Na kraju uvodne pjesme albuma, negdje u pozadini se čuje muški glas koji kaže: "Evo, vratili smo se, i... Dobro je." Ja samo odgovaram "Pa, gdje ste tako dugo? Dobrodošli nazad!"

UKRATKO: Izraz post-rock je upotrebom već toliko izlizan da ga neću spomenuti. Kao ni Mogwai. Uostalom, predstavljati jedan od najboljih domaćih alter bendova, mislim da ni ne treba. Vjerojatno ste ih čuli. Trebali ste.

UDUŽE: Pričati o usporedbama s drugim svjetskim bendovima slična glazbena usmjerenja, ne želim iz dva razloga. Prvo, jer mi se čini da Lunar više nije bend koji treba posebno predstavljati što zbog hvaljena prvijenca "There is No. 1", što zbog njihove jake koncertne aktivnosti kojoj su vam dali priliku da ih vidite i uživo. Drugo, još važnije, jer njihova glazba spada u onu vrstu umjetnosti koja u svakom čovjeku budi drugačije značenje. Projicira mentalne slike, rekao bih. A rašlanjivati takvu glazbu na muzičke elemente nema nikakva smisla jer je u ovom slučaju cjelina puno, puno više.

Slično vrijedi i za faktografske podatke jer je Glazba u apsulutnom prvom planu. No, iz zahvale prema autorima iste, par crtica:
* Lunar su Bojan, Nixa, Davor i Mijo
* postoje od 1998. g.
* 2000.-te izdaju spomenuti "There is No. 1" za Carnival / Delboy Records
* naredni album "First And Last Lost" je nepovratno izgubljen zbog digitalnih poteškoća
* "Turbom" se vraćaju analognom načinu rada, te dodao bi, u velikom stilu natrag na diskografsku scenu

Što se samog stila "Turba" tiče, to je onaj voljeni i prepoznatljivi Lunar. Prepoznatljivost se gubi jedino u dvije stvari - "Pizza song" donosi i vokale (iako to tehnički nije novo jer je i prvijenac imao vokalnu "Vat Iz"), na momente Placebo alike, a "Bee-bop" kao odjavna stvar na albumu, je opičeni komad, pa, svemirskog bee-bopa! Kao što njihov press materijal slikovito ističe, "Turbo is a sound of wandering through nebula or a soundtrack for the solar eclipse. Turbo is a mysterious space travel followed by a pleasant return to Earth. However, it may be something completely differnet."

Obzirom da mi je "There is No. 1" glazbeno obilježio jedno razdoblje moga života i samim time su mi Lunari, a da oni to nisu ni znali, postali Jako Dobri Prijatelji, možda je i ocjena ovog albuma previše subjektivna. Naime, već vidim da će mi ako ne album, a onda barem neke pjesme pružati glazbenu podlogu za mentalna (i/ili fizička) putovanja u ovim hladnim mjesecima. Ali ne vjerujte meni, provjerite sami uskoro - službeni datum izlaska albuma je 22/11/2004. Kao teaser do onda, skinite 2 mp3ice i prepustite se Turbu... Lunar su dokaz kako instrumentalna glazba često može biti puno puno osjećajnija od one vokalne. I za to im, između ostalog, hvala.

ocjena albuma [1-10]: 9

sale // 14/11/2004

PS: Ponekad, a posebno u ovakvim trenutcima, mi je žao što nisam redatelj filmova. Jer bi Lunar zvao odmah da mi prepuste par stvari za film jer VEĆ VIDIM kako bi to genijalno funkcioniralo... Ali nadam se da će ih netko pametan zapaziti već. Čak vjerujem u to...