Na "namig" internetske prijateljice Shaune, koja mi je širom otvorila oči svojom "best of" listom za 2014, krenuo sam u avanturu preslušavanja izdanja s kojima dotad nisam bio upoznat, a navela ih je u svojem izboru.

Ne po nekom određenom redu, prvi su se na listi našli LUNAR TWIN. Prema njihovom facebook profilu radi se o "dream wave Duo from Los Angeles, California". Na prvom EP-u objavili su četiri pjesme u trajanju od 15 minuta ukupno.

Sirens, kojom nas uvode u svoj svijet, ugodna je atmosferična elektro laganica, kojom dominira vokal, za koji na početku nisam mogao odgonetnuti na kog' me podsjeća, jer mi je Shauna bacila bubu u uho s asocijacijom na Nick Cavea. No, već i prije nego je počela druga pjesma, Champagne, bilo je jasno da je ovdje riječ ipak o Mark Laneganu. Ne stvarnom Marku, nego o njegovoj inkarnaciji. Pogotovo mi se to rasvijetlilo tijekom te, druge pjesme, gdje su me čak i prijelazi podsjetili na neke njegove pjesme. Ne one iz njegovog solo opusa, nego iz opusa Soulsaversa, kojima je posudio vokal u nekim pjesmama. Sa Soulsaversima može se i glazbena sličnost potegnuti.



Cruel Water podsjetila me na njegove zadnje radove, koji mi se nisu baš dopali previše, a nakon preslušane Metroplex, koja mi se svojim "ebm" ritmom nikako nije uklopila u atmosferu EP-a, zapitao sam se što ista radi ovdje.

U svakom slučaju, prve dvije upale bi na mnoge "moody" kompilacije, dok ću druge dvije pjesme brzo izbrisati iz memorije i čekati da čujem u kojem će se smjeru razvijati Lunar Twin.

ocjena albuma [1-10]: 7

pedja // 28/01/2015