Iako grupa MIZAR na papiru postoji od 1983., ovo im je tek četvrti album. Gledano povijesno, prva dva albuma (MIZAR /1988/ i SVJAT DREAMS /1991/) već su zauzela svoje, visoko, mjesto u yu rock antologiji. Zbog ratnih i inih okolnosti nakon drugog albuma, grupa hibernira više od deset godina, dok se članovi bave drugim stvarima ili pak sviraju po drugim bendovima (KISMET, ARHANGEL).

Ono što je grupu krasilo na prva dva albuma i ono zbog čega sam ih tada volio i obožavao, bio je specifičan dubok, gotovo zastrašujući glas Gorana Tanevskog, gothic-dark glazbena podloga s prizvukom tradicionalne makedonske glazbe te pjevanje na makedonskom. Danas, skoro dvadeset godina kasnije, dvije od tri nabrojane stvari ostale su tu.

Naime, nakon godina izbivanja i nepojavljivanja na povratničkom albumu "Kobna ubavina - Terrible Beauty Is Born" (2003), Tanevski se ponovno pridružio bendu i preuzeo vokale od drugog Gorana, Trajkovskog. I to je dobro. Iako Gorani imaju vrlo slične vokalne sposobnosti, ipak je Tanevski, Tanevski.

To sam osjetio već na prvoj pjesmi novog albuma "Sina soba", kad su me žmarci počeli pretresati već pri uvodu pjesme, a da o glasu ne pričam. Činjenicu da je pjesma lagani šupljak, jer bubanj i bas koji bi trebali pumpati nemaju "šusa", spašava vokal, koji mi je svih ovih godina falio i kojem sam se svako toliko vraćao posežući za starim MIZAR kazetama. A kad se počne derat. Jao i naopako. Već sam mislio da ću morati pogaziti svoju riječ i posegnuti za odlaskom u Tvornicu.



Poznat početak "Počesne strelbe", pjesme koja je vjerojatno njihov najveći hit… Ali na kojem to jeziku Goran pjeva. Njemački!? Ne nije, ili ipak je! Nemoguće! Zašto!? Osim što mu izgovor i nije baš nešto, uništena je stvarno dobra pjesma. Al, nema veze. Mogu si oni to dopustiti. Pogotovo zato jer slijedi "Bog", a na toj pjesmi se već i ritam sekcija posložila, pjesma zvuči moćno, a Goran opet pjeva na makedonskom. Nevjerojatno koliko u tim pjesmama paše, ovaj meni skoro nerazumljiv jezik. "Nož" je već klasični MIZAR.

A onda slijedi opet jedno iznenađenje. "Et si tu n'existais pas" je obrada pjesme američkog emigranta koji je svoju popularnost stekao u Francuskoj tijekom 60ih i 70ih, Joe Dassina. To je ujedno i najbolja pjesma na albumu, iako još jednom tvrdim da se MIZAR nebi trebali baviti stranim jezicima. To se potvrđuje na pjesmi "Damar", koja posjeduje mješavinu makedonskog i engleskog, uz čudan i neuvjerljiv smijeh, a koji je pretpostavljam trebao biti nešto zastrašujuće.

Slijede tri pjesme ("Zid", "Den" i "Pogled"), nit dobre nit loše, tek toliko su tu da popune prostor, dok je za kraj ostavljena još jedna na engleskom "I Have a Dream". Odlična darkerska laganica, koju očekujem na sljedećem albumu na materinjem jeziku i mogla bi mi postati jedna od njadražih.

Za kraj samo jednom ću ponoviti ono što sam već nekoliko puta spomenuo gore u textu. Gorane! Ne daj im da te nagovore da pjevaš na stranim jezicima, a pogotovo ne na njemačkom. I čemu uopće ti naslovi albuma na engleskom!?

pedja // 18/12/2007