iako objavljen prošle godine, a obzirom da tada terapija još nije postojala u svom elektronskom obliku, album zaslužuje kratki osvrt iz najmanje jednog razloga: prvenstveno zato što je toliko dobar (a nije zgorega ni napomenuti da je hrvatski proizvod).

tijekom vrlo čestih putovanja vlakom u zadnjih par mjeseci, lunar su u velikom postotku tih putovanja bili moji vjerni pratioci. oni, naime, sviraju predivnu instrumentalnu glazbu (pojavljuje se tu i glas, ali više u funkciji instrumenta, na neki način) koja je toliko dobra za opuštanje, ali u isto vrijeme i za podizanje, a kako je izuzetno filmična (uz svadbas koji su svoje umijeće rađenja glazbe za kazalište/film ("puška za uspavljivanje", "blagajnica hoće ići na more") već dokazali, smatram da su lunar slijedeći logični izbor nekog mladog redatelja), jako dobro leži uz promatranje izmjene krajolika iz jurećeg vlaka. između ostalog.

dečki ne vole kada ih se uspoređuje s mogwai (ali kada krene ružiona u stvari "-tirwanto?", mogwai su logična usporedba, a takvih dijelova na albumu ima još), a ne vole ni nagrade (prilikom nominacije za crnog mačića izjavili su da glazba nije sportsko natjecanje da bi se proglašavao pobjednik). čini se da iznad svega vole zapravo glazbu, a ako pridodamo tome i činjenicu da ju tako prokleto dobro i izvode, dobili smo jedan dobar dobar band. smatram da nabrajanje i opisivanje pjesama u ovom slučaju apsulutno ne dolazi u obzir; to se treba slušati i otkriti. "kozmonautiku" ste čuli/vidjeli na tv-u, nabavite i ostatak!

poseban plus ide kući carnival tunes, koja nam je nakon zhela i hc boxera, a sada i lunara, dala garanciju da će svaki glazbeni uradak s njihovim logom biti kvalitetan. i drugačiji.

ocjena albuma [1-10]: 10

sale // 13/07/2001