Wov, vec cetvrti album Killersa. Kako vrijeme leti. Jos se sjecam kad smo slusali prvi single tada jos nepoznatih Killersa na nekoj od emisija legendarnog Steve Lamacq-a i odusevljavali se s tim kako dobar bend dolazi. Ali eto, "Day And Age", vec treci sluzbeni album ovog inace izvrsnog benda je po svemu jako daleko od tog prvog single-a. Od nepoznatog benda The Killers su se u tih par godina pretvorili u jednu od najvecih svjetskih atrakcija pa se taj hekticni ritam itekako odrazio i na novom albumu. Nabrzaka slozen izmedu turneja, "Day and Age" je bez sumnje najgori album Killersa iako s obzirom na to koliko su oni dobar band to ipak znaci da je iznad prosjeka. "Day and Age" je po svemu pravi 80s party sa The Killers pjesmama. Svi pravi 80s elementi su tu, trash Simple Minds synthovi, genericki elektronski ritmovi, sljokicasta kic odjela, saxofoni (oh boze!) pa tako na primjer prvi single Human zvuci ko pravi 80s euro dance, to jest otprilike kao eurovizijski pobjednik. Ipak, u pozadini svih tih grozomornih zvukova su i dalje one odlicne The Killers pjesme pa je tako "Spaceman" mozda nesto najbolje sto su do sada napravili a "Losing Touch" svojom melodijom zvuci kao da je ispala s "Hot Fuss". Sve u svemu, na kraju se nadam da je "Day And Age" samo zatisje pred oluju u kojoj ce The Killers, kad su vec toliko fascinirani s osamdesetim, zvucati vise kao Roxy Music a manje kao Spandau Ballet.

ocjena albuma [1-10]: 7

kris // 05/12/2008