Glazbenici mogu imati mnogo razloga za izdavanje b-sides/rarities izdanja. Neki definitivno samo pune džepove, dok drugi dobronamjerno misle na bazu fanova.
The Killers i frontmen Flowers mi nikako ne ostavljaju dojam onih prvih, ali mi je ipak bilo čudno vidjeti da najvaljuju b-sides (još sa 18 pjesama), znajući da iza sebe imaju tek dva, usput odlična rock 'n' roll, studijska albuma.
Koliko se pokazalo da je ovo bio dobar potez odlučit će svaki killers fan za sebe, kao što sam i ja, ali ono najobjektivnije mogu reći.

Pjesma koja otvara, "sawdust", je uz to što je jedina nova pjesma na izdanju, ujedno i bez dvojbe, najbolja pjesma na albumu, jedna od najboljih pjesama Killersa ikada, plus ozbiljan kandidat na listi singlova 2007. Radi se o kolaboraciji s Lou Reedom, imena "Tranquilize". Mračna pjesma, jake atmosefere, moćnog teksta, s vokalnim duelima dva velika vokala stavljena u prvi plan, a instrumentima u pozadinu.
Vrlo čudna pjesma, posebice za Killerse. Mogao bih o njom pisati cijeli ovaj članak, toliko je upečatljiva.
Slijedi obrada Joy Divisona "Shadowplay", koja je svirački kvalitetno odrađena, ali vokal je miljama od one melankolije koju je Curtis imao, a Flowers želio postići.
Druga obrada, "Romeo & Juliet", Dire Straitsa, bez skoro pa nikakve razlike od samog originala, što ju čini vrlo nepotrebnom za cover izbor.
Treća i zadnja obrada, "Ruby, Don't Take Your Love to Town" Kenny Rogersa je, što se tiče covera, najbliža onom kakav bi cover trebao biti, što je čini jednom od boljih pjesama na albumu. Zadržan je onaj nježan, smireni country štih iz originala.
Najveći dio albuma, izuzevši ova tri covera, čine manje i više sirovije, alternativne verzije pjesama s, i razmatrane za, "hot fuss" i "sam's town".
Varirajući od odličnog (leave the bourbon on the shelf, show you how, under the gun), malo slabijeg (the ballad of michael valentine, sweet talk - sample, all the pretty faces) pa do onih gotovo jednakih "pravim" album verzijama (glamorous rock 'n' roll, sam's town, where the white boys dance).
Tu je još solidan remix "Mr. Brightside" (Jacques L Cont's Thin White Duke remix) i visoko producirana, komercijalno podmazana "move away" skinuta s spiderman 3 soundtracka, koja mi nikako ne spada u ovaj b-side, ali pjesma ima onu odgovarajuću energičnost killersa, osobito u refrenu.

Cijela ta lepeza, poigravanja punkom, rockom i pop elementima, od 18 pjesama koje čine ovaj b-side jednog značajnijeg rock benda današnjice, bez sumnje je puna vrlo svijetlih trenutaka.
Daleko od toga da je loše ili da razočara, ali mislim da je ovdje pravi slučaj vladanja dijelova nad cijelinom i kvantitete nad kvalitetom.
6,7 određenih pjesama manje i ovo je moglo biti savršeno.

Uvjeren sam da su Killersi imali namjeru dati fanovima što više materijala za uživanje i zabave u razmišljanju kako bi što zvučalo da je bilo ovako,onako ili ovdje, na ovaj način. Kao takvo, bez razmišljanja, fanovi su i dobili.

Uspoređujući s ponekim b-sides ostalih izvođača, i koncepcijom određivanja kvalitete albuma kao albuma, makar bio b-sides, što se na kraju mora učiniti, ovaj malo pada, jedva uočljivo, ali ipak.

Ako je prvi singl "tranquilize" uvid u ono kako će bar približno zvučati sljedeći studijski album killersa, onda se apsolutno imamo čemu nestrpljivo radovati.

ocjena albuma [1-10]: 7

vidman // 20/12/2007

PS: Čekajući treći album, ako na sawdust "slučajno" zaboravite, nećete propustiti ništa novo. Ako ste privrženi fan, ionako ćete ga nabaviti, i uživati na jedan ili drugi način.