Osebujan i suvremen tamnoputi glazbenik čija je solo karijera gotovo ostala u sjeni njegovog rada u legendarnim Magazine, Visage i suradnji s Nick Caveom and the Bad Seeds, objavio je novi, 7. studijski album pun hitova. Daleko mekši, ali produkcijski rafiniraniji s manjkom 'prljavog' zvuka i vodećom bas linijom koja je obilježila njegovu raniju diskografsku aktivnost.

Premda se od strane pomnih pratitelja independent scene solo karijera Barry Adamsona redovito pratila, on nikada nije uspio izaći iz marginalnog statusa bez obzira na visoke artističke kriterije koje je postavljao svojim solo albumima i radu na filmskoj glazbi (soundtrackovi "Delusion", 1991., "Lost Highway", 1997., "To Have And To Hold", 1997. i ""The World Of Interiors", 2001). Rođen je 1.VI 1958 u Moss Side (Manchester, Engleska) gdje je nakon napuštanja škole za grafički dizajn uletio u prvi val punka 1979. pridruživši se bandu Magazine bivšeg Buzzcocks pjevača Howard Devota. U Magazine je kao bas gitarist sudjelovao na svim albumima, te je paralelno s njima radio i na dva mega komercijalna albuma new romantics projekta Visage (albumi "Visage", 1980. i "The Anvil", 1982). Nakon razlaza Magazine surađivao je u Devotovom neuspješnom bandu Luxuria, te se nakratko pridružio Pete Shellyu (također ex-Buzzcocks). Drugu polovicu '80-tih uglavnom je proveo kao samozatajan i miran član tada neuravnoteženih Nick Cave and The Bad Seeds s kojima je proživio najluđi period života na albumima "From Her To Eternity" (1984.), "The Firstborn Is Dead" (1985.), "Your Funeral My Trial" i cover radu "Kicking Against The Pricks" (oba 1986). Pošto su Cave i kompanija nakratko u drugoj polovici '80-tih zamrznuli rad odlascima na lječenje od ovisnosti i pretjerane psihičke agresije, Adamson kreće u solo karijeru koja se za razliku od zvjezdanih očekivanja pretvorila u pravu marginalnu klivolinijsku putanju. Njegovi albumi su redovito dobivali visoke ocijene kritike, no unatoč hvalospjevima nikada nisu rezultirali i adekvatnim komercijalnim dometom. Kao najčešću poveznicu Adamsonovog rada spominju se njegovi neraskidivi utjecaji poput imena John Barry, Ennio Morricone, Elmer Bernstain, David Bowie, Alice Cooper, ali i široki stilski spektar koji uključuje jazz, swing, funk, cabaret, elektroniku, soul, dub, pa i nekolicinu kurentnijih stilova poput trip-hopa ili acid-jazza.

"Back To The Cat" je prije svega nastavak njegovog odličnog prethodnika "Stranger On The Sofa" kojeg je 2006. objavio kao prvijenac za svoju osobnu produkcijsku etiketu Central Control International Records (www.centralcontrol.co.uk), mada se na albumu osjećaju i njegove filmske sfere iz razdoblja kada se obilato bavio skladanjem soundtrackova. Za potrebe gostujućih glazbenika angažirao je čitav orkestar i album premjerno izveo u rasprodanom Queen Elisabeth Hall koncem 2007., te je tek onda otišao u studio i snimio ga u svega nekoliko dana tako da je album ugledao svjetlo dana 17.III 2008. Njegov orkestralni pop, kako ga najčešće zovu kritičari, ovdje je spoj slojevite plesne glazbene građe u kojoj se posebno ističu aranžmani za duhače u različitim varijantama od funka, swinga, jazza i soula, te umjesne improvizacije gitara i klavijatura. Na albumu se nalaze samo dva instrumentala (odličan funk-jazz komad "Shadow of death hotel" kao stvoren za neku temu Batmana i "Flight" s izletom u eksperimentalni spoj elektronike, jazza i psihodelije), dok su sve ostale pjevane kompozicije. Nakon početnih plesnih komada "The beaten side of town" (podsjetiti će na prvi solo singl Adamsona, obradu John Barrya "The man with the golden arm" iz 1988.) u kombinaciji Scot Walkera i Kurt Weilla s aranžmanom pogodnim za jazziranog Jacques Brela i Frank Sinatru (aranžman je radio Nelson Riddle), te lepršave revijalno-plesne "Straight 'till sunrise" i orkestralnog swing-rocka "Spend a little time" slijedi lagani evergreen "I could love you" u stilu soul-rock izvedbi the Rolling Stones iz '60-tih. Kombinaciju plesnog suvremenog swinga, jazza, surfa i psihodelije prikazuje skladba "Walk on fire", dok pravi soul/funk rock jezdi u plesnoj "Civilization". Pretposljednja naoko elegična "People" govori 'da su ljudi glupi kada šaptaju da se vole a u stvari detoniraju bombu' donosi noir baladni sofisticirani šlageraški stil Tindersticks, Dylana i Cohena, a posljednja "Psycho sexual" je samo horror šlag na torti ovog vrsno odrađenog albuma s izletom u sjajni acid-jazz trip-hop.

Jedina je šteta što se Adamson sve manje odlučuje na objavljivanje singlova, te se za razliku od prethodnih dvadesetak godina solo karijere sve više učahuruje u svoj artistički rad. Nekada se povremeno moglo na radiju čuti nešto iz plejade njegovih rijetkih singlova "The man with golden arm" (1988.), "These boots are made for walking" s Anitom Lee (1991.), "The big bamboozle" (1995.) ili "Jazz devil" i "What it means" (1998.), dok je posljednji "The long way back again" (2006.) posve neprimjećeno zacementirao status ovog vrhunskog glazbenika samo za vjerne štovatelje njegovog rada. A "Back To The Cat" obiluje mnoštvom hitova!

Mnogo odličnih aranžmana, sjajnih i jednostavnih tekstova otpjevanih na spektakularni narativni način kao da se radi o mjuziklu za Broadway, raznolike glazbene građe i bogatih produkcijskih efekata nikoga sa rafiniranim sluhom ne treba ostaviti ravnodušnim. Adamsonov vokal je sve manje crnački, sve više nalikuje Bowie i Iggy Popu koji su mu u tom pogledu vječita inspiracija koja je ovdje došla do potpunog izražaja, a da je kojim slučajem ovakav rad napravio prije dvadesetak godina bezrezervno bi osigurao status kultnog orkestralnog underground pop albuma. Neki kritičari tvrde da je ovo najbolji album 2008. godine. Stoga ga vrijedi provjeriti i usput se prisjetiti svih njegovih ranijih albuma od kojih će kompilacija "The Murky World Of Barry Adamson" novim poklonicima zvučati kao nevjerojatna kombinacija alternative, jazza, klasike, elektronike, hip-hopa, scratcha i plesnih house trip-hop ritmova.

Majstor je sa "Back To The Cat" napravio najbolji pop album u karijeri.

Naslovi: 1.The Beaten side of town, 2.Straight 'till sunrise, 3.Spend a little time, 4.Shadow of death hotel, 5.I could love you, 6.Walk on fire, 7.Flight, 8.Civilization, 9.People, 10.Psycho sexual

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 26/07/2008