne podije. Naglašeni techno ritmovi sa minimalističkim igrama i interludijima koji podsjećaju na klasičan elektronski extended rad sa dodanim vokalnim samplovima, ponegdje sa elementima gradacijske etike imena poput Kraftwerk, The Prodigy, Daft Punk, pa i natruha dance EBM-a, kao i stare ostavštine D.A.F., Cabaret Voltaire može izmamiti simpatije na račun gostujućih remiksera i nekolicine obrada koje je osobno napravio sam E.T.A. No, u konačnici, daleko je ovo od njegovog autorski kreativnog rada kakvim iznenađuje na kompletnim albumima kakvi su primjerice bili "Hybris", "Sequenz Der Rose", "Disorder Manifest" ili "N.E.M.E.S.I.S." koje je odreda isporučio 2009. godine. Sami remiksevi autora koji su potpisani kao Cold As Flesh (EBM/trance "Visions of doom"), Strahlungstod (experimental slow-down/chill out verzija "Fade to innocent") i Mixer Man French Connection (još ponajbolji trance "E-psychiatrist" koji je prethodno objavljen na istoimenom EP-iju 2010) donose nekolicinu zanimljivih plesnih varijacija koje debelo odskaču od originala i prepoznaju se po nekim melodijskim sekvencama, idealan su iskorak u gothic tripove za zamračene podije i plesna sexy izvijanja. Obrade samog Krokera, odnosno E.T.A. uz spomenuti velebni hit Kings Of Leon, nude još tri, meni posve nepoznata autora. To su Aggressions Level ("Colleteral Damage"), Cy-Gor (electro-funk/big beat "Burn Forever") i Baron von Wulfenberg (mračni EBM/industrial-techno "Sklavin") koji su remiksirani i obrađeni na simpatičan plesni, uglavnom minimalistički način, ali kako zvuče originali, iskreno govoreći, pojma nemam, a nisam niti imao vremena da to istražujem. Na albumu je još prisutna originalna verzija odličnog EP-ija "E-psychiatrist", njegova nova minimal-techno remiks varijanta "Baby on the drums" (s albuma "Disorder Manifest", 2009), te posve nova skladba, instrumental "Shotgun mouthwash" u maniru koji koketira između sintagmi EBM/trance/minimal-techno koje su vrlo bliske školi Detroita i nezaobilaznom Jeff Millsu samo s razlikom što E.T.A. na poznati njemački način razgrađuje melodiju i stvara minimalistički emotivan pop aranžman. Vrlo lijepo.

Premda je kompletan album zbir remikseva i obrada pogodnih za DJ i klupsku dance kulturu, te je u njega evidentno uložen određeni kreativni rad, domišljatost i pronicljivi karakter, kako gostiju, tako i Krokera, ovo djelo se ipak ne može uspoređivati s prethodnim E.T.A. izdanjima. Što će reći, momak je opet podario novo iznenađenje i sprema se za novi korak. Ako je publika koja je slušala onaj izuzetan i hvaljeni debi "Hybris" ovim radom pomalo razočarana jer na njemu nema eksperimenata, agresije, noise i brutal sadržaja, to nikako ne treba obeshrabriti ili umanjiti vrijednost ovog djela. Electronic Terror Attack doslovce šara bogatim teritorijem spajanjem različitosti elektronske glazbe, a on je u ovom slučaju isključivo orijentiran na ples i zabavu sa dobrom dozom pritajenih emocija i seksipila kakav se tek povremeno nazirao u njegovim 'pop' trenucima. Po prikazanome, ovo je njegov najkomercijalniji proizvod do sada i stoga diskoteke - veselite se.

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 16/06/2010