Proslavivši 40 godina karijere kao solo umjetnik kompilacijom "Memento Mori" (2018), elem 1988. se odvojio od Caveove The Bad Seeds ekipe u kojoj je bio svega 3 godine, ovaj vrsni basist kojeg Duff McKagan iz Guns'n'Roses smatra svojim najvećim utjecajem, vrlo rijetko u zadnjih desetak-petnaestak godina objavljuje solističke albume. Ovo mu je tek treći u tom razdoblju, a kako mu je svaki drugačiji i nema mnogo zajedničkog s mainstream ukusom, ispada da je autor iz nekog sasvim drugačijeg vremena. Koncem 2023. je skladao soundtracks za hvaljeni dokumentarac "Scala!!!", te se sukladno s time obreo na ovome albumu u jazz, gospel, blues i soul maniru koristeći pri tome i hip-hop, te natruhe popa. Kroz šaroliko stiliziranu kolekciju 10 novih pjesama vrši zreli kinematografski pregled atomsfere u duhovitom izrazu, jer tko bi izuzev njega mogao otpjevati 'ja sam đavol i tvoja majka' ("Please don't call me") ili primjerice pjesmu nazvati "Amen white Jesus" kao hommage Tom Waitsu...

On se ovdje bazira na obzoru prošlosti počevši od prerane smrti velikog Sam Cookea s temom "The last words of Sam Cooke" gdje je ova r&b legenda sticajem okolnosti izgubila život u svađi s menađerom motela, a onda slijede vraške priče "Demon lover" s jazz-funk elanom, nešto se nađe i od starih utjecaja Nick Cavea u "These would be blues" s elementima tužnog gospela, pa atmosferom prihodeličnog komornog popa "Was it a dream?". Kroz poetiku baca svega i svačega da bi se razumijelo u prvom kontekstu; poigrava se psihoanalitičkim referencama, vrši složenu konglomeraciju riječi, slika, metafora, on je svećenik, grešnik, uskrsli terapeut, pacijent na kauču kod psihijatra, to jest, pripovjeda autobiografiju kroz vlastitu fantaziju.

Full album:



Njegov glas i noir lirika su u prvom planu unatoč bogatoj glazbenoj dekoraciji koja djeluje kao zabava u kojoj se uživa niti ne pomišljajući da sve ove priče imaju tendenciju glave i lica okrenutog ka podu sa završetkom u nekom obližnjem jarku ili luljanjem na omči. "Manhattan satin" daje upravo takvu relevantnu točku da se u današnjoj raskoši još uvijek vrše rasistička ubojstva, a zadnje dvije teme ostavljaju slušatelja na razmatranje s dirljivim komentarom o prijateljevom samoubojstvu. U principu, ovo je u određenoj mjeri mjuzikl koji bi s vremenom mogao biti otkriven na mnogo širim relacijama budući da je album objavio za vlastitu etiketu koja baš i nema neku osobitu distribuciju.

Naslovi: 1.The Last words of Sam Cooke, 2.Demon lover, 3.Cut to black, 4.Manhattan satin, 5.These would be blues, 6.Please, don't call me, 7.Amen white Jesus, 8.One last midnight, 9.Was it a dream?, 10.Waiting for the end of time

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 09/08/2024