home > koncert > MIZAR @ Tvornica, 16/04/2015

kontakt | search |

MIZAR @ Tvornica, 16/04/2015

Htio sam ovaj tekst započeti rečenicom "Osamdesete su ponovno in!". Onda sam shvatio da to ne bi imalo puno smisla, pošto je dojam da, pogotovo u nas, nikad nisu ni bile "out". Ljudi su od pamtivijeka skloni nostalgičnom uljepšavanju prošlosti, to nije ništa novo. Sve se doima ljepšim kada biva obavijeno varljivim velom naslaganih godina. Osim općenitog stanja u politici, gospodarstvu i moralu nacije, vlada opći konsenzus (pogledajte samo netom objavljenu Rolling Stoneovu listu najboljih 100 ovdašnjih albuma) da je tada puno bolja bila i muzika. U to nas se uvjerava do razine koja graniči s ispiranjem mozga - onaj tko misli drukčije je heretik. Na krilima takvog stanja prije desetak je dana u domu HDLU otvorena izložba "Osamdesete - slatka dekadencija postmoderne", pod pokroviteljstvom koje su u Tvornici Kulture održani nastupi grupe Boa i makedonskog rock benda Mizar, o kojem ću vam napisati ponešto u odlomcima koji slijede.
[ Mizar ]

Mizar   © ulysea

[ Mizar ]

Mizar   © ulysea

Mizar je jedan vrlo specifičan projekt, rijetka ptica na nebu iznad bivše Jugoslavije. Njihovi su raniji albumi iz prve faze djelovanja dosegli kultni status koji ih je s godinama, unatoč tome što nisu bili mainstream bend, doveo do stupnja opće rekognicije kao pionira dark wavea u bivšoj državi. No to nije (bilo) sve, izričaj je u njihovom slučaju bio obogaćen jakim ethno ugođajem makedonske narodne muzike i pravoslavnih crkvenih napjeva, što treba cijeniti ako ni zbog čeg drugog onda zbog potpune originalnosti zbog koje su i dan danas jako lako prepoznatljivi, sasvim specifični . Njihovo je djelovanje u kasnijim fazama bilo obilježeno pauzama, prekidima i bezbrojnim promjenama postava, što je dovelo do situacije da čovjek zbilja ne može znati koga i što bi očekivao kada ode na njihov koncert. Koliko god to možda bilo frustrirajuće, u neku ruku može ići ruku pod ruku s bendovim mističnim imidžom. Kao, toliko su mračni da nikad ne znate koje će face iz tog mraka isplivati.
[ Mizar ]

Mizar   © ulysea

Osim jedinog originalnog i stalnog člana benda, gitarista Gorazda Čapovskog, i ovaj su put to bila neka nova lica. Moram reći kako sam osobno dovoljno mlad da nisam imao čast gledati neke prošle inkarnacije Mizara u Zagrebu, što je možda problematično jer ne mogu usporediti ovo što su nam dali tog dana u Tvornici s onim kako su izgledali njihovi koncerti za vrijeme Gorana Tanevskog i Trajkovskog. S druge strane, to ne mora nužno biti loše, jer mogu neopterećen duhovima prošlosti i renomeom koji Mizar neupitno ima, pokušati prosuditi o onome čemu svjedočih.
[ Mizar ]

Mizar   © ulysea

Koncert je počeo na vrijeme, ali to nije iznenadilo okupljene (to mi nikad neće biti jasno - da je koncert kasnio sat vremena, u najavljenu bi uru u dvorani jamačno bilo troje ljudi, zar su svi posjetitelji uvijek u direktnom kontaktu s organizatorom ili bendom prije giga?) kojih je bilo u pozamašnom broju. Taman dovoljno da u malom pogonu bude jako zagušljivo i vruće, ne i dovoljno da bi se razmišljalo o prebacivanju u pregrađeni veliki pogon. Što se tiče godišta, mora se reći kako se većinom, uz pokoju časnu iznimku, radilo o starijoj škvadri, originalnim darkerima koji Mizar vjerojatno prate od samih početaka. Ta je činjenica garantirala glasno pljeskanje, ali ne i previše gibanja. Tako je i bilo. Ali dobro, Mizar ionako većinom nije pretjerano plesna muzika, njihova je misija stvoriti atmosferičnost koja će vas prije nagnati da se zatvorite u mračne odaje vlastitog uma, nego vas natjerati na skakutanje. Bend je nastup koncipirao tako da su u uvodnom dijelu većinom svirali stvari novijeg datuma, ne dotičući se puno svoje prve faze (zaključno s albumom Svjat Dreams iz 1991.). Među tim je pjesmama, koliko se meni učinilo, bilo i par sasvim novih uradaka, što je naznaka da bi svjetlo dana, ili bolje rečeno mrak noći, ubrzo zbilja mogao ugledati najavljivani novi album.
[ Mizar ]

Mizar   © ulysea

Bend je na stejdžu, naravno, kompletno u crnom. Pjevač (u trenutnoj je postavi to Rubin Kantar) ima i dosta preširoke hlače, pa izgleda malo smiješno. I cijelo vrijeme žmiri i statičan je, ali tako to valjda treba biti u toj muzici. Ne zrači nekom karizmom niti se čini osobito vještim maherom scenskog nastupa, ali to s lakoćom nadoknađuje svojim glavnim adutom - savršenim vokalom zbog kojeg sve drugo postaje nebitno. Čovjek zvuči kao da živi na dnu Marijanske brazde pa nas od tamo potajno obavještava o smislu života, tajni plime i kretanjima sirena. Kao kontrast njemu, tu je i back vokalistica Viktorija Vanovska, koja odiše jednim vrlo hladnim i distanciranim stavom, kao da je ništa što se oko nje događa ne tangira previše, pa tako ni pohotni pogledi muškaraca u prvim redovima. Ponekad bi malo jače pustila svoj zvonki glas da prostruji prostorom, ali se većinom držala sigurne uloge "rezervne" vokalistice. Ovo dvoje ljudi su po mom mišljenju trenutno glavna snaga ovog benda. Oboje imaju vrlo osebujne, fenomenalne glasove koji kada se prihvate izvođenja ovakvih drevnih napjeva, imaju snagu da zvuče istovremeno umirujuće i zastrašujuće. Kažem, nisam svjedočio nastupima s nekim prošlim pjevačima, ali zbilja sumnjam da to vokalno može zvučati bolje od ovog.
[ Mizar ]

Mizar   © ulysea

Osim spomenutog prekaljenog gitarista, postavu su činili još i Saša Pavlović na basu i bubnjar Filip Jezdić. Ono što nam je to troje ljudi ponudilo bilo je, nažalost, ipak dosta siromašnije u usporedbi s vokalistima. Svirka je oscilirala od povremene uzbudljive post-punk kohezije, do stupnja u kojem su zvučali kao gažerski bend koji svira na loš playback. Ne sjećam se da sam ikad bio na rock koncertu na kojem se izvođač do te mjere oslanjao na upotrebu nasnimljenih matrica. U nekoliko sam se navrata zatekao u situaciji da razmišljam o tome kako bih volio da bend na trenutak prestane svirati, čisto da čujem bih li primjetio ikakvu osjetnu razliku. A to nije nešto o čemu bi se trebalo razmišljati u trenutcima dok bih trebao biti duboko uvučen u njihove istočnjačko-sakralne mantre . Jednostavno, bend se previše oslanjao na jednostavna i minimalistička riješenja i puštao sampleovima i matricama da vode glavnu riječ. Daleko od toga da je to zvučalo loše, ali se ipak postavilo kao teško premostiva prepreka između benda i publike koja se, kako je nastup odmicao, činila sve nezainteresiranijom. U pravom su zato trenutku pale Devojka od bronza i Počasna strelba, ponajveći hitovi koji su ponovno zagrijali atmosferu. Obrada Sweet Dreams je nakon toga, kao i većina pjesama na engleskom, zvučala bitno neuvjerljivije a nakon Konstantinopola je bend odjednom sišao u WC. Bila je to malo zbunjujuća situacija, koncert je do tada trajao samo sat vremena i nitko iz benda nam se nije obratio prije nego što se dislociraše, pa se činilo kao da se radi samo o maloj pauzi, nakon koje će se vratiti još bolji i inspiriraniji. Tu je teoriju podržavalo i to što je dama ostala na pozornici i jedva čujno pjevušila uz matricu, kao da je čekala da se ostatak ekipe vrati.
[ Mizar ]

Mizar   © ulysea

Međutim, ispostavilo se da je Mizar WC iskoristio kao improvizirani backstage iz kojeg više nisu izašli, a i Viktorija im se ubrzo tamo pridružila. DJ je zavrtio muziku i to je, odjednom, bilo to. Mogli su nam bar reći "doviđenja". Kako god. Rezime - zanimljiv nastup legendarne grupe u prekrcanom prostoru pred vjernim fanovljem koje nije imalo razloga kućama otići oduševljeno onim što je čulo i vidjelo radi nekoliko objektivnih zamjerki kao što su kratkoća koncerta, dominacija matrica, ali i jedan hladan, strogo profesionalan odnos članova benda prema glazbi koju proizvode. Ne bih možda imao potrebu istaknuti taj dio priče da nisam te iste noći stigao pogledati (lako nama biciklistima) i apsolutno brutalan nastup Mokrih Gljiva u Funku koji je svima prisutnima ispremiješao utrobe i mozgove svojom neposrednošću i strastvenošću, kao i neopisivo zabavan koncert dua Marko i Darko koji su također unijeli cijele sebe do zadnjeg atoma kako bi animirali nas par redovnih posjetitelja Attacka. Oba su ta nastupa, uzgred budi rečeno, bila besplatna. Na Mizar je upad bio 70. Uzevši to u obzir, moram reći da mi sjećanje na ovaj koncert Mizara, unatoč neospornoj kvaliteti koju posjeduju, ipak ubrzano blijedi. Može dobiti prolaznu ocjenu, ali i ništa više od toga.

ujak stanley // 19/04/2015

> vidi sve fotke // see all photos

Share    

> koncert [last wanz]

cover: Drito iz MSU-a @ MSU, 04-05/09/2020

Drito iz MSU-a @ MSU, 04-05/09/2020

| 15/09/2020 | choppa boi |

>> opširnije


cover: LAstovo.OTOKGLAZBE., ljeto Covidovo 2020

LAstovo.OTOKGLAZBE., ljeto Covidovo 2020

| 01/09/2020 | jelena vojinović |

>> opširnije


cover: 8. Diy Hc Pank Intermezzo @ Nigdjezemska, Zadar, 24-25/07/2020

8. Diy Hc Pank Intermezzo @ Nigdjezemska, Zadar, 24-25/07/2020

| 30/07/2020 | terapija |

>> opširnije


cover: VELI JOŽE BAND, 10. VII, 2020., Kvaternikov trg, Zagreb

VELI JOŽE BAND, 10. VII, 2020., Kvaternikov trg, Zagreb

| 13/07/2020 | horvi |

>> opširnije


cover: DUNJA KNEBL feat. KOLOLIRA + DUNJALUK, 1.VII 2020., Močvara, Zagreb

DUNJA KNEBL feat. KOLOLIRA + DUNJALUK, 1.VII 2020., Močvara, Zagreb

| 03/07/2020 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*